Talijansko gorje
Područje Zapadne Alpe
Odredište Vincentpiramide

Monte Rosa je planinski masiv smješten u istočnom dijelu Peninskih Alpa, koji se proteže u dužini 30 km u području između Italije i Švicarske, uvelike čineći tu granicu između tih država. Planina je uglavnom prekrivena vječnim snijegom i ledom (glečerima), osim pojedinih stjenovitih vrhova.

Monte Rosa sadrži 22 vrha iznad 4.000 metara. Najviši vrh na Monte Rosa je Dufourspitze (4634 m), to je ujedno i najviša planina u Švicarskoj, a drugi najviši vrh u Alpama. Od njega prema jugu nižu se slijedeći - od planinara često posjećeni vrhovi: Zumsteinspitze (4563 m), Signalkuppe - (tal. Punta Gnifetti) (4554 m), Parrotspitze (4432 m), Ludwigshohe (4341 m), Schwarzhorn – tal. Corno Nero (4321 m), Balmenhorn (4167 m)  i Vincentpiramide (4215 m).

Porijeklo imena - Masiv Monte Rosa najprije se zvao Rosa, no s vremenom u prošlosti to se ime potpuno povuklo pred dopunjenim nazivom „Monte Rosa“. Postoji nekoliko povijesnih teorija kako je i zašto taj lanac povezan imenom Rosa. Prema jednoj od teorija to je ime dobio po prekrasnoj ružičastoj boji (jedno od značenja riječi „rosa“ jeste ružičasta boja), kojom njezini vrhovi, lanci i snježne padine – veličanstveno sjaje u vrijeme izlaska i zalaska sunca. Monte Rosa popularan je za planinarenje, skijanje i snowboarding. Platio Monte Rosa, poznato je ljetno skijalište, sa stalnim snijegom tijekom cijele godine zbog nadmorske visine iznad 3500 m.

Masiv Monte Rosa, ledenjak Grenz, Liskam s vrha Breithorn

PRISTUP AUTOMOBILOM ( do Alagna Valsesia - Italija) 

Obzirom, da dolazimo iz 3 različita grada Jure iz Zagreba, Marino iz Livna i ja iz Ike – Opatija; dogovor je da Marino dođe u Zagreb i mene pokupe u Postojni – parkiralište „Avio pub“. Od tu nastavljamo dalje s jednim automobilom slijedećom rutom: Gorica – Palmanova – Portogruaro – Padova – Verona - Venecija – Milano. Kada se prođe Milano vožnju treba nastaviti  autoputom A4 do križanja s autoputom A26, gdje treba skrenuti na autoput A26 i nastaviti vožnju u smjeru Gravellona Toce do izlaza Romagnano Ghemme. Na ovom izlazu napušta se autoput i vožnja  se nastavlja regionalnom cestom SS299 koja vodi do Alagne Valsesia – polazne točke od koje se sa sustavom žičara stiže do Punte Idren, gdje završava zadnja žičara, od koje dalje započinje planinarski uspon.
Dužina puta od Opatije do Alagne Valsesia – 650 km. Vrijeme vožnje 7 h i 45 minuta. Dužina puta od Zagreba 780 km. Vrijeme vožnje 8 h i 45 minuta.

ISHODIŠTE POHODA – PRAVAC KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)

Ishodišna točka ovog planinarskog izleta je Punta Idren (3257 m), Rifugio Città di Mantova (3498 m), Rifugio Gnifetti (3647 m), Signalkuppe (Punta Gnifetti) (4554 m), Balmenhorn (4167 m), Piramide Vincent (4215 m) i silazak do Punte Idren (3257 m). Ukupna dužina staze 15,4 km. Vrijeme gpx traga 14 h i 41 minuta. Minimalna visina 3224 m, maksimalna 4556 m. Visinska razlika pri usponu 1873 m, pri silasku1813 m. Visina polazišta 3257 m. Visina odredišta 4554 m. Prosječan nagib 26%.

Izvod iz analize gpx traga

Već duže vrijeme se planira izlet i planinarenje na Monte Rosa. Konačno, došao je i taj dan – (od 01. do 03. srpnja 2019.), kada se okupila mala tročlana ekipa iz tri planinarska društva: Jure Ćurković - PD Matica iz Zagreba, Marino Vidović - PD Kamešnica iz Livna i moja malenkost - PD Knezgrad iz Lovrana.

Prvobitni plan izleta i planinarenja bio je osmišljen na 4 dana. No, zbog loših vremenskih uvjeta plan je skraćen na 3 dana. 

Prvi dan - odnosi se na dolazak autom do Alagna Valsessila - polazne točke od koje se sa sustavom žičara stiže do Punte Idren, od kuda se nastavlja pješačka tura do Rifugio Gnifetti, gdje je rezervirano prenoćište.

Drugi dan – uspon od doma Gnifetti do Capanne Regina Margherita i Punte Gnifetti (Signalkuppe), gdje je osigurano prenoćište.

Treći dan -  Od Punte Gnifetti (Signalkuppe) uspon na Balmenhorn i Piramide Vincent, te povratak doma. Vrhovi - (Zumsteinspitze, Punta Parrot, Ludwigshohe te Corno Nero su izostali zbog loših vremenskih uvjeta). Dugogodišnje  iskustvo u planinama nas je naučilo da nam nikada nije žao što nismo postigli planirani cilj iz prvog pokušaja. Važno je iz svake situacije izvući maksimum i pripremiti se za slijedeći put, kada za to budu povoljniji vremenski uvjeti.

 1.dan - USPON OD PUNTE IDREN DO DOMA - RIFUGIO GNIFETTI

Utorak, 02. srpnja 2019.

Od Punta Idren, uspon započinjemo u 15 h i 24 minute donjom stranom ledenjaka „Ghiacciaio di Idren“. Od ove točke do doma Rifugio Gnifetti pruža se mogućnost uspona dvjema stazama (nižom ili višom, jedna iznad druge). U ovom slučaju mi smo odabrali dobro ugaženu nižu stazu, koja polukružno blagim usponom vodi po izohipsi spomenutog ledenjaka Idren, iznad kojeg se izdiže Punta Giordana i Piramide Vincent.  Kada se pređe ledenjak uspon se odvija preko stjenovitog grebena oštro uzbrdo do doma Rifugio Città di Mantova (3498 m), za što nam je trebalo 1 h i 15 minuta.

Silaskom s žičare na Puntu Idren, staza započinje blagim usponom po ledenjaku Idren.

Nakon prelaska ledenjaka, staza započinje oštrim usponom po kamenjaru uz ostatke snijega

Preko kamenjara i ostataka ovogodišnjeg snijega

Dolazak u dom - Rifugio Città di Mantova (3498 m)

Tu smo napravili pauzu za odmor i osvježenje, a nakon toga krenuli na uspon preko ledenjaka - Ghiacciaio di Garstelet, zatim po ferrati - osiguranom putu uz pomoć klinova i konopa (užadi) do doma - Rifugio Gnifetti koji se nalazi na nadmorskoj visini (3647 m). Za ovaj uspon trebalo nam je 45 minuta. Dolaskom u dom Gnifetti uslijedio je smještaj, večera i pripreme za sutrašnji dan – uspon do Capanne Regina Margherita.

Od doma Rifugio Città di Mantova vidi se dom - Rifugio Gnifetti, naš današnji cilj

Na početku ledenjaka iznad kolibe Gnifetti

Po ledenjaku - Ghiacciaio di Garstelet do doma - Rifugio Gnifetti

Strmi dio uspona ispred doma- osiguranje  klinovima i konopima

Strmi uspon uz pomoć klinova i konopa

Dolazak u dom Gnifetti

Pogled na  dom - Rifugio Città di Mantova

 2. dan – USPON DO PUNTE GNIFETTI i CAPANNE REGINA MARGHERITA

Srijeda, 02. srpnja 2019.

Nakon provedene noći u planinarskom domu Gnifetti ustali smo u 5 sati, obavili jutarnju higijenu, spakirali ruksake, doručkovali, navukli svu potrebnu ledenjačku opremu na sebe, a nakon toga krenuli na uspon u 6 h prema našem cilju Punta Gnifetti. Jutro je hladno, lagani vjetar puše, a vrijeme ne obećava lijepe vidike. Vrhovi su  planina prekriveni oblacima. Odmah iza doma stupili smo na ledenjak Ghiacciaio del Lys – orientale. Snijeg je zamrznut uz pomoć štapova bilo je lijepo hodati. Slijedimo dobro ugaženu stazu koja najprije prolazi sa zapadne strane vrha Piramide Vincent (4215 m). Na stazi do vrha Punte Gnifetti nema vidljivih i otvorenih pukotina, osim na blago polegnutom dijelu podno vrha Piramide Vincent.

U nastavku uspona s desne strane staze prolazimo pored vrhova Balmenhorn ( 4167 m) i Corno Nero (4322 m), dok s lijeve strane staze – zapadno vidi se greben Lyskam koji svojom građom i oblikom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Napredujemo polako i sigurno, a ispred i iza nas se protežu brojni navezi koji djeluju kao isprekidane kolone mrava.

Nakon 2 h i 45 minuta laganog hoda i prijeđenih 2,8 km izlazimo na široku ledenjačku zaravan zvanu Colle del Lys s nadmorskom visinom (4245 m), od kuda se po prvi puta vidi Signalkuppe - Punta Gnifetti i pl. dom Capanne Regina Margherita.

U 6 h napuštamo kolibu - Rifugio Gnifetti – iznad koje se ulazi na ledenjak.

Izlaskom na ledenjak – uspon smo nastavili u navezu. Ispred i iza nas nekoliko skupina u navezu

Duboka pukotina s lijeve strane staze

Prelazak preko uske pukotine. U nastavku uspona nismo imali pukotina preko kojih smo trebali prolaziti

Sunce se nakratko pokazalo. Koristimo tu priliku kako bi napravili koju lijepu fotografiju

Vincent Piramide

S desne strane staze lijepo se vidi Balmenhorn (4167 m)

Corno Nero (4322 m)

Sve što se više dižemo vrijeme se pogoršava. Vrhovi su prekriveni oblacima.

Od ove zaravni (prijevoja) - Colle del Lys do vrha preostaje nam još savladati dužinu puta od 2,4 km, za što nam je trebalo 2 h. U nastavku uspona slijedimo dobro vidljivu i ugaženu stazu, koja se nakratko spušta, zatim nastavlja blagim polukrugom gotovo položeno podno vrha Parrotspitze (4443 m). Na ovom dijelu uspona vidi se veliki broj seraka. Nakon što smo prošli podnožjem Parrotspitze nastavljamo ravno oštro uzbrdo do izlaska na manju visoravan - prijevoj Colle Gnifetti, na kojoj skrećemo oštro desno. Nakon toga nastavljamo vrlo strmim usponom do izlaska na vrh Signalkuppe – Punta Gnifetti i Capanne Regina Margherita  (4554 m).

Na položenom dijelu staze podno seraka

Područje izraženih seraka, od kuda započinje strmiji uspon prema domu

Trenutak vedrine na horizontu se nazire Capanne Regina Margherita

Capanna Regina Margherita u oblaku

Dolazak u Capannu Regina Margherita uočili smo da se pred domom vijore talijanska i švicarska zastava, jer se dom nalazi praktički na samoj granici. Planinarski Capanna Regina Margerita sagrađen je s talijanske strane, na vrhu Punta Gniffeti (Signalkuppe, 4554 m). Ne samo što je najviši planinarski dom nego je to i zgrada sagrađena na najvišoj nadmorskoj visini u Europi. Izgradnja je počela 1889. godine tako da je prvo posložena u dolini od kuda se nosila u dijelovima na mazgama, a zatim su je na većim visinama nosili ljudi. Na vrhu je kuća ponovno sastavljena. Dom je otvoren 18. kolovoza 1893. u nazočnosti Margherite, talijanske kraljice po kojoj je i nazvan. Postao je odmah važan istraživački centar za visinsku bolest koji je djelovao pod ravnateljstvom Angela Mossa. Šest godina kasnije na vrhu je napravljena i meteorološka postaja koja je najnižu temperaturu od –41 C izmjerila u zimi 1928/29.

Novo vrijeme i razvoj alpinizma i planinarstva je donijelo nove zahtjeve prema planinarskim domovima pa je stari dom rastavljen, a na njegovom mjestu je 1980. niknuo novi veliki moderni planinarski dom sa 70 ležaja. Vrh na kojemu se nalazi nazvan je po svećeniku Giovanniju Gnifettiju koji se 9. kolovoza 1842. s još četvero planinara prvi popeo na ovaj vrh

Nakon dolaska u dom uslijedio je smještaj, večera i priprema ruksaka za sutrašnji dana, da u jutarnjim satima ne gubimo vrijeme.

Fotografija posuđena sa Weba - Capannu Regina Margherita za vrijeme lijepa i sunčana dana

3. dan – USPON NA BALMENHORN i PIRAMIDE VINCENT

Srijeda, 03. srpnja 2019.

Nakon dobro provedene i prespavane noći u Capanni Margherita, dižemo se u 4 h i 30 minuta, odlazimo na doručak, nakon čega su uslijedile konsultacije. Zbog guste magle, bolje reći oblaka koji u potpunosti prekrivaju vrhove planina odlučili smo promijeniti prvobitni plan i odustati od penjanja na vrhove - Zumsteinspitzem, Punta Parrot i Ludwigshohe, te popeti se na vrhove Balmenhorn i Piramide Vincent, budući da je na nižoj nadmorskoj visini vrijeme bilo nešto bolje.

Spust započinjemo u 5 h i 45 minuta po istom smjeru uspona - gore opisanog iz prethodnog dana. Nakon prolaska preko visoravni (prijevoja) Colle Gnifetti i Colle Lys, dolazimo do skretanja lijevo (nije označeno) za vrh Balmenhorn. Tu treba odabrati uhodanu prtinu ili izabrati proizvoljno smjer da se što manje gubi na visini, što smo mi i učinili. Put do podnožja njegove stijene koja izvire iz snježne djevičanske bjeline je jednostavan i lagan.

Od ovog skretanja, nakon 15 minuta stižemo do podnožja kamenog vrha Balmenhorn s nadmorskom visinom (4167 m). Sa njegove sjeverozapadne strane se nalazi ferata duga otprilike 12 - 15 metara, osigurana klinovima i debelim užetom (mala –uže ferrata).

Postoji neslaganje oko toga je li Balmenhorn zapravo neovisan vrh, budući da se on samo slabo izdvaja iz okolnih glečera. Iz toga razloga Međunarodni savez planinarskih organizacija – (UIAA) ovaj vrh vodi na popisu „Manje značajni vrhovi iznad 4000 m“.

Pri silasku - pogled unazad na Capanna Margherita

Pri silasku - u oblaku smo, sve je bijelo (što od magle, što od snijega)

U daljini se nazire tračak svjetlosti

Na stazi prema vrhu Balmenhorn

Dolazak u podnožje stijene vrha Balmenhorn

Uspon na vrh

Na vrhu se nalazi brončana skulptura »Isusa Krista od vrha« odnosno »Christo delle Vette« u nadnaravnoj veličini. Izradio ju je kipar i partizanski vođa iz Drugog svjetskog rata Alfredo Bai. Tijekom Drugog svjetskog rata, Bai se zakleo da će postaviti jedan kip na neki 4000 metara visok vrh kao simbol mira, u spomen na sve žrtve rata, bez obzira na njihovu nacionalnost. Ovaj kip, teži od tone, napravljen je od ratnog otpada koji je doniralo talijansko ministarstvo obrane.

Skulptura je bila rastavljena na jedanaest dijelova te ju je 35 vojnika - planinara, podrijetlom iz svih talijanskih provincija prenijelo na vrh. Upravo zahvaljujući tom brončanom kipu, prilično neupadljiv Balmenhorn dobio je dodatnu važnost koja nije niti topografska, niti morfološka niti planinarska, već općeljudska i povijesna. Statua je podignuta 4. rujna 1955. Nekoliko metara dalje i malo niže smješteno je sklonište sagrađeno 1985. na mjestu starog skloništa iz Prvog svjetskog rata. Sklonište je nazvano po lokalnom vodiču Felice Giordanu koji je poginuo tijekom jedne akcije spašavanja. Sastoji se od lijepe male terase s predivnim vidikom, predvorjem, sanitarnim čvorom i sobom s galerijom.

Bivak Giordano

Na vrhu - zajednička fotografija

Vremenski uvjeti i dalje nisu stabilni, iz minute u minutu naizmjenično se pojavljuje sunce i oblaci. Lovimo svaki lijepi trenutak da napravimo dobru fotografiju. U tome baš i ne uspijevamo. Silaskom s ovog vrha uslijedio je manji spust do prijevoja između Balmenhorna i Piramide Vincent, od kuda započinje oštriji uspon  na vrh Piramida Vincent.

Piramida Vincent s nadmorskom visinom (4215 m) nalazi se između Punte Giordanija i Colle Vincenta. To je najjužniji vrh iznad 4000 m. Nalazi se u cijelosti na talijanskom teritoriju, i posljednji je vrh na veličanstvenom i dugom grebenu Monte Rosa, koji počinje od Punta Nordenda i vijuga od sjevera prema jugu uz nevjerojatan niz vrhova iznad 4000 m: Dufour, Zumsteinspitze, Gnifetti, Parrotspitze, Ludwigshohe, Schwarzhorn - Corno Nero, Balmenhorn i ostali niži vrhovi  koji čine ovaj izniman ledeni i stjenoviti zid. 

Zajedno sa Zapadnim Breithornom, Piramid Vincent se smatra jednim od najlakših četiritisućnjaka u Alpama, koji se bez većih poteškoća može popeti uz malo iskustva kretanja po ledenjaku. Prvi uspon na ovaj vrh izveo je Johann Nikolaus Vincent iz Gressoneya, s 3 pratioca 5. kolovoza 1819. godine, po čemu je ovaj vrh i dobio ime.

Nakon silaska s ovog vrha, slijedi najprije manji spust do prijevoja između Balmenhorna i Piramide Vincenta kojeg započinje nešto strmiji uspon  prema vrhu sa  sjeverozapadne strane. Za lijepa vremena   s ovog vrha pružaju se lijepi vidici. Nažalost, vrh je u gustom oblaku, a time su izostali i vidici.

Pri silasku s vrh Balmenhorn

Pogled na vrh Piramide Vincent - ispred nas pravi mravinjak planinara u navezu

Zajednička fotografija na vrhu Piramide Vincent

Na vrhu se kratko zadržavamo, a nakon toga nastavljamo spust smjerom uspona do prijevoja, na kojem skrećemo lijevo, nastavljamo dalje do križanja sa stazom uspona. Tu skrećemo lijevo i nastavljamo slijediti stazu koja obilazi planinarske domove Gnifetti i Mantova. Nakon prolaska spomenutih domova nastavljamo stazom uspona (opisano prvog dana) do Punte Indren, od koje slijedi spust sustavom triju žičara do mjesta Alagna Valsesia ili Gressoney, gdje i završava naša trodnevna avantura izleta i planinarenja na Monte Rosa.

Pri silasku – još jedan pogled na vrh Piramida Vincent

Na stazi prema Punti Idren i žičari

Dolazak do žičare Idren

Kroz grad Alagna Valsesia prema parkiralištu. Tu smo napravili dužu pauzu za ručak, a nakon toga via doma.

U nastavku slijede: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze te link albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D – profil staze

LINK – Album fotografija

 

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.