Platak-Snježnik-Platak (zimski uspon)

09.01.2021.

Pozdrav svima koji uživaju u ovoj zimskoj čaroliji punoj snijega. Napokon smo dočekali nešto lijepo u ovoj Novoj godini. Snijeg ljudi vole ili ne vole, ja spadam u kategoriju onih koji ga vole, tj. obožavaju.

Koji je plan za danas?

Meeting point u 07:30 kod Putnika na Grobniku. Htjeli smo izbjeći gužvanac na Platku. Ovih dana je baš IN biti na Platku.

Buđenje je bilo u 06:00 točno. Imam točno sat vremena za sve obaviti...stavim robu na sušilo, napravim si doručak, tražim robu, budim dijete i sat vremena prođe kao 5 minuta. Krećem u 07:00. Nadajući se da nisam nešto zaboravila. Vozim prema Grobniku i u autu počne pištat alarm. Gledam zbunjeno, a ono voda na 110°C. O jao meni, što sad?! Stajem sa strane, čekam i javljam Alexu da kasnim. Krećem s pokušajem broj 2 i vrati se kazaljka na 90°C. Uff, dobro je. Parkiram i konstatiram da je ipak bolje da se moj auto ohladi do povratka. Jadan, vani ledeno, a on kuhan i pečen.

Dolazimo na Platak oko 8 sati. Parking već vidljivo popunjen, čeka se red na kupnju ski karata. Baš kaos. Parkiramo kod Velikog doma. Uzimamo stvari i krećemo. Danas nas je samo dvoje. Temperatura na Platku samo -4°C s laganim vjetrom. Nije strašno, ali su mi prsti zaleđeni i odmah stavljam duple rukavice. Od Velikog doma idemo markiranim putem prema Snježniku. Put je već lagano utaban tako da ne upadamo duboko nogama u snijeg. Gledam okolo i sve je tako mirno, spokojno i bijelo. Nema nikog osim nas u šumi. Dolazimo na stazu Tešnje (zatvorena) i priječimo put prema Turističkoj stazi. Još nema skijaša pa je lijepo. Hodamo nekih dvijestotinjak metara po stazi te ulazimo opet na šumski put. Srećemo nekolicinu planinara. Imamo brži tempo te ih zaobilazimo. Priječimo po drugi put Turističku stazu. Nakon 250 metara skrećemo lijevo na markirani put. Dolazimo na raskršće puteva za Snježnik: desno je "preko grebena", a lijevo "kroz grlo". Idemo desno.

U šumi tišina. Drveće je okovano injem i ledom.

Pod nogama škripi snijeg.

Ne puše.

Divota je biti ovdje.

Moraš biti zahvalan na ovakvim trenucima i uživati u njima.

Pratimo stazu te izlazimo iz šume na čistinu. Sjećam se zadnjeg puta kad sam bila na istom mjestu. Bilo je to u kolovozu, a prizor je podsjećao na pravi zeleni raj. Sad izgleda kao da otvorim duboko i gledam u višak leda koji se stvorio 😂. Hvata me smijeh.

Hodamo sat vremena i prešli smo 2,3 km. Nalazimo se na 1432 mnv i ne vidi se ništa od magle. Samo bijelo svuda oko nas. Alex ide prvi, ja ga slijedim. Nema više zaklona šume te se vjetar osjeti poprilično jako. Hladno je. Gledam u pod i pratim tragove u snijegu. Ionako nema baš puno toga za gledati jer se ništa ni ne vidi. Hodamo tako 20 minuta i dolazimo na vrh Snježnika s njegovih 1506 m. Nemam volje skinuti rukavicu jer znam da će mi se ruka zamrznuti. Vidimo dom i silazimo. Tu puta ni nema nego samo gazimo u dubokom snijegu. Dolazimo kod Doma. Okovanog ledom i snijegom. Krasan je ovaj objekt, samo bi bio još ljepši da nije uništen i napušten. Na korištenju je samo migrantima očito. Napravim par slika te se odlučimo spustit "kroz grlo".

Sad slijedi meni osobno najdraži dio. Propadam u snijeg do koljena, padam i uživam k'o dijete. Srećemo više grupa koje idu prema vrhu, a usput srećem i nekoliko poznatih lica iz RAK-a (Ira, Rino i Danijel).

Opet dolazimo na raskršće puteva za Snježnik. Trebalo nam je pol sata. Prošli smo sveukupno 4,6 km u 1:55 h. Radimo kratki predah i žicam Alexa da idemo još jedan krug. Na moje opće veselje pristaje. Idemo istim putem "preko grebena" ali malo bržim tempom. Prvi put nam trebalo 48 minuta, a ovaj put 35 minuta. Dolazimo na vrh Snježnika po drugi put. Silazimo do doma i srećemo iste ljude kao na prvom silasku. Neki se čude i pitaju dal smo se već sreli.

Po drugi put u danu istim putem nastavljamo prema Platku. Dolazimo na ono isto raskršće. Imam snage i volje za još jedan krug, ali odluka pada da idemo prema Platku. Next time.

Nastavljamo istim putem nazad te srećemo popriličan broj planinara, a na stazi i skijaša. Civilizacija.

Dolazimo kod Velikog doma i završavamo izlet u ukupnom vremenu od 3:18 h te prijeđenih 9,1 km. Umora nema. Samo smo oboje zaleđeni i bijeli. Izgledam kao kolač posut šećerom u prahu. Doslovno.

Ja sam u ovoj divnoj zimskoj idili uživala. Čekam sljedeću sniježnu avanturu.

"Snow provokes responses that reach right back to childhood".(Andy Goldsworthy)