Blogosfera povratak /><button class=Život u oblacima .....
Hrvatsko gorje
Područje Lika
Odredište Poštak » Vrh
Author profile picture Piše Irena Grubišić-Čabo, objavljeno 4. Travanj 2020

04.11.2018.

Ponekad nam život podastre trenutke od kojih ne očekujemo mnogo. Na neki svoj nenametljiv način uskladi se s našim vremenom, pa se znatiželjno otvaramo poput cvjetova za nova iskustva. U toj naoko jednostavnoj promjeni našla sam se nakon problema s nogom. Osjećaj da sam ponovo zdrava ispunio me vedrinom, probudio dijete u meni koje je dugo vremena spavalo. Iako se bojalo stanovitog napora, to dijete se žarko željelo ponovo pokrenuti. Možeš bar pokušati, jer jedino „sada“ postoji, rekla sam sebi.

Ostvarivo kroz bezbroj mogućnosti „moje sada“ susrećem na željezničkoj postaji Zrmanja kod Otrića, na putu prema Poštaku. Neizvjesnost golica i rasplamsava maštu. Ne želim mnogo. Ne maštam o usponu na vrh. Zadovoljna ću biti ako uspijem stići do kamene galerije, razmišljala sam.

S planinarskim štapovima u rukama, prolazeći kroz rijetku hrastovu i grabovu šumu, postajem sve sigurnija u sebe. Divim se malim i jednostavnim detaljima kojima obiluje priroda. Vedrina neba blaži slike, trepere jesenjim bojama od kojih zastaje dah. Sunce je upalilo lampice rose po njihovim krošnjama i mahovini kao da ih priprema za nesvakidašnju svečanost. Ta naklonost dana prati me cijelim putem. Prepoznajem je na travnatoj krškoj stazi, uspinjući se bez većih problema. Sretna što me noge dobro služe, osmjehujem se prijateljima i oni mi uzvraćaju. Put postaje sve teži. Markirana staza posuta je šafranima, gljivama i suhim maslačcima. Na pojedinim mjestima uočavamo mravinjake. Pomno ih zaobilazimo da ne uništimo male mravlje živote.

Na travnatoj padini približavamo se neobičnim kamenim skulpturama. Niz monolitnih stijena, zaobljenih površina svojom jednostavnošću kao da smiruju pejzaž u kojem smo se odjednom našli. Podsjećaju na bića koja bi se svakog trenutka mogla probuditi i pomaknuti s mjesta. Pred ovakvim prizorom sva su čuda moguća, zaključujem dok donosim odluku i nastavljam uspon. Od sada su stijene moji zaštitnici.

Svako malo se okrećem da vidim jesu li još uvijek na svom mjestu. S vjetrom koji je izbrusio kamene gromade oštrim zrncima dolomitnog pijeska nastavljam druženje, sve do vrha s kojeg ću se uputiti u čudesne mogućnosti povratka.

 

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.