Prokletije - Volušnica-Talijanka-Popadija od PD Karanfili (dolina Grebaje)

Subota, 28. kolovoz 2021.
U ovom našem 11-dnevnom boravku na području Prokletija i višednevnim izletima pokušat ćemo upoznati i vidjeti barem manji djelić prekrasne prirode kojom Prokletije obiluju. Nakon težih i zahtjevnijih izleta, kao što su Karanfili-Sjeverni vrh, Šuplja vrata, Maja Jezerce i Zla Kolata i Ravna Kolata, za ovaj planinarski izlet odabrali smo nešto lakšu kružnu rutu koja vodi od planinarskog doma Karanfili preko prostranih travnatih livada i vrhova Volušnice, Talijanke i Popadije i nazad do pl. doma Karanfili. Sa sva tri vrha pružaju se fantastični panoramski pogledi na okolne vrhove Prokletija. Posebno dominiraju pogledi na vrhove Karanfila – Sjeverni, Srednji, Južni vrh i Očnjak. Isto tako, otvaraju se lijepi pogledi na Karaulu, Trojan, Vezirova brada. U daljini neizostavan pogled na Maja Jezerce i Maja Rosit te ostale vrhove, jednom riječi- raj za planinare koji vole beskrajne planinske pejsaže.

Vrhovi Talijanka i Popadija - sa staze prema vrhu Volušnice

PRISTUP VOZILOM (od Gusinja do planinarskog doma Karanfili)
Kada se dođe do grada Gusinja u njegovu centru na više mjesta, istaknuti su putokazi. Skretanje za dolinu Dolja i Grebaja je desno odmah poslije prelaza mosta na rijeci Grnčar. Treba slijediti te putokaze i na kraju naseljenog dijela doline nalazi se Eko katum Maja Karanfili. Neposredno iza katuna na rubu šume je planinarski dom Karanfili, o kojemu se skrbi PD iz Gusinja. Ispred doma je veliko prostrano parkiralište - to je ishodišna točka pohoda.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda je planinarski dom Karanfili u dolini Grebaje (1172 m), Volušnica (1879 m), Vidikovac (Pogled na Karanfile- 1975 m), Talijanka(2057 m), Popadija (2030 m). Silazak kružno  Sedlo/Ćafa (1890), Izvor (1685 m), planinarski dom Karanfili. Vrijeme gpx traga 5 h i 37 minuta. Minimalna visina 1172 m, maksimalna 2503 m. Visinska razlika pri usponu 1116 m , pri silasku 1096 m. Visina polazišta 1172 m. Visina odredišta 2057 m. Prosječan nagib 20%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Uspon na ova tri vrha nije tehnički zahtjevan, jer su vrhovi pristupačni i planinarima sa slabijom kondicijom. Ova staza nosi naziv „Hamdijeva staza“ i duga je okvirno 12 km. Svake se godine u mjesecu julu u zadnjem vikendu organizira tradicionalni pohod, koji ima međunarodni karakter.

Na parkiralištu ispred planinarskog doma uz rub šume postavljen je smjerokaz, koji nas upućuje na ulazak na planinarsku stazu. Uspon započinjemo u 6 h i 40 minuta, širokom planinarskom stazom - (neka vrsta zapuštenog kolnog puta), zatim nakratko podnožjem manjeg sipara. Nakon toga, slijedimo stazu koja vodi kroz šumu prateći korito potoka Valušnice sa njene lijeve strane.

 U ljetnim mjesecima u donjem dijelu potok presuši. Nakon nekog vremana prelazimo suho korito Valušnice, skrećemo oštro desno uz nekoliko zavoja te izlazimo na široku planinarsku stazu. U nastavku uspona, ova planinarska staza vodi u širokim serpentinama kroz visoku bukovu šumu i na taj način ublažava strminu. Izuzetno je dobra za pješačenje i u vrućim ljetnim mjesecima zbog dobre hladovine.

Nakon  1 h i 12 minuta laganog hoda i prijeđenih 2,7 km  iz šume izlazimo na široku travnatu zaravan okruženu visokim grebenom i vrhovima Popadije, Talijanke i Volušnice. Tu je i raskrižje planinarskih putova označeno na povećoj kamenoj stijeni. Desno odvaja se put uspona za Popadiju, a lijevo za Volušnicu. Mi smo odabrali smjer uspona koji vodi najprije na Volušnicu, pa na Talijanku i do vidikovca na kraju grebena, od kuda je lijep pogled na dolinu Vajušu u Albaniji i na kraju preko Popadije do ovog križanja, gdje i završava ovaj smjer obilaska.

Pripreme za uspon

Na parkiralištu ispred planinarskog doma Karanfili, postavljen je smjerokaz sa ispisanim odredištima, nadmorskom visinom, dužinom puta te potrebnim vremenom hoda

Na stazi kroz šumu po blago položenonom putu, ugodnom za pješačenje

Na stazi kroz visoku bukovu šumu

Raskrižje planinarskih staza

Od ovog račvanja skrećemo lijevo na stazu po kojoj nastavljamo nakratko po rubu udoline, zatim slijedi nešto strmiji uspon travnatom padinom sve do izlaska na vrh Volušnice (1879 m). Iako ne pripada  skupini najviših vrhova crnogorskog dijela Prokletija, ali južna strana Volušnice se okomito 600 m izdiže i dominira iznad doline Grbaje. Vrh Volušnica također je poznat kao jedan od najboljih vidikovaca na ovom području, na Popadiju i Talijanku, zasigurno je najimpresivniji vidikovac na vrhove Karanfila.

Prema vrhu Volušnice. U pozadini vrhovi Karaula i Vezirova brada

Vrh Volušnice (1876 m)

Sergio na vrhu Volušnice- u pozadini impresivni vrhovi Karanfila

Južna strana okomite stijene Volušnice koja se izdiže 600 m iznad lijepe doline Grebaje. Sa druge strane se vidi strma planinarska staza – (Šekijeva staza) našeg uspona na Karanfile – Sjeverni vrh i Šuplja vrata.

Pogled na Talijanku i Popadjiu

Sa vrha Volušnice nakratko se spuštamo na greben, po kojemu nastavljamo u smjeru Talijanke. Vrijeme nam ne ide u prilog. Počela je padati lagana kiša (rosulja) i vjetar je zapuhao.  Zaustavljamo se na manjem grebenskom prijevoju između Volušnice i Talijanke. Pod stablom bukve nekih 30-ak minuta sačekali smo da kiša prestane, a nakon toga nastavili smo uspon po mokrom i skliskom grebenu do vrha Talijanke.

Staza ispod samog vrha ide oštro uzbrdo, prilično je strma i naporna. Ali, pogled sa Talijanke je još ljepši nego sa Volušnice, tako da se napor brzo zaboravlja. Na vrhu smo napravili nekoliko fotografija i uživali u nesvakidašnjim prizorima koji nas okružuju, zatim prošetali od kraja grebena do vidikovca sa kojeg se otvara lijepi pogled na dolinu Vajušu u Albaniji. Vraćamo se istim grebenskim putom do vrha Talijanke.

Pri silasku sa vrha Volušnice, nastavlja se uspon po grebenu prema Talijanki. Prve kapi kiše.

Ispred nas se pruža izrazito lijepi greben prema vrhu Talijanke

Pod krošnjom bukve čekamo da kiša prestane.

Pogled unazad na greben prema vrhu Volušnice i na vrhove Karanfila prekriveni oblacima

Na grebenskoj stazi prema vrhu Talijanke

Zajednička fotografija na vrhu Talijanke

Sa vidikovca na kraju grebena otvara se vidik na prekrasnu dolinu Vajušu u Albaniji

Pogled sa Talijanke na Popadiju i vrh Trojana i Vezirovu bradu

Od Talijanke  staza vodi po grebenu – graničnom linijom, sa lijeve strane Albanija, a sa desne Crna Gora. Do vrha Popadije  na dužini od 0,5 km stižemo za 15 minuta. Sa Popadije je jednako lijep pogled kao i sa Talijanke, samo što se sa nje bolje vidi cijeli greben Trojana.

Staza prema Popadiji  - na prijevoju između dva vrha

Granični kamen

Vrh Popadije (2030 m)

Na mnogim putopisima i web stranicama visine Popadije su različite, variraju od 2030 do 2056 m i ne podudara se sa stvarnom visinom. U planinarskoj literaturi nalazimo da je visinska razlika između ova dva vrha (Popadija i Talijanka) svega jedan metar. Međutim, preciznim mjerama je utvrđeno da je vrh Popadije ipak značajno niži (2030 m) od Talijanke, što se lako primjećuje kad se sa njegovog vrha promatra vrh Talijanka.

Sa Popadije najbolji pogled na vrh Trojana i njegov greben

Karaula i Vezirova brada

Zajednička fotografija na vrhu Popadije, sa pogledom na vrh Talijanke

Nakon duže pauze za snimanje video panorame, fotografija  i marende, sa vrha Popadija kratko se spuštamo po strmom grebenu do prijevoja Ćafa/sedla, od kuda dalje nastavljamo kroz šumu i travnatu dolinu do izlaska na križanje, gdje i završava kružna ruta obilaska ovih vrhova. Od ove točke nastavljamo silazak istim putom uspona do parkirališta ispred planinarskog doma Karanfili u Grebaji, gdje i završavamo ovaj planinarski izlet.

Na početku silaska sa vrha Popadije

Ćafa/prijevoj

Uz potočić i izvore vode

LINK – VIDEO SNIMKA PANPRAME SA VRHOVA TALIJANKA I POPADIJA

Pročitajte više na: Putopisi - Moj planinarski dnevnik (gorja.net)