Život u oblacima
Piše Irena Grubišić-Čabo, objavljeno 7. Svibanj 2020
Staza je obrasla gustom šumom. Planinsko cvijeće i ljekovito bilje prostiru se posvuda. Mame opojnim mirisima. Pijemo ih umjesto vode koja na ovim prostorima natapa rijetke travnate planinske predjele, jablanove i šumu crnog bora. Nekad su se iz bunara Vodice, pored kojeg prolazimo, pojila stada ovaca, konja i magaraca. Svako malo nailazimo na tragove minulih vremena, zidine starih kuća, torove i kamene ograde koje dijele nekadašnje posjede. Pokušavam zamisliti kako se ovdje živjelo, kako su mladići i djevojke pjesmom započinjali dan, puštajući blago na ispašu. Dane kad se kosilo i voda u vučijama nosila, kad se na guvnima vrlo žito a s predvečerjem na njima kola igrala. Od grumena pure i šalice mlijeka sastojao se doručak, ručak i večera. Oraha i gorkih badema po džepovima vjerojatno bi se našlo, a s dolaskom ljeta s višnjom maraskom i djeca bi se sladila. Ovdje su se pričale priče o gorskim vilama. Nerijetko se njima pridavala krivica za nezgode koje su im se dešavale. Možda su i živjele po spiljama i planinskim udubinama. Izlaskom iz šume otkrivam ih u kamenim oblicima. Pred očima prostiru se golemi vrhovi biokovski. Iza nas ostaje Crkvica sv. Nikole. Na povratku ju namjeravamo posjetiti.
Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.