Hrvatsko gorje
Područje Biokovo
Odredište Bukovac

Jutrom se razvlače oblaci kao šećerna vuna, pa se tope na zrakama sunca. Krenuli smo poučnom stazom „Putovima drevne Berulije“ iz Gornjih Brela. Već na početku puta ostala sam zatečena prizorom stare Crkvice sagrađene na prijelazu sa 17. na 18. stoljeće. Posvećena je Gospi od zdravlja. Iz njenih temelja izvire „živa voda“, kako kaže pjesma Petra Gudelja, zapisana na metalnoj ploči. Postavljena je do Crkvice uz markiranu planinarsku stazu. Provirujem kroz vrata od koje su jedino ostali goli zidovi, a u unutrašnjosti samo oltar. Kroz urušen krov otvara se pogled u nebo. Obvezuje me da tišinom zagrlim sliku trenutka s kojim ću poći dalje u planinu.

Staza je obrasla gustom šumom. Planinsko cvijeće i ljekovito bilje prostiru se posvuda. Mame opojnim mirisima. Pijemo ih umjesto vode koja na ovim prostorima natapa rijetke travnate planinske predjele, jablanove i šumu crnog bora. Nekad su se iz bunara Vodice, pored kojeg prolazimo, pojila stada ovaca, konja i magaraca. Svako malo nailazimo na tragove minulih vremena, zidine starih kuća, torove i kamene ograde koje dijele nekadašnje posjede. Pokušavam zamisliti kako se ovdje živjelo, kako su mladići i djevojke pjesmom započinjali dan, puštajući blago na ispašu. Dane kad se kosilo i voda u vučijama nosila, kad se na guvnima vrlo žito a s predvečerjem na njima kola igrala. Od grumena pure i šalice mlijeka sastojao se doručak, ručak i večera. Oraha i gorkih badema po džepovima vjerojatno bi se našlo, a s dolaskom ljeta s višnjom maraskom i djeca bi se sladila. Ovdje su se pričale priče o gorskim vilama. Nerijetko se njima pridavala krivica za nezgode koje su im se dešavale. Možda su i živjele po spiljama i planinskim udubinama. Izlaskom iz šume otkrivam ih u kamenim oblicima. Pred očima prostiru se golemi vrhovi biokovski. Iza nas ostaje Crkvica sv. Nikole. Na povratku ju namjeravamo posjetiti.

Oprezno prolazimo kanjonom, dok sitni sipar bježi pod nogama.Usred kamenčića po sredini staze pozdravlja nas izniknula kitica žutog cvijeća. Uočavam i perunike između dvije veće stijene prije samog ulaska u rijetku borovu šumu. Šuma treperi u igri sunca i vjetra. Lista i cvjeta raspjevana pticama, ukrašena leptirima, orošena izvorom čiste planinske vode. Koraci postaju dio nesvakidašnje igre, pa lako stižemo do planinarskog doma. Moj udah i izdah, koraci, svaka neizgovorena riječ šibana vjetrom, sve je igra. Po kamenim pločama stižemo na vidikovac. Pogled u nebo obvezuje da tišinom zagrlim sliku trenutka, prenesenu iz Crkvice Gospe od zdravlja. Slika me nosi u kaleidoskop neba, dok s Bukovca gledam kako se izglačana vjetrom sjedinjuje s morem.

 

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.