Uspon na Mont Blanc od Saint Gervais-a (Tramway Du Mont Blanc)

Mont Blanc

Spor oko vrha Mont Blanc..

Čiji je vrh Mont Blanc?

Na pitanje „Čiji je vrh Mont Blanc?“ nemoguće je dati jednoglasan odgovor. Zapravo, već dugi niz godina postoje mišljenja i zemljopisne karte: Francuzi tvrde da su vrh i okolni teritorij u potpunosti njihov, dok je za Talijane granica prolazila preko grebena, čime bi vrh bio podijeljen između obje zemlje.

Unatoč dvjema uključenim dijelovima, oni uzimaju u obzir samo svoju verziju, tiskajući karte koje se - ako ih usporedimo - ne podudaraju, to ne znači da ne postoji „ispravna“ verzija koja može regulirati bilo kakve nesuglasice između dviju zemalja, kao u slučaju nedavnog zatvaranja pristupa glečeru. Ovdje povijest i kartografija dolaze u pomoć diplomaciji.

Milanski par Laura i Giorgio Aliprandi, među vodećim stručnjacima u alpskoj kartografiji, pokazali su u svom istraživanju što je povijesno ispravna granica. Dokumenti i karte u ruci, dvojica znanstvenika objašnjavaju nam kako su stvari stvarno išle, i kako je moguće da se Francuska i Italija nikada nisu složile oko toga.

"Pravi" rub Mont Blanca nalazi se na talijanskim kartama koje žele vrh podijeljen između dviju zemalja od grebena prema prirodnoj granici, kao i logika koja općenito regulira trend granica planinskih područja, ova verzija temelji se na Ugovoru o pripajanju Savoie Francuskoj: Torinskom ugovoru koji datira iz 1860. godine. U prilog tome stoji i pismo Napoleona III. Milanskom grofu Francescu Areseu 1860. uoči potpisivanja ugovora, ovo pismo, koje smatramo "dokazom kraljice" kontroverze, govori o granici koja jasno prolazi uzvodni greben.

Francuzi, međutim, zasnivaju svoje tekuće radove na ugovoru koji je prethodio onome u Torinu, onom iz Cherasca, potpisanom 1796. godine. Tamo je utvrđeno da granica mora preći vrh prema Valle d'Aosta, na najnaprednijim točkama na strani Pijemonta, to jest na takozvanom „vojnom grbu“, a ne na prirodnom.

vrh

U rekonstrukciji napravljenoj na trenutačnoj karti, talijanska granica je u crvenom, a francuska u plavoj koja tvori enklavu na talijanskom teritoriju

Kako su u nazočnosti najnovijeg Torinskog ugovora (1860.) Francuzi nastavili govoriti o Cherasco (1796)?

„Dok je talijanski primjerak cjelokupnog dokumenta iz 1860. godine sačuvan u Državnom arhivu Torina, u Francuskoj više nema traga zemljopisnoj karti koja je priložena ugovoru. Francuzi tvrde da je uništen za vrijeme njemačke okupacije, ali već u godinama neposredno nakon potpisivanja, čini se da je Torinski sporazum stavljen sa strane: francuski kartograf Mieulet, zapravo, na svojoj karti iz 1865. crta granice kao uspostavljeni su po starom Cherasco ugovoru.

Od tog trenutka ništa se nije promijenilo: Italija se nastavila oslanjati na Torinski ugovor u Francuskoj, nakon što je „izgubila“ svoj primjerak na onom iz 1796. Problem je u tome što čak i njemačke i švicarske karte, kao i Google karte se temelje na francuskoj verziji, povijesno netočne“.

Važno:Podzakonski akt koji propisuje minimalnu opremu i listu odjeće koje treba                  imati svatko ko penje Mont Blanc preko Gouter rute

Gradonačelnik St. Gervaisa i odbornik za područje Mont Blanc-a, Jean-Marc Peillex potpisao je lokalni podzakonski akt koji propisuje minimalnu opremu i listu odjeće koje treba imati svako tko penje Mont Blanc preko popularne Gouter rute. Ova zakonska odredba je odmah stupila na snagu (kolovoz 2017).

U ovom podzakonskom aktu gradonačelnik navodi da su njegove akcije posljedica „neodgovornosti“ nekih loše pripremljenih planinara koji pokušavaju popeti Mont Blanc kao da je u pitanju neki bezopasni brežuljak. Uprkos naporima planinskih stručnjaka, medijskoj priči oko neodgovornog ponašanja sve je više nesreća sa fatalnim ishodom. Većina od tih smrtnih slučajeva i nestanaka planinara dešava se baš na Gouter ruti tako da je gradonačelnik Peillex prijetio da će stazu zatvoriti u potpunosti.

Prema podacima općine Arrête, 20.000 stanovnika godišnje posjećuje Mont Blanc, a oko 350-400 alpinista svakodnevno se pokušavaju popeti na vrh iz različitih pravaca. Poseban problem prave trail trkači koji sa sobom nose vrlo malo opreme. Još nije objavljeno kako će se vršiti kontrola obavezne opreme, a na društvenim mrežama je pokrenuta velika rasprava o ispravnosti ove odluke.

Prema ovome, svaki planinar koji se uputi na Mont Blanc bi trebao imati minimalno:

• Kapu, glečerske sunčane naočale, zaštitu od sunca
• Zaštitnu kacigu
• Čeonu lampu
• Dva para rukavica (tanke i debele)
• Gamaše
• Odjeću prilagođenu uvjetima na planini (čarape, goroteks hlače i jaknu, ...)
• Zimske planinarske cipele na koje se mogu postaviti dereze
• Alpinistički pojas i opremu za spašavanje iz pukotina u ledu
• Uže
• Cepin, planinarske štapove
• GPS uređaj ili kompas i visinomjer

Mišljenje javnosti je podjeljeno o spisku ove opreme. Neki misle da ovdje ima suvišnih stvari (ovo poseban problem pravi trail trkačima), ali izgleda da su vlasti konačno odlučile da na svaki mogući način stanu u kraj neodgovornim pojedincima. Sa druge strane neki bi još i dopunili spisak i na njega dodali prvu pomoć, opremu za bivakiranje i sl.

U svakom slučaju, ako planirate ići na Mont Blanc vodite računa o ovom zakonu. Razmislite o ovome i kada pođete na bilo koju planinu u zimskim uvjetima jer priroda zna biti surova i na nižim nadmorskim visinama i neke greške ne prašta.

Tramway du Mont Blanc

Tramway du Mont Blanc (također poznat kao TMB i Mont Blanc Tramway) jedan je od posljednjih francuskih planinskih željezničkih vlakova zajedno s vlakom Montenvers u Chamonixu i najvišom željeznicom u departmanu Haute-Savoie u Francuskoj.

Ova zupčasta željeznica vijuga se od Le Fayeta, Saint-Gervaisa, između livada, pašnjaka i malih planinskih jezera, preko Les Houchesa do Nid d'Aiglea (Orlovog gnijezda) na 2.372 m.

Tramvaj du Mont Blanc - turistička atrakcija

Liniju su vozila tri stara vlaka, od kojih je svaki obojen u drugu boju: plavu, crvenu i zelenu. Godine 1957. vlakovi su nazvani po kćerima vlasnika. Imena Anne, Marie i Jeanne na svakom su vlaku oslikana zlatnom bojom.

Legenda podsjeća da je 1950-ih, direktor TMB-a, Pierre Noury, bio otac osmero djece: Thomasa, Marie, Dominique, Anne, Jane, Margaret Mary, Ambrosea i Jeromea. Godine 1957. TMB je kupio 4 nova vlaka koji će dobiti ime po četiri kćeri.

Isporučena su tri vlaka s propisnim imenima Anne, Marie i Jeanne. Četvrti vlak nikada nije isporučen pa je Marguerite propustila, nikad nije dobila svoj vlak!

Stari tramvaj više ne vozi, novi vlakovi su na zupčastoj pruzi ali imena su im ostala ista. Slijedeće 2024 godine očekuje se potpuna rekonstrukcija i ustaljeni red vožnje.

Tramvaj du Mont Blanc – Putovanje

Polazeći od Le Fayeta (584 m) ili Saint-Gervaisa (792 m), Tramway du Mont Blanc omogućuje vam da dođete do Nid d'Aigle (2380 m), u podnožju ledenjaka Bionnassay. Postoji 6 mogućih zaustavljanja. Ako ste u Les Houchesu, možete ići žičarom do Bellevuea (1794 m) kako biste se priključili tramvaju.

Od Le Fayeta ili Saint-Gervaisa do prijevoja Voza (1653 m). Nakon zaustavljanja za stanovnike sela Motivon (1400 m, dostupno samo tramvajem Mont Blanc zimi), vlak prelazi šumu i stiže do prijevoja Voza za 45 minuta. Odatle možete uživati u pogledu na ledenjak Bionnassay i Aiguille du Goûter.

Od prijevoja Voza (1653 m) do Bellevuea (1794 m). Tramvaj du Mont Blanc prelazi planinski greben, pružajući pogled od 360° na dolinu Contamines, Aiguille du Goûter, masiv Aiguilles Rouges i Aiguille du Midi .

Putovanje traje 1 sat od Le Fayeta do Bellevuea, s četiri ili pet putovanja dnevno. Duljina: 9,1 km do Bellevuea, 12 km vožnje od Le Fayeta (580 m) do ledenjaka Bionnassay (2372 m) u podnožju Mont Blanca.

Zaustavlja se na tramvajskoj trasi

Šest stajališta nudi mnoge mogućnosti odlaska za ljude: Saint-Gervais – 792 m; Motivon - 1400 m; Prijevoj Voza - 1653 m, Bellevue - 1794 m, Mont Lachat - 2115 m i Orlovo gnijezdo - 2380 m, prije ledenjaka Bionnassay.

Tramvajem du Mont Blanc možete doći s 2 glavne postaje, Le Fayet ili Saint-Gervais. Stajalište u Motivonu nalazi se usred šume i koristi ga uglavnom lokalno stanovništvo.

Tramvaj Mont Blanc (TMB) omogućuje pristup od Saint Gervaisa do Nid d'Aigle (2372 m), polazne točke za planinare do Domova Tête Rousse i Goûter.

Na zahtjev FFCAM-a i planinskih stručnjaka, rano ujutro je dodan dodatni vlak, s polaskom u 7 sati iz Le Fayeta i dolaskom u 8 sati u Nid d'Aigle. Ovaj raspored je osmišljen tako da bolje odgovara alpinističkoj praksi, a posebno riziku od pregrijavanja i pada kamenja u koridoru Goûter.

Planinske kolibe na putu:

Refuge Tète Rousse : + 33 (0)4 50 58 24 97, Madame TUVERI 277 Route de Lieutraz 74130 Brison, + 33 (0)6 19 02 90 71, faks + 33 (0)4 51 30 41

Refuge Goûter : + 33 (0)4 50 54 40 93, Claude et Nadine BARNIER, 72 rue de la mairie 38960 St Etienne de Crossey, + 33 (0)6 43 84 44 92

Opis uspona

Željeli smo koristiti prvi tramvaj, koji polazi u 7 sati, za naš uspon. Zbog toga smo iz Zagreba došli dan ranije i prespavali u dosta jeftinom svratištu za francuske prilike:

Chalet Hotel Les Campanules, 450 Rte de Coupeau, 74310 Les Houches, Francuska

3-krevetna soba bez doručka 109 Eura. Ovo svratište je udaljeno od tramvajske stanice Saint Gervais 20-tak km.

Odlučili smo doći na stanicu rano ujutro i stigli smo do parkirališta u 6 sati. Na parkiralištu smo zatekli samo jedno slobodno mjesto. Odmah iza nas su stigla 2 automobila koja se nisu imala gdje parkirati. Ovu činjenicu treba svakako imati na umu.

Druga stanica tramwaya Saint Gervais

Za uspon na vrh Mont Blanc, najčešće se koristi kao početna, „Tramway Du Mont Blanc“ koji ima početnu stanicu u gradiću Le Fayet. Ako se dolazi s osobnim automobilom, ograničen je broj besplatnih parkirnih mjesta, pa o tom treba voditi računa. Kao slijedeća alternativa početne točke je prva stanica nakon Le Fayeta u mjestu Saint Gervais. Ovo mjesto je prva stanica Tramway Du Mont Blanc. U njemu također postoji besplatno parkiralište neposredno ispred stanice spomenutog tramvaja. I ovo parkiralište, zbog velikog pritiska alpinista koji žele popeti vrh Mont Blanc, jako često je popunjeno, pa nema mjesta za parkiranje. Ovu činjenicu treba uzeti u obzir jer je jako teško u ovom brdskom mjestu, naći parkirno mjesto, ako je ovo parkiralište potpuno popunjeno.

Ako se vožnja nastavlja s tramvajem, nakon stanice Bellevue, potrebno je imati rezervaciju od nekog planinskog doma, jer je samo sa njom moguće nastaviti do posljednje stanice tramvaja Le Nid D'Aigle.

Kontrola i razvrstavanje planinara koji idu do zadnje stanice Le Nid D'Aigle

Za vrijeme ovog izleta, zbog rekonstrukcije željezničkog kolodvora u mjestu Le Fayet, preporučeno je bilo da početna izleta, bude na prvoj tramvajskoj stanici, u gradiću Saint Gervais. Na blagajni je predočena rezervacija spavanja u planinarskom domu Refuge de L'Aiguille Du Goûter i dobivena je propusnica da se može sa tramvajem nastaviti do kraja. Tramvaj do posljednje točke vozi samo 3 puta dnevno i tu činjenicu treba uzeti u obzir. Posljednja vožnja je sa zadnje stanice u 16 sati i poslije toga nema više mogućnosti spuštanja u dolinu s tramvajem.

Nakon napuštanja tramvaja, započinje uspon pješke, koji u početku vodi uz gradilište nove posljednje stanice tramvaja. Nakon kratkog penjanja po drvenim ljestvama, za kratko se nastavlja uspon uz ogradu gradilišta, a nakon toga dosta oštro uzbrdo po kamenjaru. Planinarska staza je dobro ugažena, zbog velikog prometa planinara, koji žele popiti ovaj vrh, ima više ugaženih smjerova. Što se tiče markacija one su rijetke pa treba slijediti jednu od ugaženih mogućnosti uspona. Nakon 3 h dosta zahtjevno uspona po kamenjaru, dolazi se do ledenjaka prije planinarskog Refuge de Tête Rousse. Nažalost, od ovog ledenjaka je ostalo jako malo, pa neki od sljedećih planinara, koji budu dolazili do ovog doma, neće imati priliku vidjeti i pregaziti ovaj ledenjak.

Zadnje stanica tramwaya Le Nid D'Aigle

Početak uspona pored gradilišta nove zadnje stanice tramwaya

Na planinarskoj stazi prema Refuge Tète Rousse

Prelazak preko ostataka nekadašnjeg ledenjaka

Pogled na Grand Couloira

Od planinarskog doma Refuge de Tête Rousse, slijede uspon po istočnoj strani ledenjaka, izlazi do izlaska na zapadni greben Le Grand Couloira, za kratko se penje po njemu do dolaska u točku iz koje se treba napraviti prijelaz preko Le Grand Couloira.

Čekanje na prelazak preko Grand Couloira

Prelazak preko Grand Couloira

Na ovom mjestu, gotovo uvijek ima dosta planinara, koji osluškuju da li je prestalo kotrljanje kamenja niz Le Grand Couloir. Zavisno od aktivnosti kotrljajućeg kamenja, na ovom mjestu gotovo uvijek ima zastoja u usponu. Samo priječenje Le Grand Couloira nije dugačako, ima oko 30 m, i treba ga prijeći čim prije je moguće, u principu trčeći.

Najstrmiji dijelovi su osigurani sajilom

Na usponu po grebenu (težina 3 a možda i 3+)

Na usponu po grebenu...

Nakon prolaska Le Grand Couloira, započinje jako oštar i dosta zahtjevan uspon po desnom grebenu, koji se bez ikakve sumnje, može klasificirati sa stupnjem težine 3 a moguće i 3 +. Uspon po grebenu, u izloženijem dijelu je osiguran sajilama, koje nisu dovoljno zategnute, a razmak između sidrišta je dosta velik, pa gotovo da „ferata set“ ne bi ništa pomogao. Ove sajile treba koristiti onda kada nema dovoljno dobrih hvatišta u kamenu. Ovaj dio uspona je dosta zahtjevan i troši dosta snage. Greben završava ispod nekadašnjeg starog planinarskog doma, od kojeg slijedi izlazak na ledenjak i tridesetak visinski metara uspona po snijegu, do izlaska na ravni uži snježni greben, po kojem vodi ugažena prtina, po kojoj se stiže do novog planinarskog doma L'Aiguille Du Goûter. Ovaj planinarski dom se nalazi na nadmorskoj visini od 3835 m i prima 120 planinara na noćenje.

Dolazak do planinarskog doma L'Aiguille Du Goûter

Planinarski dom L'Aiguille Du Goûter

Neplanirani dan čekanja na bolje vrijeme u planinarskom domu

Od planinarskog doma L'Aiguille Du Goûter, slijedi uspon od tristotinjak metara do izlaska na vrh grebena Aiguille Du Gouter. U nastavku uspona se planinarska staza malo spušta da bi započela dosta oštar uspon, koji se u principu izvodi u serpentinama, do izlaska na zaravan Dome Du Gouter. Sa ovog platoa, prvi put se otvara cjelovit pogled na masiv Mont Blanca. Pogled je otvoren u svim smjerovima i za lijepog vremena je jako impresivan.

Nakon ove visoravni slijedi spust i gubitak 50-tak metara visinske razlike. Nakon silaska u depresiju, za kratko se po njoj hoda ravno, a nakon toga započinje uspon po serpentinama, do izlaska na zaravan, na kojoj je izgrađeno planinarsko sklonište Vallot na nadmorskoj visini od 4329 m.

Zaključani objekat pored skloništa Vallot

Od planinarskog skloništa Vallot, uspon se nastavlja vrlo oštro uzbrdo na Grande Bosse (4513 m) i Petite Bose (4547 m), prvo serpentinama zatim oštrim gebenom. U situaciji leda kakva je bila na ovom usponu, potrebno je postavljati sidrišta, jer se uspon odvijao neposredno poslije 50 cm novog snijega, kojeg je sa ovog dijela uspona otpuhao vjetar i zatrpao prijašnju ugaženu prtinu. Obično, kada nema novih padalina, prođe dosta ljudi, pa budu urezane „stepenice“ koje daju osjećaj prihvatljivo sigurnog uspona.

Uspon uz Grande Bosse (4513 m)

Uspon uz Petite Bose (4547 m)

Pogled na "žilet"

Staza nastavlja dalje oštrim grebenom, prelazi preko par pukotina u ledenjaku, i dovodi na još jedan oštri grebn, koji je prošle godine propao i napravio pukotine, tako da ga se treba obići sa desne strane, uz poseban oprez, kada je padina zaleđena i tvrda. Nakon ovog prelaska, slijedi nastavak uspona po eksponiranom „žiletu“, koji na jednom mjestu ostavlja prostor da može stati samo stopalo. Najveći problem na ovom djelu je jači vjetar koji otežava i ovako jako eksponirani dio uspona.

Nakon „žileta“ staza nastavlja strmo u serpentinama prema Rocher de la Tournette (4677 m), postaje lakša, i dovodi na završni položeniji greben, sa kojeg se nazire najviši vrh Alpa i naš konačni cilj. Po ovom grebenu stiže se na prostrani vrh Mont Blanc, bez označene vršne točke (4810 m), kako i priliči najvišima. Nakon dosta adrenalinskih i zahtjevnih zadnjih 400 m uspona, nagrada za uložen trud ostavlja bez daha.

Konačno na vrhu ( nekoliko slika za uspomenu na ovaj naporan uspon)

Sa ovog vrha se pružaju pogledi na cijeli alpski sustav a pogled je ograničen zakrivljenošću zemaljske kugle. Nezaboravno!!!!!

S vrha smo se vratili do planinarskog doma L'Aiguille Du Goûter i u njemu prespavali još jednu noć. Imali smo sreće jer neki od planinara nisu došli. Dom je inače rezerviran u nekoliko dana nakon objave o datumu otvaranja, za cijelu sezonu.

Slijedeći dan, nakon doručka slijedio je silazak do Tramway-a Du Mont Blanc, s kojim smo se spustili do parkirališta.

Le Grand Couloir u povratku pod snijegom..

Na terasi uz pivo dok se čeka tramway

Prespavali smo još jednu noć jer je već bilo kasno za vožnju do Zagreba. Napustili smo Francusku i završili s talijanske strane Mont Blanca, u mjestu Courmayeur. Tu smo odabrali jako dobar hotel i prihvatljiv po cijeni za trojicu planinara. U cijeni je i izvrstan doručak.

Hotel:

Hotel Walser Courmayeur

 Strada Margherita 8/A, 11013 Courmayeur, Italija

3-krevetna soba s doručkom 133 Eura

Proslavili smo uspješan uspon u izvrsnom restoranu:

Restaurant - Pizzeria La Padella

Phone: +39 01 6584 1977

Address: Vicolo Dolonne, 7

Courmayeur / Aosta, 11013

Obilna večera s desertom i dosta piva 105 Eura za 3 osobe

Nakon doručka, sretni i veseli, vratili smo se u Zagreb.