Planinska grupa Zelengore, odnosno masiv Zelengore u širem smislu, obuhvaća planinsko područje omeđeno sa zapada visoravni Morine i Neretvom, s jugozapada i juga također rijekom Neretvom, s jugoistoka rijekom Sutjeskom i njezinom pritokom Jabučnicom, s istoka rijekom Drinom, a sa sjevera rijekom Bistricom i visoravni Zagorje (područje Kalinovika).
Masiv Zelengore je visokoplaninski plato (visoravan) koji je u raznim pravcima ispresijecan visokim grebenima (Lelija, Husad, Orlovac), moćnim i širokim gromadama (Orufa, Tovarnica) i samostalnim kupastim vrhovima (Todor, Todora, Videš, Stog i dr.).
Sa zapada i sjeverozapada ivicu toga platoa čine visoki grebeni Lelije i Orlovca. Ovdje su i najviši vrhovi masiva: Lelija, Kalelija, Orlovac (Drblan), Todor, Todorac, Dumoš i dr. Iza toga visokoga grebena visoravan se počevši od sjeverozapada postepeno izdiže prema jugoistoku.
U centralnom dijelu masiva, koji nosi naziv Zelengora odn. planina Zelengora, najviša je gromada Orufa s vrhuncima Bregočom i Stogom. Odatle dalje prema jugoistoku visoravan se nešto spušta do Tovarnice. koja se sa najviše kote svoje (Pleće) okomito ruši u dolinu riječice Sutjeske.
Grupu Zelengore čine: Lelija (Velika Lelija (2032 m)); Planina Zelengora zapadni dio (Kalelija (1975 m), Orlovac (Drblan) (1956 m), Todor (1949 m), Todorac (1900 m) i Dumoš (1879 m)); Središnji dio (Bregoč (2015 m), Kozje strane (2014 m) i Stog (1821 m)), Videž (1864 m); Jugoistočni dio (Tovarnica) (Pleće (1764 m), Uglješin vrh (1859 m) i Ardov (1723 m), Trebova planina (1872 m), Planik (1796 m), Velika Košuta (1872 m) i Treskavac (1803 m)); Sjeveroistočni ogranci masiva Zelengore (Radomišlja (Pliješ, 1606 m), Mrčin planina (1523 m), Ruda planina (Rujska glava 1422m ), Kmur (1508 m), Čagošta planina (Kukonoš, 1274 m), Glog (1352 m), Oštra glava (1395 m) i Maluša planina (Oralac, 1485 m))
Zelengora je pretežito građena od višebojnih vapenaca. Vapnenački slojevi uglavnom pokrivaju sve vrhove kao i glavni i centralni dio planinskoga masiva. Ali podlogu ovim vapnenačkim slojevima čine verfenski škriljevci i pješčenjaci (pješčari), zbog čega je područje bogato vodom. Tako npr. u okolici Štirinskoga jezera a naročito na obalama samoga jezera, izbijaju na površinu verfenske naslage škriljevaca i pješčenjaka. I po jugozapadnim obalama Borilovačkoga jezera ukazuju se zeleni i crveni pješčenjaci ispod vapenačkih slojeva. Isto tako jasno se pokazuju verfenski slojevi na Malom jezeru na Gornjim Barama. U nekim dubokim usjecima i prodorima potoka vide se također naslage škriljevaca, a na Videšu ima mjestimično i serpentina. Sudeći po brojnim izvorima i jezerima na ovoj planini vjerojatno je, kako osnovnu podlogu visoravni čine naslage škriljevaca, koje priječe prodiranje vode u dubinu i koja stoga izbija na površinu i u višim položajima planine. (Izvor: Via Dinarica)
