Aljažev Dom » Luknja » Bovški Gamsovec

Ako se dolazi iz smjera Ljubljane u Jesenicama treba napustiti autoput, a vožnju nastaviti lokalnom cestom do mjesta Dovje–Mojstrana. Nakon ovog mjesta treba voziti lokalnom cestom koja je djelomično asfaltirana, a djelomično dobar makadam, kroz dolinu Vrata, do ulaza u Triglavski narodni park. Automobil treba parkirati na parkiralište kod Aljaževog doma (1015 m). Parkiranje se naplaćuje. Ovo parkiralište je početna točka ovog planinarskog izleta.

U nastavku se opisuje uspon od Aljaževa doma (1015 m) preko Luknje (1750 m) do vrha Bovškog Gamsoveca (2392 m). Od parkirališta planinarska staza vodi pored Šlamarjevog doma a nakon njega do poznatog Aljaževa doma, iznad kojeg se nadvija vrh Triglava sa svojom veličanstvenom sjevernom stijenom. Na stablu, u blizini kapelice, puno je smjerokaza, a za ovaj planinarski izlet treba odabrati smjer prema Luknji (2h) i Bovškom Gamsovcu (5 h).  Planinarska staza vodi kroz široku alpsku dolinu, uz rječicu Triglavsku Bistricu, ispod sjeverne stijene moćnog Triglava s jedne i visoke stijene Stenara i Bovškog Gamsovca s druge strane, gotovo po njenoj sredini, prema sedlu između ova dva masiva – Luknji.

Na ovom dijelu uspona prolazi se pored dva spomen obilježja: prvo na 5 minuta hoda od Aljaževa doma prepoznatljiv je klin s karabinom - spomenik palim partizanima planinarima, i drugi oko 20 minuta dalje je spomen ploča pričvršćena na stijeni uz stazu posvećenu žrtvama planina.

Samo za kratko planinarska staza vodi kroz šumu, u kojoj se nalazi i odvojak za Kriške pode preko Sovatna, a ostali djelovi staze prolaze kroz nisko grmlje pa su otvoreni i razgledni.

U samom početku uspon je umjeren, kasnije postaje sve strmiji po stazi koja vrluda između kamenih gromada, da bi na kraju krenuo jako oštro uzbrdo po siparu, dok u završnom djelu ovog uspona treba koristiti pomoć sajli učvršćenih na stijenu, do se ne iziđe na križanje planinarskih putova na sedlu Luknji. S ovog dijela uspona odvajaju se dva puta prema Triglavu – „Tominškova pot“ (10 min od Aljaževa doma) i „Pot čez Prag“ (40 min od Aljaževa doma), a na samoj Luknji treći - „Pot čez Plemenice“.   

Sa sedla Luknje (1750 m) otvara se pogled prema dolini rijeke Soče - Trenti, iznad koje se izdižu mnogi alpski visoki vrhovi: Kanjavec, Velo Špičje, Zadnjiški Ozebnik... Sa ovog sedla treba krenuti prema Bovškem Gamsovcu. Na samom početku uspona, na jednom mjestu priječi se stijenu uz pomoć sajle. Staza postaje sve stjenovitija i zahtjevnija. Pod stijenama Pihavca i Bovškog Gamsovca jedna je kamenita udolina u kojoj su svoju oazu mira i tišine pronašli brojni alpski kozorogi koji su se potpuno aklimatizirali a prisustvo planinara i uopće ih se ne boje, pa je to dobra prilika za sliku.

Kada se  dođe do pod greben Bovškega Gamsovca, slijedi malo zahtjevniji dio planinarske staze, koja najprije vodi rubom udoline, a  potom po nekoliko ispostavljenih strmih travnatih padina, a nakon njih preodstoji još samo kratki uspon po stijeni, koji je djelomično osiguran sajlom do vrha planine.

Bovški Gamsovec (2392 m) je izraziti vrh na uskom grebenu od Pihavca prema  Stenaru. Na Kriške pode pada kratkim razbijenim stjenovitim površinama, a u dolinu Vrata vrtoglavim stjenama i strmim travnatim padinama. Ovaj vrh je čudnovat vidikovac na široko alpsko okruženje. Tu su oko nas velikani – Triglav, Kanjavec, Pihavec, Planja, Razor, Križ, Stenar.

Autor: Mirko Bjelan