Aljažev dom » Luknja » Plamenca » Triglav

Ako se dolazi iz smjera Ljubljane u Jesenicama treba napustiti autoput, a vožnju nastaviti lokalnom cestom do mjesta Dovje–Mojstrana. Nakon ovog mjesta treba voziti lokalnom cestom koja je djelomično asfaltirana, a djelomično dobar makadam, kroz dolinu Vrata, do ulaza u Triglavski narodni park. Automobil treba parkirati na parkiralište kod Aljaževog doma (1015 m). Parkiranje se naplaćuje. Ovo parkiralište je početna točka ovog planinarskog izleta. 

U nastavku se opisuje uspon od Aljaževa doma preko Luknje do vrha Triglava. Od parkirališta planinarska staza vodi pored Šlamarjevog doma a nakon njega do poznatog Aljaževa doma, iznad kojeg se nadvija vrh Triglava sa svojom veličanstvenom sjevernom stijenom. Na stablu, u blizini kapelice, puno je smjerokaza, a za ovaj planinarski izlet treba odabrati smjer prema Luknji (2h) i Bovškom Gamsovcu (5 h).  Planinarska staza vodi kroz široku alpsku dolinu, uz rječicu Triglavsku Bistricu, ispod sjeverne stijene moćnog Triglava s jedne i visoke stijene Stenara i Bovškog Gamsovca s druge strane, gotovo po njenoj sredini, prema sedlu između ova dva masiva – Luknji.

Na ovom dijelu uspona prolazi se pored dva spomen obilježja: prvo na 5 minuta hoda od Aljaževa doma prepoznatljiv je klin s karabinom - spomenik palim partizanima planinarima, i drugi oko 20 minuta dalje je spomen ploča pričvršćena na stijeni uz stazu posvećenu žrtvama planina.

Samo za kratko planinarska staza vodi kroz šumu, u kojoj se nalazi i odvojak za Kriške pode preko Sovatna, a ostali djelovi staze prolaze kroz nisko grmlje pa su otvoreni i razgledni.

U samom početku uspon je umjeren, kasnije postaje sve strmiji po stazi koja vrluda između kamenih gromada, da bi na kraju krenuo jako oštro uzbrdo po siparu, dok u završnom djelu ovog uspona treba koristiti pomoć sajli učvršćenih na stijenu, do se ne iziđe na križanje planinarskih putova na sedlu Luknji. S ovog dijela uspona odvajaju se dva puta prema Triglavu – „Tominškova pot“ (10 min od Aljaževa doma) i „Pot čez Prag“ (40 min od Aljaževa doma), a na samoj Luknji treći - „Pot čez Plemenice“.   

Sa sedla Luknje (1750 m) otvara se pogled prema dolini rijeke Soče - Trenti, iznad koje se izdižu mnogi alpski visoki vrhovi: Kanjavec, Velo Špičje, Zadnjiški Ozebnik... Sa ovog sedla treba krenuti prema Triglavu po Poti čez Plemenice.

Od ove točke započinje veoma zahtjevna staza i osigurani penjački put. Za takove smjerove uspona gotovo se već udomaćio izraz „ferata“ koji dolazi iz talijanskog naziva via ferrata, a koji se može doslovno prevesti kao željezni put, a u stvari označava alpski uspon osiguran klinovima, čeličnim užadima, ljestvama… No to opet ne znači da se svaki put s nekoliko klinova može nazvati feratom. No skoro je sigurno da svaki zahtjevan put označava smjer u alpama na kojemu ćemo manje ili više imati poteškoća u penjanju bilo zbog tehničkih zahtjeva, bilo zbog duljine ture, ali na kraju i puno zadovoljstva. Jedan od osnovnih uvjeta ferate je da put ide stvarno strmim terenom, da ima vertikale, provjese, a željezna pomagala čine veći dio puta kojim se krećemo hvatajući se za stijene i pomagala.

Jednostavno, treba se uhvatiti u koštac s ovom vertikalom i savladati je. Nakon žestoke vertikale slijedi malo smirivanje, ali cijelo vrijeme potrebna je izuzetan oprez i dosta znanja o ponašanju u alpama. Kako se penjemo tako se sve više otvaraju prekrasni vidici, a staza postaje sve širom.

Prije konačnog uspona na vrh treba proći još jedan veći sipar, a onda oprezno i polako u opet vrlo zahtjevnoj stijeni. Poput ljestva klinovi nas vode u visinu, zatim slijede police, pa manji sipar, pa police, klinovi, čelična užad…i napokon 2864 m visok vrh Triglava. Za ovaj put treba oko 6 sati.

Vrh je označen s čeličnim Aljaževim stupom, koji u naravi služi kao sklonište za nekoliko planinara. Na vrhu je i metalni žig, koji se udara kao potvrda boravka na njemu. S vrha puca nezaboravan pogled u svim smjerovima.