Bartulovići » Šćirovac » Sveti Ilija » Osičine » Bast

Autocestu A1 treba napustiti na čvoru Šestanovac i kada se prođu naplatne kućice vožnju treba nastviti do Gornjih Brela. Na samom početku sela, kada se prođe Supermarket Studenac, treba skrenuti lijevo a nakon toga u prvu ulicu ponovo lijevo. Nakon drugog skretanja dolazi se na usku asfaltnu cestu koja vodi od Gornjih Brela do Bartulovića. Ova cesta samo mjestmično omogućava mimoilaženje. Ovu činjenicu treba prihvatiti i voziti oprezno. Automobil treba parkirati kod prvih kuća u zaselku Bartulovići, a tu se nalazi i prvi smjerokaz BPP i vrha Šćirovac s naznačenim vremenima potrebnim za savladavanje uspona. Tu započinje i markacija i tu je početna točka ovog planinarskog izleta.

Planinaeska staza u prvom dijelu vodi uz suhozide Galijatova dolaca, kroz nisku makiju, da bi zatim krenula oštrije uzbrdo kroz visoku makiju, koja daje dobru hladovinu u vrućim danima. Na 900 m nadmorske visine, planinarska staza prolazi pored lokve Grljak (KT 19 BPP), koja je prirodni fenomen jer se voda sakuplja u većoj kamenici.

Nakon spomenute lokve planinarska staza kreće oštro uzbrdo po jugoistočnoj padini Bijele Kose, na lokaciji 990 m nadmorske visine, prolazi se pored kamenice Grčanica pored koje je i križanje na kojem se u ovaj smijer uspona ubada onaj koji dolazi iz zaselka Šute. Ova lokacija je veći kameniti prostor sa kojeg se pružaju lijepi vidici na Omišku Dinaru i Mosor.

U nastavku uspona planinarska staza nastavlja i dalje po jugoistočnoj padini Bijele Kose sve do kote 1475 m nadmorske visine na kojoj se nalazi spilja Pozjata (KT 18 BPP). Ovaj dio uspona ide djelomično kroz borovu šumu, djelomično po pašnjacima, a ostatak po otvorenoj kraškoj goleti. Staza je dobro označena i jednostavna za snalaženje.

Spilja Pozjata je prirodni fenomen s impresivnim ulazom i stalnim izvorom pitke vode koja je u minulim vremenima spašavala stočare i lovce koji su u njoj tražili zaklon od nevremena...

U nastavku, nakon spilje Pozjata, planinarska staza vodi gore-dolje do lokve (pojilišta) Kale. Pored lokve je planinarsko sklonište „Kale“ koje može poslužiti za prenoćište, jako je uredno i ne treba ga izbjegavati. Nakon spomenutog skloništa uspon vodi  oštro uzbrdo po otvorenom kamenjaru i biokovskoj goleti do vrha Šćirovac.

Vrh je označen hrpom kamenja, na jednom većem piše ime vrha i nadmorska visina. S vrha se pruža jako lijep pogled u svim smjerovima, a naročito je upečatljiv prema jugoistoku na sve vrhove Biokova. Žig je ugrađen u stijenu neposredno pored oznake vrha.

Od vrha vrha Šćirovac do vrha Sveti Ilija, staza vodi uskim grebenom koji je jako atraktivan, ali naporan i zahtjevan za savladavanje, za lijepog vremena. Ako puše jak vjetar, a u ovim krajevima puše izuzetno jaka bura, može biti jako opasan da se ne upotrijebi riječ poguban. Staza je dobro markirana i jednostavna za snalaženje.

Stotinjak metara južno od prijevoja Vraca, na primorskoj strani planine nalazi se Šutin bunar (Mijaći), ali voda nije preporučljiva za piće bez dezinfekcije.

Vrh Sveti Ilija i njegov hrbat nalaze se sjeverozapadno od središnjega dijela Biokova, iznad zaseoka Rastovac u općini Zagvozd. Ime vrha i nadmorska visina su napisani na kamenu ispred ulaza u kapelicu, a planinarski žig je ugrađen u desni zid.

Kapelica koju su izvorno obnovili mještani iz župe Zagvozd 2000. godine je lijep sakralni objekt na Biokovu, sazidan na starim temeljima iz Biokovskog kamena uz minimalnu uporabu betona. Iznad ulaznih vrata u kapelicu je smještena kamena ploča koja podsjeća posjetioce tko je i kada obnovio ovaj sakralni objekt. U kapelici iznad improviziranog oltara nalazi se zanimljiv odlijev s prikazom Svetog Ilije Ognjenog u kolima s plamenim konjima, a na oltaru se između dviju svijeća može ostaviti koja kuna lemuzine.

Vrh Sveti Ilija je jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Na njemu treba zastati dovoljno vremena da se sa sobom u dolinu ponese sva ona ljepota koja se s njega pruža. Na ovom vrhu čovjek brzo shvati što je to što planinare vuče i što im hrani dušu da su spremni proliti potoke znoja da bi se našli u ovakvoj situaciji. Crkvica posvećena Svetom Iliji nije zaključana i za muku može poslužiti kao dobro sklonište ako se posjetitelj ovog vrha nađe u nevolji.

Silazak sa vrha Sveti Ilija najprije slijedi Biokovsku Planinarsku Stazu (BPS), koja vodi po grebevu do Matijaševića stanova. Ovaj lokalitet je pogodan za opskrbu vodom za piće, jer na malo širen području ima više kamenice od kojih se jedna nalazi neposredno uz planinarsku stazu i propisno je označena pa se teško može promašiti. Iznad ove označene kamenice, gore među polama, nalaze se još dvije koje nisu označene. Najviša kamenica je puna vode čak i u ljetnim mjesecima. Pokrov ove kamenice je malo urušen ali to nije utjecalo na kvalitetu vode pa se na njoj mogu obnoviti zalihe što donekle može olakšati uspon jer nije potrebno sa sobom nositi pretjerano velike količine tekućine.

U nastavku silazak i dalje slije BPS do Osičina, na kojima je križanje planinarskih putova na kojem treba skrenuti desno. Nakon skretanja planinarska staza vodi u serpentinama kroz izgorjelu borovu šumu, priječi sipar nakon kojeg ponovo ulazi u područje izgorjele borove šume. Na proplanku spomenute šume nalazi se lovačka kuća Osičine koja je zaključana.

Nakon lovačke kuće, planinarska staza vodi strmu u serpentinama ukoso preko Borovika kroz borovu šumu, zatim izlati na stjenjak i nastavlja po njemu ukoso istočno po građenoj stazi koja je mjestimično vododerina i izlazi na sipar u usjeku Oštri Umac. Na kraju spomenutog usjeka je izvor vode Korito koji nikada ne presušuje. U toku sušnih ljetnih mjeseci, njegova izdašnost se smanjuje ali kao što je rečeno, nikada ne presušuje.

Nakon spomenutog izvora slijedi spust po kozjoj stazi, kroz makiju, do prvih kuća u selu Bast. Krajnje odredište ovog lijepog ali iznimno napornog planinarskog izleta je parkiralište koje se nalazi ispod crkve i pored dječjeg igrališta u ovom naselju. Na parkiralištu ima dovoljno mjesta za parkiranje više automobila.