Bast » Motika » Veliki Šibenik » Mali Šibenik

Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote proglašen je Parkom prirode 1981. godine. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina. 

Markirana planinarska staza započinje u mjestu Baška Voda. Ako se ne želi pješačiti od Baške Vode do sela Bast, taj dio puta se može prijeći i automobilom. To je učinjeno i u ovom usponu. Automobil se može parkirati 100-tinjak metara prije crkve Svetog Roka na velikom parkiralištu u sredini sela. 

Spomenuta markirana staza prolazi pored ovog parkirališta pa treba krenuti po njoj, proći crkvu Svetog Roka, i nastaviti kroz selo do zadnjih kuća. Na ovom dijelu uspona treba dobro pratiti markacije da se ne ode krivo jer postoje i drugi planinarski smjerovi uspona na Biokovo. Na označenim križanjima planinarskih puteva uvijek treba skrenuti lijevo. 

Nakon prolaska sela započinje vrlo oštar uspon po kozjoj stazi, kroz usjek Oštri umac, do izvora Korito, na kojem se mogu popuniti zalihe vode. Ovdje treba napomenuti da ovaj izvor nikada ne presušuje i na njemu se stalno može uzeti voda. U toku sušnih ljetnih mjeseci, njegova izdašnost se smanjuje ali kao što je rečeno, nikada ne presušuje. 

Nakon Korita, planinarska staza vodi i dalje kroz usjek Oštri umac, po neugodnom siparu, sve do prvog križanja planinarskih puteva na kojem treba skrenuti desno prema vrhu Motika. Odvojak je dobro označen i teško ga je ne primijetiti. Nakon ovog križanja staza uspona prelazi preko sipara u smjeru istoka, na njegovu desnu stranu i nastavlja dalje po njoj do vrha ovog kuloara. U ovoj točki staza uspona skreće desno i nastavlja dalje kroz visoku borovu šumu, u serpentinama, dok ne stigne do drugog sipara, prelazi preko njega i nstavlja oštro uzbrdo do uskog usjeka kroz koji se po vrlo strmom terenu, po serpentinama i siparu, izlazi na greben podno vrha Motika.

Kada se iziđe na greben, uspon treba nastaviti po njemu i slijediti smjer Borovac. Naime, na tom križanju je moguće krenuti i prema Lokvi, što je pogrešan smijer, pa treba pripaziti. Nakon skretanja, staza uspona vodi po kamenjaru, obilazi nekoliko vrtača i stiže do smjerokaza na kojem je označen smjer za Veliki Šibenik i naznačeno je potrebno vrijeme od 30 minuta. Od ovog križanja, staza uspona u početku vodi po kamenjaru gdje treba skakutati s kamena na kamen, zatim ulazi u visoku borovu šumu u kojoj se nalazi i jedini šumoviti vrh Biokova, Veliki Šibenik. 

Na vršnom grebenu je posječeno nekoliko velikih borova pa sada s vrha ima nekakvih vidika a najljepši je onaj prema vrhu Sveti Jure. Sam vrh je označen hrpom kamenja i nema natpisa imena vrha. Nekoliko metara južno od vrha je planinarski žig.

Nedaleko ovog vrha, na kraju borove šume, je kameniti greben na kojem se nalazi vrh Mali Šibenik a sa njega se otvaraju jako lijepi vidici na cijelo podbiokovlje, otoke i dobar dio Makarske rivijere. Sa vrha Velikog Šibenika do ovog vidikovca treba oko 10 minuta i to je nikakva cijena za vidik koji se otvara sa njega.