Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote.

Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina.

Markirana planinarska staza vodi kroz mjesto Bast do zadnjih kuća, a nakon toga uzbrdo do izvora Korito, na kojem se mogu popuniti zalihe vode. Nakon Korita, planinarska staza vodi po siparu sve do prvog odvojka lijevo prema Osičinama. Odvojak je dobro označen i teško ga je ne primijetiti. Inače postoji i drugi odvojak nešto više položen od ovoga. Nakon izlaska iz sipara treba nastaviti u smjeru zapada, a zatim strmo uzbrdo kroz stijenu u smjeru sjevera. Sve je dobro opskrbljeno smjerokazima i nije moguće odabrati krivi smjer, pa tu treba krenuti kroz šumu do kuće na Osičinama (1353 m).

Kada se prođe lovačka kućica na Osičinama, treba nastaviti i dalje kroz šumu sve do izlaska u uvalu na grebenu, na križanje sa grebenskim biokovskim planinarskim putom: desno (istočno) za Motiku, i lijevo (sjeverno) za Svetog Iliju. Treba skrenuti desno za Motiku.

Dalje staza vodi oko vrtača, ne dobivajući gotovo ništa na visini, prelazi preko visoravni Motika i stiže do planinarske kuće Lokva.

Dalje uspon ide podzidanom stazom prema Vošcu a na prvom križanju planinarskih puteva skreće lijevo prema planinarskoj kući „Pod Jurom“. Ovaj dio staze vodi oko vrtača, djelomično kroz šumu sve do izlaska na biokovsku asfaltiranu cestu 200-tinjak metara zapadno od planinarske kuće. Na asfaltnoj cesti treba skrenuti desno i nastaviti asfaltom do planinarske kuće.

Od planinarske kuće uspon ide oštro uzbrdo do kapelice Svetog Jure. Ovaj dio staze je osiguran užetom za pridržavanje prilikom uspona.

Žig je ugrađen u kamen ispred kapelice a tabla s natpisom imena i nadmorskom visinom vrha je 200-tinjak metara zapadno od kapelice, na proširenju na kraju asfaltne ceste. Tu su postavljene table s informacijama o vidiku.

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

06 h 23 min

Visina polazišta:

304 m

Visina odredišta:

1737 m

Minimalna visina:

304 m

Maksimalna visina:

1740 m

Uk. vis. raz. uspona:

1716 m

Uk. vis. raz. silaska:

283 m

Ukupna duljina:

9.3 km

Prosječni nagib:

25 %

Utrošak energije:

12375 kJ

Zahtjevnost staze:

Jako teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Planinarenje

Sezone:

  • Zima
  • Proljeće
  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila