Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci.

Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote proglašen je Parkom prirode 1981. godine. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina.

Markirana planinarska staza započinje u mjestu Baška Voda. Ako se ne želi pješačiti od Baške Vode do sela Bast, taj dio puta se može prijeći i automobilom. To je učinjeno i u ovom usponu. Automobil se može parkirati 100-tinjak metara prije crkve Svetog Roka na velikom parkiralištu u sredini sela.

Spomenuta markirana staza prolazi pored ovog parkirališta pa treba krenuti po njoj, proći crkvu Svetog Roka, i nastaviti kroz selo do zadnjih kuća. Na ovom dijelu uspona treba dobro pratiti markacije da se ne krene krivim putom jer postoje i drugi planinarski smjerovi uspona na Biokovo. Na označenim križanjima planinarskih putova uvijek treba skrenuti lijevo.

Nako prolaska sela započinje vrlo oštar uspon po kozjoj stazi, kroz usjek Oštri umac, do izvora Korito, na kojem se mogu popuniti zalihe vode. Ovdje treba napomenuti da ovaj izvor nikada ne presušuje i na njemu se stalno može uzeti voda. U toku sušnih ljetnih mjeseci, njegova izdašnost se smanjuje ali kao što je rečeno, nikada ne presušuje.

Nakon Korita, planinarska staza vodi i dalje kroz usjek Oštri umac, po neugodnom siparu, sve do prvog križanja planinarskih putova na kojem treba skrenuti lijevo prema lovačkoj kući Osičine. Odvojak je dobro označen i teško ga je promašiti. Inače postoji i drugi odvojak nešto više položen od ovoga.

Nakon napuštanja sipara treba nastaviti uspon u smjeru zapada, a zatim strmo uzbrdo kroz stijenu u smjeru sjevera. Ovaj dio uspona vodi po građenoj stazi koju su bujice na puno mjesta napravile vododerinom. Sve je dobro opskrbljeno smjerokazima i nije moguće odabrati krivi smjer. Poslije spomenutog kamenjara ulazi se u visoku borovu šumu, nažalost stradalu u požaru i pitanje je koliko će je se oporaviti, i vodi oštro uzbrdo po serpentinama do lovačke kuće Osičine (1353 m). Ovaj predio Biokova zove se Borovik pa je jasno zašto je dobio upravo takvo ime.

Kada se prođe lovačka kuća , treba nastaviti uspon i dalje kroz borovu šumu, po serpentinama, sve do izlaska na križanje sa grebenskom biokovskom planinarskom stazom. Na ovom križanju planinarska staza se račva; desno (istočno) vodi za Motiku, i lijevo (sjeverno) za Svetog Iliju. Markacija vodi do vrtače u kojoj se nalaze napušteni Mataševića stanovi (Jezero) gdje je i voda u zapadnom dijelu vrtače uz stijenu. Za dosegnuti vodu treba štap ili konopčić ali je upitna pitkost ove vode. Ako nema drugog izbora i ako se mora uzeti ova voda, preporučuje se korištenje uz upotrebu dezinfekcijskih sredstava.

Iz vrtače se izbija na greben i po njemu se za samo 10-tak minuta stiže na vrh Sveti Ilija.

Vrh Sveti Ilija i njegov hrbat nalaze se sjeverozapadno od središnjega dijela Biokova, iznad zaseoka Rastovac u općini Zagvozd. Ime vrha i nadmorska visina su napisani na kamenu ispred ulaza u kapelicu, a planinarski žig je ugrađen u desni zid.

Kapelica koju su izvorno obnovili mještani iz župe Zagvozd 2000. godine je lijep sakralni objekt na Biokovu, sazidan na starim temeljima iz Biokovskog kamena uz minimalnu uporabu betona. Iznad ulaznih vrata u kapelicu je smještena kamena ploča koja podsjeća posjetioce tko je i kada obnovio ovaj sakralni objekt. U kapelici iznad improviziranog oltara nalazi se zanimljiv odlijev s prikazom Svetog Ilije Ognjenog u kolima s plamenim konjima, a na oltaru se između dviju svijeća može ostaviti koja kuna lemuzine.

Vrh Sveti Ilija je jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Na njemu treba zastati dovoljno vremena da se sa sobom u dolinu ponese sva ona ljepota koja se s njega pruža. Na ovom vrhu čovjek brzo shvati što je to što planinare vuče i što im hrani dušu da su spremni proliti potoke znoja da bi se našli u ovakvoj situaciji. Crkvica posvećena Svetom Iliji nije zaključana i za muku može poslužiti kao dobro sklonište ako se posjetitelj ovog vrha nađe u nevolji.

S vrha Sveti Ilija treba nastaviti uspon po Biokovskom grebenskom putu sve do lokve Mijaci kod koje se dolazi na križanje planinarskih puteva na kojem treba skrenuti desno. Na ovom dijelu uspona, koji nije pretjerano naporan ali treba biti oprezan, treba uživati u jednom od najljepših pogleda s grebena bilo kojeg gorja u Hrvatskoj. Ovaj užitak može kvariti jedino pretjerano jaka bura koja može biti pogubna i nikako se ne smije podcjeniti. Za jakih burnih dana jednostavno treba zaobići ovaj dio uspona. Nao ovom dijelu planinarska staza vodi po uskom ugaženom i markiranom planinarskom putu, na kojem povremeno treba doslovno skakutati s kamena na kamen, a sa svake strane je dosta velika i opasna provalija.

Od lokve Mijaci, nakon što se na križanju skrene desno, na mjestu Vrataca, ovoj stazi se priključuje ona što dolazi iz mjesta Šute, i nakon toga se ovi smjerovi uspona stapaju u jedan, i po ugodnom oštrijem usponu, po zatravljenom kamenjaru, stiže se do vrha Šćirovac.

S ovog vrha se treba vratiti do lokve Mijaci, i na križanju pored nje skrenuti desno i nastaviti silazak po blažoj strani brda Stražac. Ovaj dio spusta vodi po markiranoj trasi ali nema nikakve planinarske staze. Treba biti jako oprezan i pratiti markacije jer se radi o iznimno teškom terenu. Ovakva situacija traje sve do dolaska na zapušteni ali građeni kozji put koji vodi za Topića staje. Tu planinarska staza ulazi u klanac i po serpentinama se spušta oštro strmu, prolazi pored Mandlove ploče i dolazi na križanje planinarskih puteva na kojem treba skrenuti lijevo. Smjer ravno vodi u zaselak Topići.

Nakon ovog skretanja, ubrzo se stiže na jako neugodni sipar. Spuštanje po ovom siparu zahtijeva veliku koncentraciju i oprez. Kada se stigne do napuštenog kamenoloma, treba nastaviti kroz njega, proći cestom iznad južnog portala tunela Sveti Ilija i nastaviti kroz Donje selo sve do parkirališta u centru Gornjeg sela. Na ovom parkiralištu je bila i početna točka uspona.

Ovo je jedan od najatraktivnijih i najtežih planinarskih izleta u Republici Hrvatskoj.

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

07 h 45 min

Visina polazišta:

305 m

Visina odredišta:

308 m

Minimalna visina:

268 m

Maksimalna visina:

1642 m

Uk. vis. raz. uspona:

1731 m

Uk. vis. raz. silaska:

1727 m

Ukupna duljina:

13.5 km

Prosječni nagib:

25 %

Utrošak energije:

16373 kJ

Zahtjevnost staze:

Jako teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Planinarenje

Sezone:

  • Zima
  • Proljeće
  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila