Begovo Razdolje » Vrbovska Poljana–Vrh Kula

Begovo Razdolje, seoce u Gorskom kotaru je jedino stalno naseljeno mjesto u Hrvatskoj na nadmorskoj visini iznad 1000 metara. To je ono što ga čini posebnim. Samo četrdesetak stanovnika ostaje tu cijele godine i odolijeva snježnim mećavama zimi. Početna točka uspona je PK Mance, odnosno ispred restorana "Planinski Raj". Tu treba parkirati automobil.

Iz sela treba najprije slijediti asfaltnu cestu 1,8 km u smjeru istoka, a nakon toga nastaviti makadamskom cestom do Vrbovske poljane, do križanja planinarskih puteva na njoj. Na tom križanju je smjerokaz za kraći i duži uspon na vrh Kulu. Kraći uspon vodi jako oštro uzbrdo i može biti neugodan ako se izlet izvodi po mokroj ili zasnježenoj stazi.

Otprilike na sredini ovog uspona postoji mogućnost nastavka lijevo koji vodi izravno pod vršnu točku ili desno po nešto blažem usponu preko planinarskog skloništa na vršni greben. Na kraju ove oštre dionice, staza izlazi na travnati greben pa po njenu preko prvog manjeg do najvišeg vrha masiva Bjelolasica, koji se zove Kula.

Na prethodno spomenutom križanju, ako se izabere lakši uspon, treba nastaviti cestom oko 1 km od raskrižja na kojem cestu siječe dionica KPP-a Samarske stijene-Bjelolasica. Lakše se uoči markacija desno prema Samarskim stijenama. Kada se pronađe markacija, kod nje treba skrenuti lijevo po šumskoj cesti koju markacija ponovo napušta za oko 5 minuta, a staza nastavlja oštro uzbrdo u zavojima sve do pod sami greben Bjelolasice, a tu je izgrađeno PS "Jakob Mihelčić" (1460 m), koje je u naravi drvena kućica veličine 5x5 m. U unutrašnjosti je lijepo uređena blagovaonica sa 16 ležajeva. Voda se nalazi u cistreni sa zapadne strane skloništa. Sklonište je otvorenog tipa, a obavijesti o njemu daju HPD "Vihor" i "Kapela" iz Zagreba.

Od skloništa travnjakom ima još 3' uspona do Kulskih njivica, odnosno hrpta Bjelolasice. Odatle lijevo po travnatom hrptu sa lijepim vidicima, do Kule još 15'. Kula (1534 m) je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviši vrh Gorskog kotara.

Zahvaljujući travnatom vršnom hrptu i osamljenom položaju, s njega se šire prekrasni vidici na sve strane, zbog čega je on, bez sumnje, jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj.

Sam najviši vrh nalazi se na samome rubu vršnog hrpta, kao zadnji u nizu brojnih travnatih vršaka.