Bivak Elio Marussich » Vrh Krnica » Visoki Kanin » Ferrata Julia » Rifugio Gilberti

Početna točka ovog planinarskog izleta je parkiralište Sella Nevea (1190 m). Do naselja Sella Nevea u Italiji može se doći preko Italije ili preko Slovenije iz više pravaca. U ovom planinarskom izletu opisan je pristup iz Rijeke preko Italije do spomenute početne točke.

Iz Rijeke treba voziti prema graničnom prijelazu Šapjane, pa preko Slovenije do Trsta. U Trstu se ulazi na autocestu i vozi se u pravcu Palmanove preko Udina do mjesta Tolmezzo. Na kružnom toku u mjestu Tolmezzo treba skrenuti desno za Amaro i voziti  preko Tarvisia do Chisaforte. U potonjem mjestu treba skrenuti desno na lokalnu cestu SP76 (strada provinciale), koja prolazi kroz dolinu Val Raccolana do Sella Nevea, gdje se u centru na velikom trgu na parkiralištu može ostaviti automobil.

Od parkirališta iz centra Sella Nevea treba se spustit asfaltnom cestom do ulaza donje postaje žičare. Ulaz je zapriječen rampom i ne može se automobilom do žičare. Nakon 5 minuta hoda stiže se do donje postaje žičare. Povratna karta stoji 10 € i vrijedi za povratak za više dana. Gondola nas diže do gornje postaje žičare. Kada se iziđe iz žičare pred vama se ukaže prekrasan planinarski dom Rifugio Gilberti i greben Kanina s upečatljivim vrhom Prestreljenikom.

Rifugio Gilberti s nadmorskom visinom 1850 m smješten je na rubu Prevalskog bazena između planine Forato i planine Bela Peč (Bila Pec). To je idealno polazište za sve planinarske izlete kojima se pristupa vrhovima grupe Kanin s talijanske strane. Upravo ovaj dom je početna točka uspona ovog planinarskog izleta.

Od planinarskog doma ulazi se na stazu 632 koja se nakratko spušta do raskrižja putova, na kojem treba skrenuti desno prema zapadu. Ova staza je ujedno i Botanički-Geološki Put, koji sa sedam informativnih ploča ilustrira najznačajnije alpsko okruženje geološkog, biljnog i životinjskog svijeta. Staza je također ukrašena  malim znakovima koji ukazuju na najčešće vrste bilja pored kojih prolazimo. Od raskrižja, u prvoj polovini puta slijedi se staza u blagom usponu, a koja se proteže između glavnog grebena Kanina s lijeve strane i Bile Peči s desne strane. U zadnjem dijelu staza se oštro uspinje vijugajući po višestrukim zavojima i na taj način ublažava oštri uspon. Nakon 30 minuta pješačenja i prijeđenih 900 m i savladane visinske razlike od 155 m – dolazi se do stare vojne utvrde na prijevoju - sedlo Bela Peč (Sella Bila Pec) 2005 m nadmorske visine.

Na smjerokazu postavljenom na zidu stare vojarne ispisana su odredišta s potrebnim vremenima hoda: Visoki Kanin preko ferrate Julia 3,30 minuta i bivak Marussich 1 h i 45 minuta. Od ovog prijevoja put vodi prema sjeveru iznad dubokih krških ponora starom mulatijerom. Nakon nekoliko minuta od prijevoja, gdje staza pod oštrim kutom skreće lijevo, pred vama se ukazuje široka i visoka visoravan, koja podsjeća na pusti mjesečev plato, sa koje se lijepo vide vrhovi Grubje (Gubia) i Žrd (Monte Sart), koji je cilj ovog planinarskog izleta. Na tom dijelu planinarska staza malo gubi na visini, zatim nastavlja lijepo građenom mulatijerom koja je na mjestima urezana u okomite stijene padina Kanina. Na tom putu prelazi se nekoliko snježišta, i nakon 30-tak minuta hoda od prijevoja dolazi se do mjesta gdje se odvaja staza za uspon na Visoki Kanin preko ferrate Julia.

U nastavku uspona od spomenutog mjesta, po blago polegnutoj stazi, preostaje još dvadesetak minuta laganog hoda do bivka Marussich.

Bivak Marrusich (2040 m) lijepo je uređen i nudi vrlo ugodan smještaj. Nalazi se na prijevoju između vrha Krnica i vrha Grubje. Raspolaže s 9 ležajeva. U blizini bivka nalazi se izvor koji u ljetnim mjesecima redovito presuši, pa nema velike koristi od njega u tom periodu.  Od njega se pruža lijep i široki pogled na greben Kanina i na zapadni dio Julijskih Alpa. Ovaj bivak je nakon provedene noći u  njemu, početna točka ovog planinarskog izleta.

Uspon na Visoki Kanin (Monte Canin) nije dug. Od bivka treba ići planinarskom stazom Alta Via Resiana. Uspon najprije prolazi preko zatravljenog dijela prošaran kamenjarom, s umjerenim nagibom koji za kratko dovodi do manjeg grebena na nadmorskoj visini od 2096 m. U nastavku se planinarska staza kratko spušta do podnožja sjeverozapadnog grebena Krnice i nastavlja stotinjak metara kosim usponom po zatravljenom siparu, nakon čega se oštro uspinje do stijena i mjesta gdje započinje Via ferrata Rosalba Grasselli.

Nakon ovog travnatog okruženja, planinarska staza Alta Via Resiana ulazi u kamenito područje i stječe više alpske karakteristike koje su teško prohodne. Zbog toga je ovaj dio uspona dugo vremena bio alpinistički put, ne zbog težine uspona, već zbog atraktivnosti ovog alpskog okruženja. Tek je osamdesetih godina ovaj alpinistički put označen i opremljen čeličnim sajlama.

Sam početni dio ulaska na ferrate nije težak. Prvo prolazi krušljivim dijelom između stijena, nastavlja priječenje iskošene glatke stijene, te dovodi do vertikalnog uspona po okomitoj stijeni, koja je dodatno osigurana klanfama (stepenicama). Nakon ovog dijela slijedi najteži dio ove ferrate – uspon po okomitoj stijeni na kojoj su sidrišta udaljena jedno od drugog. Nakon toga ferrata ulazi u manji krušljivi, uski i okomiti dio, iz kojeg izlazi na desno prema zapadu na usku policu koju treba priječiti. Nakon toga izlazi se na vršni greben i po njemu se stiže do vrha Krnice (Picco di Krnizza) (2441 m).

S ovog vrha, kao i s cijelog grebena pružaju se nezaboravni vidici na Julijske Alpe, a posebno na dolinu Val Raccolana i grupu Montaž. Isto tako, prekrasan je pogled na greben i vrh Visoki Kanin, kao i na zapadne vrhove Grubje i Žrd.

Od vrha Krnice, planinarska staza je označena trokutima, spušta se po glatkim iskošenim pločama do usjeka. Od usjeka nastavlja strmim spustom stotinjak metara po siparu prema zapadu. Nakon toga skreće ulijevo i kosim usponom priječi jugozapadnu stranu, na mjestima osiguran čeličnim sajlama. Na tom dijelu ima nekoliko izloženih dijelova koja nemaju osiguranja, gdje je potreban dodatni oprez zbog skliske orošene trave.

Prije izlaska na greben planinarska staza prolazi kroz manji kamin, nakon kojeg skreće lijevo i uz osiguranje po strmim i glatkim pločama izlazi na glavni greben.

Izlaskom na greben treba porći preko neosiguranog i najtežeg dijela uspona. Naime, treba savladatu dva kratka, ali izuzetno izložena skoka (prolaza) težine II stupnja po međunarodnoj ljestvici UIAA. Ovaj dio zahtijevao je punu koncentraciju i siguran korak, bez pogreške. Kada se prođe ovaj zahtjevniji dio, planinarska staza postaje manje zahtjevna, i za čas dovodi do vršnog grebena po kojemu slijedi kraći uspon do vrha Visoki Kanin (2587 m).

Nakon ovog vrha treba se spustiti 200 m do križanja, na kojem treba gdje skrenuti lijevo do ulaza na ferratu. Na tom križanju postavljena je 2009. godine mramorna ploča na kojoj je ispisan naziv ferrate „Via Brigata Alpina Julia“. U nastavku teksta koristit će se skraćeni naziv „Ferrata Julia“.

Osnovne karakteristike ferrate: Trenutno je najbolje opremljena ferrata u Julijskim Alpama i općenito. Potpuno je obnovljena s klinovima, sidrištima, klanfama i sajlama sve od inoxa, po najnovijim tehničkim standardima. Na svakom sidrištu koje drži sajlu postavljen je konusni gumeni amortizer, koji u slučaj pada ublažava udarac. Dužina ferrate je 350 m. Visinska razlika 150 m. Težina ferrate: (A, B, B/C i C).

Pri silasku na kraju ferrate, na mramornoj ploči, nalazi se isklesani grb i natpis ferrate.

Nakon 1 h spusta po ferrati izlazi se na ledenjak Ghiacciaio del Canin. Snijeg je u kolovozu omekšao pa nisu potrebne dereze. Koristiti treba samo cepin i štapove. Spust vodi desnom stranom ledenjaka sve do izlaska na sipar, po kojemu se strmo, širokim serpentinama, spušta sve do izlaska na mulatijeru – planinarsku stazu 632, od kuda se dalje nastavlja preko sedla Bela Peč do doma Rifugio Gilberti - istim putom kojim se dan ranije penjalo prema bivku Marussich. Od doma Gilbertislijedi silazak žičarom do Sella Nevea.