Borovno brdo » Vrh Bregoč » Borovno brdo » Vrh Stog » Orlovačko jezero

Zelengora je posebno lijepa planina. Sa svakog vrha ili  vidikovca pruža se nepregledno prostranstvo veličanstvenih planina, kanjona, rijeka, bujnih šuma i cvijetnih livada, iskonska nenarušena divljina. Bogat i raznovrstan živi svijet upotpunjuje ovu ljepotu, pružajući čovjeku osjećaj izgubljene veze sa prirodom na jednom od rijetkih mjesta gde se taj spoj još može uhvatiti je Zelengora.

Bregoč (2014 m) i Stog (1821 m), nalaze se u centralnom dijelu planine i predstavljaju nepregledno prostranstvo alpskih livada i visoravni, sačuvani ambijent netaknute prirode, a neznatno udaljeni od putova. Pristup tim vrhovima podrazumijeva hodanje kroz atraktivne krajolike planine, penjanje na sedla i grebene, prolazak pored lokvi, potoka, izvora i jezera, i zbog toga je uspon na ove vrhove vrijedan truda. Ukratko, svaki će planinar penjući se na Bregoč i Stog moći obogatiti svoj duh i oplemeniti dušu i uživati u prekrasnim vidicima na okolne vrhove Zelengore. Bregoč sa svojom nadmorskom visinom od 2014 m najviši je vrh Zelengore.

Pristup početnoj točki izleta od sela Vrbnica, vodi 14 km makadamskom cestom do izlaska na magistralnu cestu M20  u pravcu Foča – Gacko. U nastavku treba proći Tjentište i nastaviti u pravcu Gacko. Nakon drugog većeg tunela „Čemerno“ (dug 2 km), prije sela Vrba, treba skrenuti na prvom odvojku za Čemerno. Napomena: nema natpisa ni putokaza koji upućuje na Čemerno. Na tom odvojku postavljena je jedna tabla s natpisom „Planinarski dom“. Uglavnom, tu treba skrenuti desno na lokalnu cestu R434 koja vodi do mjesta i prijevoja Čemerno.

Sa ovog prijevoja lijepo se vidi greben Lebršnika, koji ostaje iza leđa. Tu je raskrižje cestovnih pravaca sa postavljenim putokazima: desno vodi stara cesta za Foču (nije više u funkciji), tu treba skrenuti lijevo u pravcu Kalinovika i Bregoča (postoji putokaz s natpisom). Dalje treba slijediti makadamski put koji vodi sve do Orlovačkog jezera u dužini 24 km. Makadam prvo vodi kroz šumovite predjele, a nakon toga ukazaće se živopisni predjeli pašnjaka i katuništa.

Na ovom dijelu putu prolazi se blizu izvora Neretve pa se i on može posjetiti. S lijeve strane od puta naviše pruža se prekrasan pogled na padine Oborenog točila, podno kojeg se nalazi nekoliko katuna i pastirskih stanova. S desne strane puta usjekao se duboki kanjon Jabušnice a preko njega veličanstven pogled na Jabučke stijene, pa iznad njih Uglješin vrh i konačno, u nastavku najveći od svih, Bregoč.

Nakon prijeđenih 20 km dolazi se do najvišeg prijevoja „Borovno brdo“ s nadmorskom visinom od 1700 m. Ovaj prijevoj je ujedno i raskrižje planinarskih putova. Gledano iz pravca dolaska: lijevo se odvaja put za Kotlaničko i Štirinsko jezero, desno pravi markirani planinarski put za Bregoč. To je početna točka uspona na Bregoč (1 h i 30 min.).

Planinarska markirana staza vodi na najviši vrh Zelengore - Bregoč ( 2014 m) i prolazi jednim od najljepših dijelova planine. U prvom dijelu, nakratko, prolazi preko kamenjara, a potom nastavlja nepreglednim pašnjacima gdje se susreću stada ovaca na ispaši.

Planinarska staza je vidljiva i ugažena, dobro markirana i sa zimskim markacijama. Nakon 30 minuta laganog hoda i prijeđenih 2,3 km dolazi se u podnožje dugog grebena Bregoča i križanja planinarskih putova na kojem treba nastaviti ravno.

Na ovom dijelu uspona prolazi se pored natpisa planinarski put „Dr. Jovo Elčić“. Naime, radi se o dijelu planinarske obilaznice istog naziva, koja spaja tri bosansko-hercegovačke planine poznate po iznimnoj ljepoti: Treskavica - vrh Veliki Treskač (1969 m), Lelija - vrh Velika Lelija (2032 m) i Zelengora - vrh Bregoč (2014 m). Put nosi ime u znak sjećanja na rano preminulog planinara „Dr Jove Elčića“ (1976-2012).

Izdan je i planinarski dnevnik - vodič u kom je dat detaljan opis pristupa do svake kontrolne tačke na planinarskom putu sa ucrtanom trasom markiranih staza na topografskim kartama u mjerilu 1:25.000. Vodič je ilustriran fotografijama koje će i vas sigurno potaknuti da krenete u obilazak ove izuzetno lijepe obilaznice. Tu su i savjeti o opremi, pripremi za turu, osnovi meteorologije, orijentaciji, postupcima u slučaju nesreće, prvoj pomoći itd....

Obilaznica je podijeljena u tri područja, a svako područje ima pet kontrolnih tačaka, ukupno (15 KT). Posjetilac sam bira termin i prilaz cilju markiranim planinarskim stazama. Vrijeme obilaska nije ograničeno. Planinarski put je otvoren 7. rujna 2013. godine. U znak priznanja za obilazak cijelokupnog Planinarskog puta, PSD „Treskavica'“ Trnovo dodjeljuje Počasnu značku.

Od ove markacije staza se umjereno uspinje obilazeći greben i po izohipsi i siparu priječi padine Bregoča, potom se penje do manjeg prijevoja, gdje skreće oštro desno i nastavlja stazom koja se oštrije uspinje uz sami rub koji gleda na Kozje strane do samog vrha Bregoč (2014 m).

Vrh je označen metanim križom visokim 3 m, podno kojeg je ugrađen planinarski žig. Sa najvišeg vrha Zelengore pruža se veličanstven pogled na sve strane. Tu je stjenoviti greben Kalileje, na drugoj strani travnata prostranstva Stoga i njegovih pašnjaka. U neposrednoj blizini tu su Kozje strane podno kojih blješte mala jezerca, preko puta Stoga, Orlovac i Ljeljen.

Cijeli prizor odiše savršenim skladom u kojemu je svatko dobio svoje mjesto. Svaki vrh, svaka stijena, svaki izvor, jezero, potok, svaki cvijet zbog nečega ovdje postoji i baš tu dobiva pravi smisao. I mi smo tu zbog nečega. Čudan je to doživljaj gdje se osjećate kao dio te prirode. Tu ćete shvatiti koliko smo udaljeni od prirode, a toliko malo treba da postanete dio nje.

Sa ovog vrha nastavlja se spust prema početnoj točki. Da se nebi ponavljala staza uspona, u ovom izletu izabran je spust po nemarkiranoj stazi koja vodi po grebenu. Snalaženje na ovom dijelu je jednostavno i nemože se zalutati. Ovaj nemarkirani dio grebenske staze je izazovan i spektakularan s prekrasnim vidicima na obje strane. Na nekoliko mjesta treba pripaziti, posebno na jednom eksponiranom dijelu, gdje se treba popeti nekoliko metara po rahlim i krušljivim stijenama. Na kraju grebena spušta se do markirane planinarske staze po kojoj se vraća do početne točke uspona.

Sa prijevoja Borovo brdo treba se spustiti vozilom 900 m - na nadmorsku visinu 1680 m, od kuda se otvara jedinstven pogled na Stog, Leliju i Jugovo jezero. S ove visine preostaje samo 140 m visinske razlike do vrha Stog.

S makadamske ceste treba krenuti desno nemarkiranim putom po izohipsi podno samog grebena Borovnog brda sve do travnate livade u podnožju vrha Stoga. Uspon na Stog – gledano od Jugova jezera djeluje strmo i zastrašujuće. Međutim, nije to tako, kada se priđe bliže strmina je puno blaža. Od makadamske ceste na dužini od 1,5 km do vrha Stoga treba oko 35 minuta hoda.

Vrh Stog (1821 m) je  zaobljena travnata glavica sa prekrasnim vidicima, jednako kao i s Bregoča. Posebno se lijepo vide obližnji vrhovi: Orlovac, Ljeljen, i Kalileja. Iz ptičje perspektive gledamo Orlovačko i Jugovo jezero. U prvom trenutku zaokuplja nas okolina u kojoj su ona nastala. Sve nam se to trajno i duboko urezuje u svijest kao jedinstveno i neponovljivo.

Sa ovog vrha slijedi spust jugozapadnom stranom Stoga prema Orlovačkom jezeru. Staza nije markirana, stoga, se može birati put po svom nahođenju. Nakon 45 minuta laganog hoda i prijeđenih 950 m izbugi se oko  250 m visinske razlike i stiže se na markirani planinarski put koji vodi od Bregoča na Orlovačko jezero. U nastavku treba ići markiranom stazom i nakon tridesetak minuta hoda dolazi se do izvora vode iznad Orlovačkog jezera. Od izvora se spušta do jezera, zatim uz jezero prema Lovačkoj kući, koja je završna točka ovog izleta. Za uspon na Stog treba se žrtvovati jedan od planinara i sa prijevoja se dovesti automobilom do spomenute lovačke kuće.

Autor: Mirko Bjelan