Ćosanlije-Kurtegića dolac

Magistralnu cestu M16 (Split-Livno), treba napustiti u selu Bila u kojem treba skrenuti prema selima Čuklić, Lipa, Ćosanlije. Od skretanja u selu Bila treba voziti lokalnom cestom oko 5 kilometara do sela Ćosanlije. Na rasvjetnom stupu postavljena je tabla sela Ćosanlije. Kod spomenute table treba skrenuti lijevo i voziti još oko 900 metara do seoskog groblja pored kojeg treba parkirati vozilo. Zadnjih 500 metara do groblja vozi se po makadamskom putu koji bez problema prođe bilo koje vozilo.

Od parkirališta treba krenuti 20-tak metara desno u smjeru zapada i skrenuti na šumski put lijevo koji prolazi uz zapadnu ogradu groblja. Na zidu groblja se mogu uočiti i prve markacije. U nastavku slijedi se šumski put sa kojeg se cijelo vrijeme otvaraju vidici na stjenovitu Kamešnicu. Sa desne strane dobro se vidi stijenska barijera Borske grede i stijene pod vrhovima Burnjače i Garjete koje cijelo vrijeme privlače vidik. 

Markacijske oznake su dobro raspoređene i lako ih je slijediti. Nakon pola kilometra dolazi se do vododerine koju treba prijeći  i nastaviti uspon uz njenu desnu stranu. Za kratko, ponovo se treba vratiti na lijevu stranu vododerine, na kojoj šumski put prelazi u traktorsku vlaku koja vodi uz suho korito potoka, po kojoj se izlazi na pješčani greben, po kojem se nastavlja dalje planinarskom dobro uhodanom stazom.

Na kraju pješčanog grebena treba skrenuti lijevo i nastaviti dalje uspon po markirkiranoj planinarskoj stazi. Nekoliko je oznaka na ovom dijelu koje mogu zbuniti planinara i koje upućuju na skretanje desno. Na njih se ne treba obazirati i treba nastaviti uspon slijedeći standardne planinarske markacije i na spomenutom mjestu skrenuti lijevo.

Nakon skretanja planinarska staza za kratko vodi kroz šumu, akon koje izlazi ponovo na pjeskoviti greben sa kojeg se otvaraju jako lijepi vidici prema livanjskom polju i planini Cincar. Nakon prolaska spomenutog pjeskovitog grebena, uspon se nastavlja kroz visoku bukovu šumu, dok planinarska staza vodi po serpentinama prema našem odredištu.

Nakon 1,5 sati od polazišta, dolazi se do mjesta na kojem se nalazi prelijep vidikovac na livanjsko polje i na tom mjestu planinarska staza ulazi u Kurtegića dolac. Od spomenutog vidikovca, nakon par minuta hoda, dolazi se do planinarskog skloništa Edvard Edo Retelj.

Ovu planinarsku stazu je trasirao i markirao 2003. godine Branko Crni Semren koji se i dan danas brine o markiranosti iste. Također Crni je dao ogroman doprinos u izgradnji skloništa u Kurtegića docu i dan danas ga redovno održava i skrbi o njemu. Sklonište u Kurtegića docu i staza iz Ćosanlija su jako vrijedne u svim kombinacijama hodanja po Kamešnici, nastavak planinarskih tura prema Bunariću i Konju ili obližnjim omiljenim destinacijama kao što je vidikovac na Vilinskim gredama ili vrh Trovrsi.

Pridonio Marino Vidović