Crno Polje » PS Jezerce » Ferata Osobac » PS Jezerce » PK Vrutak

Borci su selo koje se nalazi na prijevoju imeđu Konjica i Boračkog Jezera. Dolazak do ovog sela je jednostavan. Iz Konjca treba slijediti putokaze za Boračko jezero do sela Borci. Smjerokaz za uspon na Crno Polje je s desne strane uske asfaltne ceste. Tu se skreće na makadamsku cestu koja je prohodna za terenska vozila do Crnog Polja (1320 m).

Ako se želi izbjeći uspon svojim automobilom, može se angažirati lokalna agencija koja radi tu uslugu za 100 KM. Dužina ove makadamske ceste do Crnog Polja je 9,9 km i može se prijeći pješačeći za 2 sata. Na području Crnog Polja je kraj makadamske ceste a tu je i proširenje na kojem se može parkirati nekoliko automobila. Kod ovog makadamskog uspona na drugom križanju makadamskih putova treba skrenuti desno i u nastavku treba slijediti tu cestu do Crnog polja. Početni dio makadamske ceste je nekadašnja prometnica koja je Konjic spajala s Mostarom preko visoravni Rujišta.

Na proširenju u Crnom polju je i oznaka minski sumnjivog područja pa prvih nekoliko stotina metara planinarske staze treba ići po njoj i ne skretati u šumu. Planinarska staza je dobro označena i sigurna za planinarenje. U nastavku, planinarska staza najprije vodi po prenjskoj goleti koja je prošarana sa rijetkom munikom, zatim ulazi u bukovu šumu koja je djelomično grmolika a djelomično visoka. Na ovom dijelu uspona, planinarska staza je mjetimično zarasla i traži radnu akciju.

Napuštanjem područja bukove šume, izlazi se na čistinu s rijetkom šumom crnog bora i munike a pejsaži koji se otvaraju pred očima imaju rajska obilježja. Ova planinarska staza se spaja na onu koja dolazi iz smjera Rujišta 1,5 km prije PS Jezerce.

Od ovog križanja obje staze vode do planinarskog skloniša do kojeg se stiže za 20-tak minuta. Ovo planinarsko sklonište se nalazi na 1650 m nadmorske visine a izgrađeno je ispod vrha Taraš. U neposrednoj blizini skloništa je izvor pitke vode „Jezerce“, koji nikada ne presušuje, pa se čini da je po njemu i ono dobilo i ime.

Od planinarskog skloništa Jezerce treba se spustiti oko 150 m nadmorske visine do Skoka. Skok je sedlo na nadmorskoj visini oko 1500 m, koje spaja sjeverozapadni brid Osobca i Taraš. Sa Skoka započinje uspon po „Ferati Osobac“ a skretanje sa planinarske staze na nju nije označeno smjerokazom.

Ferata Osobac na Prenju je izgrađena po sjeveroistočnom bridu karizmatičnog prenjskog vrha Osobac. Dugačka je 1200 metara sa visinskom razlikom oko 700 metara. Kao takva spada u najveće ferate regije. Kategorizira se kao zahtjevna, tehnički srednje i povremeno vrlo teška, sa svim elementima viskogorskog planinarenja, a njeno penjanje predstavlja istinski užitak.

Nakon skretanja sa markirane planinarske staze, slijedi dosta oštar uspon uzbrdo po busenovima trave i siparu do početne točke ferate, koji vodi gotovo uz vertikalnu stijenu, po siparu i krušljivom kamenju. Na samom početku uspona, dolaze i prva iskušenja, jer slijedi priječenje po krušljivom kamenju, koje je mjestimično osigurano klanfama i treba paziti na penjače koji dolaze iza vas. Na ovom dijelu je već oštećena ferata jer dio sajile visi i odvojio se od učvršćenja a dobar dio ovog početnog uspona treba odraditi u slobodnom penjanju. Kada se savlada ovaj dosta oštri početni dio, slijedi gotovo vertikalni uspon uz stijenu po stepenicama, koji uz aktivnu upotrebu nogu, zahtijeva i značajnu pomoć ruku.

Nakon prvih stepenica uspon se nastavlja priječenjem police desno do ulaska u kamin kroz koji su ponovo postavljene stepenice. Na vrhu ovih stepenica je manja polica na kojoj se može predahnuti prije savladavanja usjeka kroz koji se penje kombinirano po klanfama, stepenicama i djelomično u slobodnom penjanu. Kada se savlada ova prepreka, slijedi priječenje lijevo po polici do ulaska u novi uspon po vertikalnoj stijeni koji se ponovo savladava stepenicama. Odmah na početku ovog uspona vidi se da je on prava adrenalinska bomba i da ne dozvoljava puno opuštanja. Uz to cijelo vrijeme treba paziti na krušljivo kamenje koje može ozlijediti penjače iza vas.

Kada se savladaju prethodno spomenute stepenice, po prvi put na ovom usponu, stiže se na položeniji dio koji vodi po zatravljenom kamenjaru, a nakon njega kroz klekovinu. Ovaj dio uspona je osiguran sajilom provučenom kroz prosječenu klekovinu. U nastavku uspona dolazi se na ispostavljeni greben koji treba savladati. Kao osiguranje sigurnog prelaska, na njemu su postavljene sajile, klinovi, klanfe i na jednoj okomitoj glatkoj stijeni skaline poslije kojih se ponovo izlazi na ispostavljeni greben koji je sa istočne strane obrastao u klekovinu a sa zapadne je gotovo okomita stijena. Nakon grebena ferata prolazi kroz prosječenu klekovinu sve do vrha Pod Osobac (neki ga zovu Mali Osobac što nije ispravno, jer Mali Osobac je istočnije i visok je 1715 m).

U nastavku, uspon vodi ponovo po manje ispostavljenom grebenu od Pod Osobca do Osobca, jednostavniji je, lakši i adrenalinski manje zanimljiv. U početku ove dionice sajile su postavljene kroz prosječenu klekovinu, zatim dolazi dio kojeg treba penjati po razvedenom kamenjaru a nakon njega ponovo se dolazi do vertikalne stijene na kojoj su postavljene stepenice. Kada se savladaju prethodno spomenute stepenice, uspon se nastavlja po manje ispostavljenom grebenu, koji u početku vodi po razvedenom kamenjaru, zatim kroz klekovinu i konačno u završnom okomitijem dijelu spušta se za nekoliko stepenica i priječi stijenu po ispostavljenoj polici do ponovnog izlaska na greben po kojem se po planinarskoj stazi stiže na vrh Osobac.

Vrh Osobac se nalazi na sjeveroistočnoj strani Prenja, izdvojen je od drugih visokih prenjskih vrhova, na što mu samo ime podsjeća. Sa njegovog vrha, upravo zbog izdvojenosti, pružaju se odlični vidici na ostatak Prenja i na druge hercegovačke planine.

Nakon ispenjane „Ferate Osobac“, mišljenja smo da možda nisu najsretnije odabrani materijali od kojih je izgrađena. Provučena sajila je dobre kvalitete i nije hrđava dok su pričvršćenja od običnog građevinskog čelika od kojeg su napravljene klanfe za stepenice i klinovi. Već sada, upočetku upotrebe ove ferate, ima nekoliko ispalih i nešto više klimavih sidrišta. Obzirom da se radi o kamenu vapnencu koji je sam po sebi mekan, uslijed erozije s jedne i hrđavih materijala s druge strane, djelovanjem velikih vrućina i hladnoća, doći će do ispadanja većeg broja sidrišta, pa provjeru i održavanje ove prekrasne adrenalinske bombe, treba povjeriti savjesnom planinarskom društvu.

Kada se konačno nađete na ovom osebujnom vrhu, sretni da ste savladali dosta zahtjevan uspon, kada prestane ushit i proslava uspješno izvršenog uspona, slijedi šok. Pretražujući ovaj mali prostor na vrhu nigdje nema markacija za silazak u dolinu. Čitava ferata je dodatno nepotrebno markirana i planinarskim markacijama pa na vrhu penjač očekuje isti tretman za silazak. U ovom planinarskom izletu je silazak obavljen po jugozapadnom grebenu do prijevoja podno vrha. Ovaj dio nema nikakvih markacija. Od prijevoja do križanja sa nekadašnjom stazom uspona, smjer silaska je djelomično označen „čuljcima“ pa je kretanje nešto jednostavnje. Kada se iziđe na ugaženu planinarsku stazu, ona se dalje slijedi do križanja sa stazom koja dolazi sa Crnog polja. Od ovog križanja treba nastaviti ponovo do PS Jezerce.

U ovom planinarskom izletu je spavanje bilo u planinarskoj kući Vrutak, pa je nakon PS Jezerce trebalo nastaviti još oko 1,5 sati hoda, po dobro ugaženoj i označenoj planinarskoj stazi do spomenutog skloništa.

Na kraju ovog planinarskog izleta, kada smo pitali: Zašto nije markirana staza silaska sa vrha Osobca, od planinara iz Konjica dobili smo odgovor: Nitko ne želi markirati stazu jer se radi o minski sumnjivom području. S druge strane su rekli da nijedno planinarsko društvo nije angažirano na održavanju ove lijepe „Ferate“, pa misle da će cijeli trud i novac utrošen u njenu izgradnju, biti bačen u vjetar.

Uredništvo portala planinarenje.hr, moli sve buduće penjače da svoje utiske i promjene na terenu, napišu u komentaru, na dobrobit cijele planinarske zajednice.