Damavand (5610 m) – Najveći vulkanski vrh Azije

Prvi dan (Džamija 3200 m)

Ako se dolazi iz smjera Teherana, autoput broj 77 treba napustiti kada se prođe mjesto Polur. Prije dolaska do spomenutog mjesta, prolazi se gradić Damavand, u kojem se autoput 77 križa sa autoputom 79 koji dolazi iz suprotnog smjera i stapa se sa prvospomenutim tako da zajedno nastavljaju dalje prema selu Polur.

U mjestu Polur napušta se autoput 77 sa kojeg se skreće na lokalnu asfaltiranu cestu. Nakon napuštanja autoputa 77 u naselju Polur, nekoliko kilometara dalje, dolazi se do upravne zgrade Nacionalnog parka Damavand.

U upravnoj zgradi treba se prijaviti za uspon i platiti naknadu od 50 $. Također, u upravnoj zgradi nacionalnog parka, nakon uspješnog usponu, može se dobiti certifikat koji treba platiti 10 $.

Kada se dobije potvrda o plaćenom usponu, kod zgrade nacionalnog parka može se unajmiti vozilo, sa kojim se može doći do početne točke uspomene, kolokvijalno nazvane „Kod Džamije“. Za ovu uslugu treba izdvojiti 50 $.

Ako se ne želi koristiti prethodno navedena usluga, tada trebam nastaviti vožnju po lokalnoj cesti do mjesta Lomer.

U mjestu Lomer, napušta se lokalna cesta i skreće se na makadamski put. Ovo skretanje je zapriječeno rampom. Neposredno prije rampe, treba se prijaviti za uspon, ako se isti nastavlja sa vozilom.

Ako se koriste pogodnost nastavka uspona do početne točke sa vozilom koje ima pogon na sva 4 kotača, tada se isto može ovdje iznajmiti, i to je jedina mogućnost, jer nastavak sa osobnim vozilom dalje nije moguć. Najam vozila za prijevoz planinara do Džamije treba platiti 30 €, u jednom smjeru, po vozilu. Ako je grupa planinara (4 maximalno), onda je ovaj iznos razuman. Džamija se nalazi na 3200 m nadmorske visine.

Drugi dan (Planinarski dom 4257 m)

Džamija ujedno služi kao planinarsko sklonište. Boravak u njij se ne naplaćuje. Na prostoru oko Džamije ima nekoliko kontejnera od agencija ili pojedinaca, koje organiziraju ekspedicijske uspone na vrh Damavand. Kod ljudi koji rade u spomenutim kontejnerima, mogu se dobiti jednostavna jela i kupiti voda i neki od sokova. Ova Džamija se inače koriste kao prvi aklimatizacijski kamp.

Kod Džamije se može dobiti usluga prijenosa prtljage, neophodne za uspon do „Drugog visinskog kampa“, odnosno do „Planinarskog doma“, koji se obavlja sa konjima. Cijena ove usluge je 15 € po jednoj planinarskoj torbi.

Od Džamije započinje pravi planinarski uspon. Planinarska staza se u najvećem dijelu preklapa sa konjskom stazom. Na samoj stazi ima jako puno sitnog vulkanskog pijeska, pa ako se uspon izvodi po vjetrovitom vremenu, isti radi veliku nelagodu planinaru. Na ovom dijelu uspona, okolina nije gola, pa ako se isti izvodi u kasno proljeće ili početkom ljeta, okolne padine su prepune raznog cvijeća.

Planinarska staza vodi dosta oštro uzbrdo sve do planinarskog doma. Na ovom dijelu uspona, može se doživjeti da u početku planinar ima temperaturu zraka tridesetak stupnjeva, dok kod planinarskog doma ista može biti i 20° niža. Spomenutu situaciju treba imati u vidu i uzeti neku topliju jaknu u ruksak, a ne poslati sve sa konjskim transportom.

Planinarski dom pruža usluge spavanja i prehrane. Za spavanje na raspolaganju je nekoliko četverokrevetniih i nekoliko šesterokrevetnih soba. Uz to imaju i dvije velike zajedničke spavaonice tako da ukupno može prespavati 120 planinara. Kreveti u spavaonicama su željezni, sa jednim tankim madracem, koji ima debljinu najviše 1 cm. Ako se želi koliko-toliko imati normalne uvjete za spavanje, tada treba donesti podlogu za napuhavanje, svoj jastuk i vreću za spavanje koja treba podržati temperaturu od – 20 stupnjeva, da spavanje bude koliko-toliko prihvatljivo. Sanitarni čvor, odnosno wc je udaljen sedamdesetak metara od planinarskog doma i može se reći da za ove uvjete pruža prihvatljivu čistoću.

Također, pored planinarskog doma, postoji i uređen i prostor za kampiranje. Cijena ili naknada koju uzimaju za korištenje toga prostora nije poznata.

Spavanje u domu treba platiti 10 € a ako se želi koristiti njihova usluga prehrane istu treba platiti 25 € po danu. Korištenje prehrane nije obavezno. Dosta planinara donosi svoju hranu i ne koristi ovu uslugu. U sklopu doma ima i trgovina u kojoj se mogu kupiti jednostavni prehrambeni artikli, Voda, konzervirana hrana kao i gazirani i negazirani napitci.

U planinarskom domu ima struje do 8 h uvečer i do tada se mogu puniti navigacijski uređaji ili smartfoni. Nekoliko solarnih panela pruža samo neophodnu sigurnosnu rasvjetu van spavaonice.

Treći dan (Aklimatizacija i odmor)

Normalan tijek uspona predviđa treći dan kao dan za odmor i aklimatizaciju. Taj dan je ujedno i rezervni dan ako je vremenska prognoza nepovoljna na predviđeni dan uspona na vrh.

Uobičajeno je da se taj dan malo duže spava, te da se ustane i doručkuje oko 9 h. Nakon doručka predviđen je uspon to kote 4500 m nadmorske visine, a iznimno ako su planinari raspoloženi penje se do visine 4700 m. Na tim visinama se ostaje oko sat vremena prije povratka u planinarski dom. Nakon te aktivnosti slijedi odmor a poslije rane večere i odlazak na počinak prije 20 sati.

Četvrti dan ( uspon na vrh i povratak do doma)

Četvrti dan ekspedicije, planirani je dan uspona na vrh. Taj dan doručak se servira već nakon 2:30 sati a nakon doručka oko 3 sata kreće se u završni uspon.

Prvi dio uspona u samom početku je malo položenji pa daje dovoljno vremena da se tijelo zagrije. Nakon toga slijedi dosta oštar uspon uzbrdo po grebenu. Prva 2 do 3 sata uspona, odvijaju se pod rasvjetom čeone svjetiljke. Planinarska staza vodi po grebenu skroz do njegovoga kraja na kojem se nalazi Sumporni vrh.

Cijelo vrijeme planinarska staza vodi po serpentinama, koje su mjestimično malo položenije, a u najvećem dijelu, zbog užeg grebena, dosta strme. Penjanje po ovom dijelu je dosta naporno a dodatno je otežano sa dosta velikom visinskom razlikom i nedostatkom kisika za normalno disanje. Taj dio uspona, ako se obavlja bez vodiča, trebam jako sporo hodati tako da se napreduje između 120 do 150 m nadmorske visine na sat. U samom početku, na ovim nadmorskim visinama je dosta hladno, bez obzira u koje vrijeme godine se uspon odvija. Treba obavezno računati, da se može očekivati jako niska temperatura, pa čak i do - 25 stupnjeva celzijusa.

Odijevanje treba biti slojevito, tako da se može sa slojevima odjeće regulirati temperatura. Cipele također trebaju biti prilagođene ovim potencijalno niskim temperaturama. Rukavice trebaju biti kvalitetne koje mogu izdržati gore spomenutu temperaturu. Nakon izlaska na Sumporno brdo, tek tada jenjava strmina, planinarska staza postaje položenija, sve do samog vrha.

Na nekoliko mjesta, u neposrednoj blizini vrha, nalazi se nekoliko šupljina iz kojih se uzdiže sumporni dioksid. Na ovom dijelu može se povremeno osjetiti lagani miris pokvarenih jaja. Preporuka vodiča, koji je izpenjao ovi vrh preko 500 puta, je da se na ovom dijelu ne pokrivaju usta, nego da udah bude slobodan i što je moguće dublji. Kad se malo bolje razmisli, lako se dođe do zaključka, da je ova preporuka jako dobra, jer sumpor koji izlazi iz spomenutih šupljina, uzima dio kisika iz okolnog zraka, da bi stvorio sumporni dioksid, i na takav način osiromašuje na ovoj visini već dosta siromašan sadržaj kisika u zraku. Zbog toga treba udisati što je moguće veću količinu zraka, zanemarujući eventualna lagani „miris“ (smrad) pokvarenih jaja, koji širi ova sumporna smjesa.

Sam vrh, obzirom na dosta šiljato kamenje, označen je podna najistaknutijeg kamena, i niži je od njega za oko 3 m. Krater vulkana nije jako velik, procjena je da mu promjer nije veći od 300 m.

Vidici s vrha, u najvećem dijelu godine, ometani su sitnom vulkanskom prašinom, koja se diže u nižim predjelima, i onemogućuje sam pogled na okolno gorje. No, ipak sa najvišeg vrha najdalje se i vidi.

Preporuka vodiča je da se povratak sa vrha obavlja po vulkanskom siparu, koji najprije vodi, gledajući u smjeru spuštanja, s lijeve strane grebena. Kada se prođe Sumporni vrh, presječe se greben, i prijeđe se na njegovu desnu stranu, po kojoj se nastavlja spust, skroz do planinarskog doma.

Ovaj dio silaska, jako je naporan, iako je dvostruko kraći, nego da se ide po serpentinama planinarske staze, koja vodi po grebenu. Vulkanski sipar je mješavina jako sitnog vulkanskog pjeska, u koji propadaju noge dosta duboko, a isti je pomiješan sa dosta krupnog kamenja. Nije moguće označiti nikakvu stazu, da bi se ona mogla slijediti, zbog toga što velike količine snijega, nakon zime, kada se otope, jednostavno tu morenu vuku dolje i zatrpaju sve nekada ugažene staze, tako da se svake godine rade nove. Najčešće je to slobodan spust po moreni, po izboru svakog planinara.

Kada se dođe do planinarskog doma, dosta planinara nastavlja spust skroz do Džamije. Ako se uzme vrijeme usporen, koje je prosječno oko 7 h te ako se tome doda spust po siparu od 2400 m nadmorske visine, što je slijedecih 7-9 sati, dođe se do krajnjih kondicijskim granica planinara, koji nisu navikli na ovakve uvjete.

Preporuka je da se nakon povratka sa vrha, provede još jedna noć u planinarskom domu, te da se sljedeći dan nakon doručka, odmoran spusti do početne točke ovog planinarskog izlet.

Video zapis uspona