Dolina Grebaja (Eko katun Karanfili)-Vrh Očnjak

Iz Zagreba postoje tri najjednostavnija prilaza do mjesta Gusinje: a) Zagreb-Nova Gradiška-Zenica-Sarajevo-Goražde-Bijelo polje-Gusinje. Dužina ovog prilaza je 707 km i treba oko 10,5 sati vožnje; b) Zagreb-Beograd-Čačak-Kraljevo-Novi Pazar-Rožaje-Berane-Gusinje. Dužina ovog prilaza je 781 km i treba oko 10 sati vožnje; c) Zagreb-Split-Vrgorac-Čapljina-Stolac-Trebinje-Nikšić-Podgorica-Gusinje. Dužina ovog prilaza je 831 km i treba oko 12 sati vožnje.

Prema gore navedenom, ako se na ovaj izlet kreće iz područja Zagreba, najoptimalnija je varijanta a) a samo nešto malo lošija ali skuplja varijanta b). U ovom izletu je odabrana varijanta „a“ jer je bila najprihvatljivija. Kao baza, za niz izleta u Prokletijama, odabran je Hotel „Rosi“ u kojem je za 22 Eura po osobi dobiven polupansion. Ovaj hotel se može svakome preporučiti. Cijena je više nego prihvatljiva a vlasnici i osoblje su iznimno gostoljubivi. Ocjena 10.

Iz Gusinja, na više mjesta u centru, istaknuti su putokazi za dolinu Grebaja. Treba slijediti te putokaze i na kraju naseljenog dijela spomenute doline, nalazi se Eko katun Karanfili. Parkiralište pored ovog eko katuna je početna točka uspona ovog planinarskog izleta.

Planinarska staza od početne točke, najprije vodi preko buičnog potoka, nakon prelaska istog, za kratko vodi preko livade, nakon prelaska iste započinje dosta oštar uspon uzbrdo.

U početku ovog uspona, planinarska staza najprije vodi kroz rijetku bukovu šumu, nakon nje izlazi na travnato-kamenitu golet, prelazi preko kraćeg sipara da bi na kraju ušla u visoku bukovu šumu, kroz koju vodi do križanja na kojem se desno odvaja staza za uspon na vrh Očnjak. Od ovog križanja, za 5 minuta se dolazi do izuzetno lijepog i razvidnog vidikovca.

Nakon vidikovca planinarska staza vodi oštro uzbrdo po goleti, sve do dolaska do stijene Očnjaka.

Od ove točke, uspon se nastavlja po kamenito-travnatoj strmoj padini, koji može biti jako nezgodan, ako je trava ili kamenje vlažno. Nakon prolaska ovog dijela dolazi se do osiguranog dijela uspona. Kao osiguranje korištene je plastificirana tanja sajla i nekoliko klinova. Na ovom dijelu poželjno je imati kacigu, posebno ako se uspon odvija u u grupi planinara. Penjačke rukavice ne koriste puno jer se kližu niz plastificiranu sajlu s jedne strane, dok s druge strane jako su korisne za penjanje po dosta oštrom kamenjaru. Ako bi se ovaj dio uspona gledao i ocjenjivao kako se ocjenjuje uspon po feratama, onda bi bi mogla biti ocjena „B“.

Vrh očnjaka je obilježen natpisom na većem živom kamenu, neposredno u njegovoj blizini nalazi se i metalna upisna kutije. Na vrhu ima mjesta za desetak planinara, pa ako se radi o većoj grupi, treba voditi brigu o sigurnosti svakog pojedinca. Sa vrha su neometani lijepi vidici u svim smjerovima.

Panoramu s ovog vrha pogledajte: OVDJE