Ovaj se planinarski izlet opisuje kao dvodnevni. Prvi dan uspon na Krn smjerom Silva Korena (ferrata) i spavanje u Gomišćkovu zavetišću, a drugi dan od Gomišćkova zavetišća preko vrhova Krn i Batognica, Piramide na Peski, Krnskog jezera do doma Dr. Klementa Juga na Lepeni. Za dobre planinare koji su u dobroj kondiciji, ovaj izlet se može izvoditi i kao jednodnevni. Kao takav je opisan ovdje.

Početna točka ovog planinarskoz izleta je mjesto Drežnica (553 m), a staza uspona vodi preko bivaka na Črniku  (1160 m), pa po ferrati na Gomišćkovo zavetišće (2210 m) ,i u nastavku do vrha Krn (2244 m) sa kojeg se vraća nazad do Gomišćkova zavetišća.

Sa parkirališta preko puta osnovne škole u Drežnici, uspon vodi dobro označenom planinarskom stazom koja prolazi pored osnovne škole Simona Gregorčića, i dalje vodi kroz šumu. Nakon desetak minuta hoda izlazi se iz šume na proplanak – pašnjak, potom dalje nastavlja se ponovo kroz šumu do ulaska u NP Triglav. Na ovom dijelu uspona planinarska staza nekoliko puta presijeca makadamsku cestu do table koja označava ulazak u NP Triglav.

Kada se prođe spomenuta tabla uspon se nastavlja dalje u smjeru vrha Krn sve do križanja planinarskih putova. Na spomenutom križanju ako se skrene lijevo planinarska staza vodi zapadnom stranom preko bivka na Krnu drežničkom zapadnom stazom, a ako se skrene desno, uspon se nastavlja lakšim smjerom vrha do Krna iako na smjerokazu stoji natpis „Zelo zahtevna pot“.

U ovom planinarskom izletu, na spomenutom križanju treba skrenuti lijevo, a planinarska staza vodi po vrlo strmom dijelu uspona, koji vodi po serpentinama, nakon kojih nastavlja desno do bivka na Črniku. Kod spomenutog bivka postoji izvor vode.

Bivak na (1160 m) - koliba je okružen gustom šumom, nudi ugodan zaklon od oluja i nevremena. Ne posjeduje krevete, samo nekoliko deka, stol i stolice. Ovdje staza skreće lijevo i vodi kroz šumu uspinjući se oštro uzbrdo, nakon nekog vremena izlazi iz šume, i dolazi se na područje lijepih vidika na okolne planine.

Okvirno, oko pola sata hoda od bivka stiže se do zasniježenog dijela kojeg treba priječiti do podnožja gdje započinje uspon po ferati.

Na rubu snijega na zapadnom djelu stijene, treba staviti opremu za samoosiguranje.  Na prvi pogled sa ove točke, uspon po ferati ne djeluje zastrašujuće i ne treba dozvoliti da vas taj osjećaj učini manje opreznim.

Na samom početku ferate uspinje se vertikalno po kamenoj litici, na mjestima ima rahlog i lako lomljivog kamenja,pa je  potreban dodatan oprez radi odronjavanja.

Nakon kraćeg uspona po klinovima i sajlama, staza je blaže polegnuta i nije osigurana, pa opet treba dodatan oprez. Neprekidno se uspon izmjenjuje bez i sa osiguranjem, ovisno o težini. Potom staza skreće lijevo po boku i travnatom dijelu i nije osigurana, ali zato je i manje zahtijevna. Ipak krije zamke, ako je trava mokra od rose ili kiše, lako može doći do proklizavanja, stoga i dalje treba biti oprezan.

U nastavku slijedi najteži dio ove ferate nakon što se prođe raskrižje planinarskih putova. Na ovom križanju se razdvajaju dva smjera: Desno „Zapadni Drežnički smjer“, i lijevo (ferrata) „Smjer Silva Korena“.

Ferrata se proteže po grebenu i uzdiže se iznad 300 metara po vertikalnom stupu, koji obećava mnogo adrenalina i hrabrosti penjanja op izloženoj stijeni. Na samom početku staze u stijeni je ugrađena bakrena ploča sa grbom i natpisom „Smer Silva Korena“.

U nastavaku slijedi penjanje po vrlo uskom vršnom grebenu koji izgleda zastrašujuće, jer se obje strane grebena spuštaju duboke provalije. Uspon je težak sam po sebi, a dodatnu težinu daju mu visoki škalini iznad 40 centimetara, tako da cijelu težinu tijela (opterećeno još sa ruksakom) dižete na jednoj nozi. Ova ferrata, ne samo da je teška, nego je i vrlo opasna. Jedan dio uspona penje se po izloženom travnatom djelu i rasutom kamenju staze koji nije osiguran. Hoda se četveronoške, rukama se hvata za travu koja je često mokra od rose. Po takvom strmom i izloženom terenu postoji mogućnost otklizavanja.

Staza i ako opasna je zanimljiva,  prelazi se s jednog vrha grebena na drugi, sad po rasutom kamenju i travi, sad po vertikalnim stijenama i sajlama.

Dio vršnog grebena koji se mora proći, najvećim dijelom četveronoške. Nakon izloženog uspona po travnatom i rasutom kamenitom grebenu, započinje uspon isključivo po vrlo izloženom kamenom grebenu sve do Gomišćekova zavetišća smještenog ispod vrha Krna.

Na ovom grebenu dolazi se do metalne kutije u kojoj se nalazi upisna knjiga i planinarski žig. Pri samom vrhu uspona preostaje penjanje samo po vertikalnim stijenama osiguranim klinovima, sajlama i željeznim ljestvama sve dok se ne dođe do Gomišćkovog  zavetišća na Krnu (2210 m) a nakon njega i do samog vrha Krn.

Krn je s visinom od 2244 m najviši vrh planine Krn, planinski lanac, koji se strmo uzdiže iznad središnjeg dijela rijeke Soče. Sa njega je prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta za vrijeme lijepa vremena.

Drugi dan ovog planinarskog izleta u Julijskim Alpama predviđen je za spust po planinarskoj stazi od Krna do Lepene. Početna točka ovod drugog dana je planinarsko sklonište Gomišćkovo zavetišće (2210 m), zatim slijedi Krn (2244 m), Batognica  (2164 m), Piramida na Peski (1975 m), Krnsko jezero (1389 m), Dom pri Krnskih jezerih (1385 m) i konačno Dom Dr. Klementa Juga (700 m).

Od Gomiščkovog zavetišća do vrha Krna treba 10 minuta hoda. Na stazi prema vrhu Krna od skloništa Gomišćkova zavetišta i danas su vidljivi ostaci bodljikave žice iz Prvog svjetskog rata.

Krn sa svojom nadmorskom visinom od 2244 m najviši je vrh planinskog masiva Krna. Uzdiže se iznad srednjeg dijela rijeke Soče. Mnogima, ovaj izlet je jedan od najljepših u Julijskim Alpama, zbog prekrasne planine, zelenih pašnjaka, stjenovitih vrhova, prelijepih pogleda i zbog povijesti ovog kraja.

Zbog svoje visine s njega se pružaju prekrasni pogledi za vrijeme lijepa vremena: na sjeveru su vidljivi vrhovi Mangrta, Jalovca, Mojstrovke, Prisojnika i Triglava, na istoku Karavanke i viši vrhovi Kamniško-Savinjskih Alpi, na zapadu Kobariški Stol i Kanin a na jugu susjedni vrh Batognica.

Nakon Krna slijedi spust do sedla između Batognice i Krna, na kojem se nalazi raskrižje planinarskih putova, gledano iz pravca dolaska: lijevo Komna, Krnsko jezero i Lepena, desno planina Kuhinja, ravno Batognica. Na ovom se sedlu nailazi dosta ostatke prošlosti iz Prvog svjetskog rata. Ostaci postolja, podvozja topničkog oružja ( talijanska haubica 149 mm) stara 100 godina na nadmorskoj visini okvirno 2000 m govori o teškim zadacima i naporima kojim su bili izloženi vojnici i životinje.

Sa sedla slijedi uspon do vrha Batognica (2164 m). Na početku uspona na Batognicu, nakon nekoliko minuta hoda dolazi se do betonskih stepenica, koje vode dalje prema vrhu njenom vrhu.

Uspinjući se dalje prema vrhu Batognice ostaci rata između Talijanske i Austro-ugarske vojske iz Prvog svjetskog  rata, vidljivi su na svakom koraku na padinama planine, kao što su: podzemne utvrde, bunkeri, tuneli, rovovi, puškarnice, željezni križevi sa bodljikavom žicom, ostaci krhotina granata i niz drugih obilježja.

Razgledajući ostatke prošlosti, staza nas neprimjetno dovodi do vrha Btognice (2164 m), na kojoj su se odvijale najkrvavije bitke u Prvom svjetskom ratu između Talijanske  i Austro-ugarske vojske. Na Batognici je išla crta razgraničenja, položaji na nekim mjestima bili su udaljeni svega 20 do 30 metara. Bojišnica je bila ne promijenjena preko dvije godine. Na ovom vrhu zabilježen je veliki broj ljudskih žrtava, što zbog oštrih i hladnih zima, a što zbog neprekidne aktivnost topništva. Kruže razne priče, a jedna od njih pripovijeda, kako su Talijani htjeli prokopati tunel ispod Austrijskih rovova i sve dignuti u zrak. No, međutim, Austrijanc su shvatili namjera Talijana i preduhitrili ih i aktivirali 4100 kg nitroglicerinske želatine. U toj ekspoziji vršni dio Batognice obrušio se na Talijane. Jedna od priča koja kruži kaže, da je vrh Batognice smanjen za 10 m.

Sa vrha Botognice slijedi spust do sedla Prag (2068 m), od kuda planinarska staza dalje vodi po Mali peski ( po siparu ispod vrha zvanog Nad Peski). Na ovom dijeli mogu se susresti zadnji ostaci snijega, ovisno o godišnjem dobu izleta. Na kraju sipara vidljivi su ostaci rovova, duboki preko 1.5 m. Ni vrijeme, ni erozija tla nisu ih uspjeli izravnati i pokriti sve do današnjih dana.

U nastavku spusta stiže se do Piramide na Peskih (1975 m). To je spomen obilježje svim poginulim Austrijskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Od ove točke nastavlja se spust po često zasniježenom dijelu staze, prema Krnskom jezeru kroz područje bujne vegetacije. Planinarska staza vodi dalje preko Dolića do raskrižja putova, na kojem smjer: Desno vodi za dom na Krnskih jezarih i Lepeni, i lijevo za Krnsko jezero i Krn. Do Krnskog jezera treba svega 10 minuta hoda, pa ga treba posjetiti.

Krnsko jezero nalazi se na podnožju Krna između  planine Lemeža i Šmohorja. Ono je najviše slovensko alpsko jezero, dugo 300 m i široko 150 m, sa najvećom dubinom od 18 m. Nakon jezera slijedi spust do planinarskog doma pri Krnskih jezerih.

Ovaj dom se nalazi na nadmorskoj visini od (1385 m), sastoji se od pet funkcionalno povezanih objekata smještenih u smrekovoj šumi da se ne poremeti okruženje Nacionalnog parka Triglav. Godine 1978 su izgradili teretni lift iz Lepene do prijevoja između Velike Babe i Debeljaka preko planine Duplje. Dom je otvoren od početka lipnja do kraja rujna.  Restoran ima 75 sjedećih mjesta i bar. Dom ima 19 soba sa 93 kreveta, te u zimskom bivku ima 20 kreveta. Tkođer, posjeduje štednjak i wc i pranje hladnom vodom u svakoj kući. Vikendom od srpnja dom je spojen na električnu mrežu, u te dane postoji i topla voda za pranje.

Od dom pri Krnskih jezerih nastavlja se spust šumskom stazom, koja ubrzo izlazimo na široku šumsku cestu koja vodi do mjesta na kome se svake godine u travnju mjeri visina snijega. Najviša zabilježena visina snijega (3,50 m) bila je 2009 godine, dok je 2013 (2,40 m).

Nekoliko minuta hoda od ove točke, dolazi se do  prijevoja između Velike Babe i Debeljaka na kome završava žičara.  Put nastavlja dalje širokom šumskom stazom, malo niže od stanice teretnog lifta dolazi do mjesta od kojeg se pružaju dvije mogućnost spusta:  ravno ili desno, obe staze vode do Lepene. U ovom planinarskom izletu je odabran smjer lijevom stazom koja se najviše koristi kako pri usponu tako i pri spustu.

Cijelo vrijeme spusta, staza vijuga praveći neprekidno serpentine sve do doma Dr. Klementa Juga na Lepeni, koji je krajnje odredište ovog planinarskog izleta. 

Autor: Mirko Bjelan

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

10 h 13 min

Visina polazišta:

561 m

Visina odredišta:

737 m

Minimalna visina:

561 m

Maksimalna visina:

2244 m

Uk. vis. raz. uspona:

2757 m

Uk. vis. raz. silaska:

2581 m

Ukupna duljina:

21.3 km

Prosječni nagib:

38 %

Utrošak energije:

21588 kJ

Zahtjevnost staze:

Ekstremno teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Planinarenje
  • Alpinizam

Sezone:

  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila