Dugopolje (Džakići) » Kraljeva peć » Balića Pištet » Debelo Brdo » Ljubljan » Dugopolje

Debelo brdo ne može se pohvaliti nekom velikom nadmorskom visinom. Unatoč tome uspon na njega je dosta zahtjevan, bez obzira odakle da se krene: sa Klisa, iz Sitnog Gornjeg iz Žrnovnice ili sa izvora rijeke Jadro. Svaka od ovih polaznih točaka podrazumijeva višesatni uspon. Od nedavno članovi HPD „Ljubljan“ iz Dugopolja markirali su još jednu izuzetno lijepu stazu koja vodi na ovaj vrh.

Planinarska staza započinje u dugopoljskom zaseoku Džakići na samim obroncima Mosora. U zaseok se stiže uskom asfaltnim cestom koja se odvaja prije ulaska u radnu zonu ako se dolazi iz pravca Splita i to starom cestom za Dugopolje. Ispred pumpne stanice Crodux, kod kapelice, križanje je putova na kojem se nalazi i autobusna stanica (autobus br. 35.), upravo tu treba skrenuti desno i voziti otprilike 1 km do zaseoka Đakići gdje završava put, dakle nikakvog puta za automobile dalje nema. Mjesta za parkiranje ima dovoljno.

Kod zadnje kamene kuće započinju prve markacijske oznake, a nakon 5 min hoda stiže se na raskrižje  na kojem treba skrenuti lijevo ako se ne želi posjetiti Kraljevu peć, za koju treba skrenuti desno.

Put do Kraljeve peći je također obilježen i preporučuje se posjet ovom geomorfološkom spomeniku, koji se nalazi 10 min hoda od spomenutog raskrižja. Ako se želi detaljnije upoznati sa ovom pećinom, treba imati planinarsku ili neku drugu lampu. U ovom izletu posjeta je bila do razne do koje je vidljivost osiguravalo danje svjetlo. Nakon posjete ovom prirodnom fenomenu treba se vratiti nazad po istom putu do raskrižja na kojem sada treba skrenuti desno i nastaviti uspon na Debelo brdo.

Označena planinarska staza slijedi nekadašnje putove u planinu koje je izgradio podmosorski seljak iz nužde i potrebe, staza je održavana i u odličnom je stanju do Balića Pišteta (800 m), a nakon njega dalje prema vrhu također je dobro očišćena i markirana ali nije široka i tako ugodna za hodanje.

Balića Pištet je izvor pitke vode koji se nalazi na trećini puta za vrh. Pored velike betonske lokve u lijevom kutu pod stijenom je izvor vode za piće. Važno je napomenuti da nikad ne presušuje. Nekoliko desetaka metara od izvora nalazi se kućica pored koje se nalazi stol i klupe pa se može predahnuti prije završnog uspoan. Kućica se zove „Vila Lozuša“ a za ključ treba kontaktirati broj mobitela: (+385 95 395 1145).

Od kućice se pruža prekrasan pogled na Troglavsku skupinu, masiv Kamešnice i drugih velikih hercegovačkih planina u daljini a jako lijep vidik je na Dugopolje i njegovu poslovnu zonu koja se nalazi neposredno ispod planine.

Penjući se ovom planinarskom stazom, promatrajući vrtače i doce, jasno se vidi povezanost seljaka iz podmosorja uz Mosor, koji su iz nužde i radi vlastitog opstanka, osvajali ove divlje predjele i koristili svaki komadić obradive zemlje za poljoprivredu ili livade za ispašu stoke. Sada, samo se mogu vidjeti ostaci tih napuštenih vrtača i dolaca koji su zarasli u drač i do kojih vodi staza koju su izgradili vlasnici tih dobara.

Nekad su u ovoj plodnoj humusnoj crnici odlično uspjevali krumpir, raž, ozimnica i drugo povrće. Ispaša je trajala najmanje šest mjeseci godišnje, planina je davala i drva za ogrijev. Ovdje je život trajao punim intezitetom do početka drugog svjetskog rata, bez obzira što takvog načina života više nama, Mosor je ostavio duboke tragove u svjesti dugopoljskog čovjeka. Zato se u posljednje vrijeme obnavljaju urušene pojate, popravljaju bunari, a planinari obnavljaju i obilježavaju staze.

S obzirom na kraški dio sjeverne strane Mosora ova planinarska staza je izuzetno lijepa i nije naporna. Za cjelokupni uspon bez odmaranja potrebno je oko 2, 5 sati laganog planinarskog hoda.

Debelo Brdo sa (1044  m) visine je po svom položaju idealan vidikovac sa kojeg puca pogled na grad Split i njegovo okruženje. Isto tako i na srednjedalmatinske otoke te na dio Dinarida (Dinara, Kamešnica, Vran, Čvrsnica...)

U ovom planinarskom izletu, nakon ovog vrha, slijedi uspon grebenskom stazom prema Ljubljanu nakon kojeg slijedi povratak u Dugopolje. Na taj način se radi jedna lijepa i dosta izazovna planinarska tura.

Nakon Debelog Brda, uspon se nastavlja grebenskom planinarskom stazom koja je dobro markirana, i koja vodi po kamenjaru pa doslovno treba skakutati sa kamena na kamen. Na ovom dijelu uspona prelazi se preko vrhova Plišivac i Kunjevod (nije posebno označen), koji u planinarskom smislu nisu posebno zanimljivi. Na ovom dijelu markirani smjer kretanja ne može se nazvati stazom jer treba skakutati preko škrapa, napregnuti moždane vijuge i povećati koncentraciju da se nebi dogodilo zlo. Na dijelovima markiranog smjera kretanja nalaze se škrape koje su duboke i po nekoliko metara a gazište s druge strane je oštro i pokriva pola gojzerice. Obzirom na te okolnosti na ovom dijelu mosorskog grebena ne može se uživati u prekrasnim vidicima koje on pruža nego se mora skoncentrirati na teren po kojem se prolazi.

Nakon prelaska preko prethodno spomenutih vrhova dolazi se na Ljubljanski prijevoj na kojem je križanje planinarskih putova na kojem se u ovu grebensku mosorsku stazu ubada ona koja dolazi iz smjera Dugopolja.

U nastavku napredovanja po mosorskoj grebenskoj stazi, uspon postaje jednostavan, jer je staza održavana i dobro markirana, vodi preko nekoliko travnatih proplanaka, djelomično po visokoj makiji, da bi završni vrlo oštri uspon, po otvorenom kamenjaru, doveo na vrh Ljubljan.

Sa Ljubljana se treba vraatiti istom stazom do križanja planinarskih putova, koje je spomenuto u opisu uspona, i na tom križanju skrenuti desno u smjeru Dugopolja. U nastavku silaska planinarska staza dugo nije održavana, prolazi kroz gustu makiju i kamenjar, markacije su blijede i teško se slijede, pa se gubi dosta vremena na njihovo pronalaženje. Snalaženje na ovom dijelu je otežano s navigacijskim uređajem a bez njega gotovo nemoguće za planinara koji nije iz lokalne zajednice. Ovaj dio silaska je dosta strm i kada se planinarska staza spusti do vrtača koje su nekada bile obrađivane, vodi oko ili kroz njih sve do napuštenog sela.

U ovom selu je nekoliko osposobljenih kućica koje mogu poslužiti kao sklonište. To su privatne kuće i za njihovu upotrebu, potrebno je kontaktirati vlasnike. Tu je i cisterna s vodom. Na cisterni je poklopac koji se ne zaključava. Ima i kanta s lancem za vađenje vode.

Od ovog napuštenog sela do dugopolja vodi planinarska staza koja je dobra, održavana, jednostavna za slijediti. Markacije su u prvom dijelu rijetke i izblijedjele, otprilike do pola staze a u nastavku su svježe obnovljene sve do Dugopolja. Unatoč tome stazu je jednostavno slijediti jer je jedina i nema nikakvih križanja koja bi nas odvela u krivom smjeru. U prvom dijelu silaska do nekadašnjih ljetnih stanova Podi, planinarska staza vodi gotovo po otvorenom terenu i po kamenjaru pa treba paziti kako se hoda iako je laka za snalaženje.

Nakon spomenutih ljetnih stanova spust se nastavlja kroz visoku makiju po dobro održavanoj planinarskoj stazi (oko 2 km), zati se izlazi na zatravljeni kamenjar po kojem se spušta sve do dugopoljskog polja. Nakon silaska u polje, treba prijeći preko njega i stiže se negdje u sredinu sela, u kojem se uz cestu na strani bližoj polju, nalazi smjerokaz za Ljubljan i Kapelicu. Na parkiralištu u blizini ovog znaka je kraj ove lijepe planinarsske ture.