Erjavčeva koča_Prijevoj Vršič_PS pod Špičkom_Vrh Jalovec_Kotov sedlo_PD Tamar

Jalovec je jedna od najljepših planina Julijskih Alpi. Njegov visoki greben smješten je na raskrižju triju alpskih dolina. Izdiže se iznad doline Tamar, Trente i Koritnice. Pogled iz svake doline pokazuje drugačiju sliku, ali svi oni dijele isti moćni vrh - koji se sužava i ima kristalni oblik. Zato nije ni čudo da je njegov lik dobio mjesto na grbu Slovenske planinarske organizacije i u planinarskom vodiču za Julijske Alpe, a time i najviše simboličko značenje.

S visinom od 2645 m je šesta najviša planina u Sloveniji.  Slovenci  mu daju još jedan značajan epitet  i nazivaju ga „Kralj slovenskih gora“.  Sama ta činjenica je dovoljan  razlog da nas potakne na razmišljanje, te izazove  strahopoštovanje. Sa vrha se otvara izvanredan pogled na najviše vrhove Julijskih Alpi.

Početna točka ovog planinarskog izleta je parkiralište ispred Erjavčeve koče. Planinarska staza uspona vodi preko: Prijevoja Vršič, planinarskog skloništa pod Špičkom do vrha Jalovec (2645 m). Planinarska staza silaska vodi preko Kotovog sedla do planinarskog doma Tamar.

Sa parkirališta Erjavčeve koče najprije treba ići do prijevoja Vršič i kod barake – sa suvenirima, silazi se sa ceste prema planinarskoj stazi, gdje je postavljena tabla sa smjerokazima sa odredištima i potrebnim vremenima. Desno se odvaja staza za uspon na Malu Mojstrovku, ravno ili polu lijevo za: Jalovec, zavetišče pod Špičkom, Škrbina za Gradom, te Mali Kot. Tu treba odabrati smjer za Jalovec.

Sam početak staze uspona započinje spustom preko manjeg sipara (melišča) kroz manju i rijetku šumu, te ubrzo dovodi do visokih i glatkih okomitih stijena. Staza se dalje lagano uspinje, iako je postavljeno osiguranje dvije sajle, za svaki slučaj. Pogledom u nazad otvara se lijepi vidik na Prisojnik i prijevoj Vršič i Tičarjev dom.

Nakon ovog laganog uspona uz pomoć sajli, staza se spušta i ulazi u gustu šumu, te gotovo polegnuto priječi po izohipsi ispod Suhog vrha i Police. Sa ovog dijela planinarske staze tvara se lijep pogled na dolinu Zadnje Trente, rijeku Soču i alpske vrhova koji se izdižu s njene lijeve strane.

Ovaj dio planinarske staze vrlo je ugodan i nije zahtjevan, dobro dođe za zagrijavanje, prije uspona do zavetišča pod Špičkom, a potom izuzetno oštrog uspona do vrha Jalovca, nakon kojeg se treba spustiti u dolinu Tamar. Nakon 2 h hoda dolazi se do korita sa izvorskom vodom. U neposrednoj blizini spomenutog korita dolazi se do raskrižja na kojem smjer  desno vodi za Špiček, Mali kot i Jalovec, pa tu treba skrenuti desno.

Planinarska satza nakon lakšeg uspona kroz gustu šumu, a nakon izlaska iz nje započinje uspon oštro uzbrdo sve do zavetišća pod Špičkom.

Planinarsko Zavetišče pod Špičkom  (2064 m) nalazi se iznad doline Zadnje Trente i ispod na daleko vidljivog vrha „Špičeka“. Sklonište je otvoreno od srpnja do rujna. Zavetišče raspolaže sa 30 ležaja u skupnom ležišču i 4 ležaja u zimskoj sobi. U blagovaonici je 5 sjedećih mjesta. Zavetišče posjeduje vodu iz cisterne 2000 litara. Opskrbljeno je pićem i hranom.

Kod Zavetišča treba staviti opremu za samoosiguranje. U bilo koje doba godine dobro bi bilo imati dereze i cepin za svaki slučaj. Planinarska staza se u prvom dijelu spušta do raskrižja, gdje se desno odvaja Vršič a ravno se nastavlja  prema vrhu Jalovec. Nakon ovog raskrižja započinje laganije uspinjanje, prolazi kroz manji stjenoviti dio dalje slijedi prečenje po siparu, a nakon toga započinje ozbiljniji uspon, gdje se pojavljuju prve sajle i klinovi. Na tom dijelu se prolazi pored zanimljivog natpisa na stijeni „Lepota gora to je Slovenija – Jalovec, pak kralj gora“ .

Nakon prelaska polica, nastavlja se strmim usponom bez vidljivog puta a penjati se mora i četveronoške od markacije do markacije. Stijena je krušljiva – rahla i lomljiva, stoga, treba  otvoriti oči i gledati gdje stati, kako ne bi došlo do odronjavanja kamenja, koje bi moglo ugroziti sudionike uspona iza vas.

Nakon dolaska na ravnicu zvanu „Jezerce“ dolazi se i do prvih prepreka. Na strmini treba prijeći manje sniježište (zaleđeni snijeg). Prelazak bez dereza je opasan i trebalo bi svakako imati iste za sigurno savladavanje ovakvih prepreka.

U nastavku slijedi penjanje po ispostavljenom vršnom grebenu, najčešće četveronoške, gotovo do pred sam vrh gdje se odvaja staza za Tamar. Nakon ovog križanja za nekoliko minuta se stiže na sam vrh Jalovec (2645 m).

Jalovec je jedan od posjećenijih planinskih vrhova Julijskih Alpi, vjerojatno zbog svoje monumentalnosti, ljepote prirode ili težine uspona, zbog čega privlači veći broj planinara. On još uvijek važi za tešku planinarsku turu i na njega se penju samo iskusni planinari.

Prvi se na Jalovec iz Koritnice popeo Karl Wurmb s domaćim vodičima Črnutom i Strugulcem 1875. godine.  Devet godina kasnije sa Planice napravio je to  slavni Julius Kugy i Andrej Komac. Iza njih puno je planinara bilo na ovoj stijeni, puno ih je odustajalo, na žalost mnogi su tu ostavili i svoje živote, o čemu svjedoče brojne bakrene pločice postavljene u kapelici pored planinarskog doma Tamar.

Dolaskom na vrh, nagrada, veličanstveni vidici na Alpske vrhove u svim smjerovima. Na sjeveru su šiljati vrhunci Ponci, na istoku Mojstrovka iza koje se šepure Prisojnik, Razor, Špik, Škrlatica, nešto južnije  prepoznatljiva stijena Triglava sa čipkom vrhova oko sebe, južno je Bavški Grintovec, pa talijanski dio Alpi, a u neposrednoj blizini dominira veličanstveni Mangart.

Sa vrha slijedi spust u dolinu Tamar. Sam početak spusta vrlo je strm i vodi po krušljivom i rahlom  terenu, bez sajli i klinova i vidljivog puta. Treba pratiti samo markacije. Razmaci između markacija su dugi, put prema slijedećoj markacije pruža više mogućnosti, morate sami birati put, za koji mislite da je pogodniji i najsigurniji. Dalje, staza se strmoglavo spušta po nešto sitnijem kamenju i siparu. Nakon 200 - 300 m tog opasnog spusta, slijedi prečenje stijene uz pomoć sajli i klinova. Dalje slijedi spust po strmim stijenama – ponovno prečenje i tako neprekidno do Kotovog sedla.

Kotovo sedlo je visoravan smještena između Jalovca i Kotove špice, iznad Loške Koritnice i Tamara. To je mjesto gdje se zaustavljaju planinari ( prije usponu ili spusta sa Jalovca), radi odmora i lijepog vidikovca. Zimi, spust sa sedla spada među najomiljenije destinacije brojnih skijaških tura. Nakon kraće pauze nastavlja se spust po grebenu sedla i dolazi se do raskrižja putova. Iz pravca dolaska, lijevo za Mangart 5 h (zelo zahtevna pot) -  desno za Tamar 2 h i 35 minuta.

Planinarska staza, na tom raskrižju pod oštrim kutom skreće desno i dalje blagim spustom vodi po zavojima, te dovodi u podnožje jugozapadnog dijela Kotove špice, gdje je smješten „Bivak“ ispod jedne veće stijene, koja mu služi kao zaklon od vjetra i moguće lavine. Ovaj bivak postavljen je iz razloga, što su planinarski putovi dugi i zahtjevni, pa i iskusni planinari moraju računati sa dugotrajnim turama bez mogućnosti usputnog zadržavanja u planinarskim domovima. Upravo ta razmaknutost vrhova u ovom sjeverozapadnom dijelu  Julijskih Alpi posebno privlači planinare. To je upravo i razlog zašto je ovdje postavljen bivak. Bivak ima oblik prizme i djeluje futuristički. Doima se da je to kopija vrha Jalovca. Napravljen je od lakih i nehrđajućih materijala, kako bi se mogli što duže opirati vremenskim neprilikama. Kapacitet bivka - 4 ležaja.

Nakon bivaka nastavlja se stazom koja vodi kroz veće razlomljeno kamenje, potom dalje po travnatom terenu, okvirno 30 minuta od bivka, gdje dalje započinje strmi spust koji vodi prema kuloaru Ozebnika. Na kraju strmog spusta dolazi se do raskrižja putova: desno put vodi za Jalovšku Škrbinu 4 h i 30 minuta a lijevo se nastavlja kroz dolinu Tamar. Silaskom sa strmog dijela staze otvara  se prekrasan pogled na dolinu Tamar i vrhove iznad nje. 

U nastavku planinarska staza vodi kroz šumu sve do planinarskog doma Tamar.

Autor: Mirko Bjelan