Gornji Kružanj (zaselak Avlije)-Vrh Botin (1963 m)

Magistralnu cestu M 6.1, koja vodi od Mostara prema Nevesinju, trebamo napustiti kada se prođe prvi veliki desni zavoj. Kao dodatni orjentir može poslužiti tvrđava Herceg Stjepana Kosače. Neposredno nakon prolaska iste, koja ostaje sa desne strane ceste, treba skrenuti lijevo prema selu Kružanj. Nakon dva kilometra vožnje lokalnim putom treba skrenuti desno i voziti prema zaselku Avlije. Kada se dođe u spomenuti zaselak, na oštrom lijevom zavoju treba skrenuti desno na loš makadamski put i parkirati vozilo. To je početna točka ovog planinarskog izleta.

Od parkirališta treba krenuti lošim makadamskim putom i nakon dvjesto metara dolazi se do razbijene infotable, kod koje treba skrenuti lijevo planinarsku stazu. Markacijske oznake na početku uspona su izblijedile do te mjere da ih je teško slijediti i potrebno im je hitno obnavljanje. Kao nadopuna i privremeno rješenje, planinari su postavljali kamene ćulke, pa se planinarska staza uz male poteškoće, može slijediti.

Planinarska staza na ovom dijelu uspona vodi kroz područje obraslo niskim raslinjem i kamenjarom. Nakon pola sata hoda, dolazi se do napuštenih stanova i mnoštva suhozida,  između kojih treba pronaći pravi smjer daljnjeg uspona. Ako se ima neki navigacijski uređaj ovaj problem je lako riješiv, u protivnom, treba imati dosta planinarskog iskustva ili lokalnog vodiča, da se odabere pravi nastavak uspona.

Nakon sat vremena hoda izlazi se na makadamski put po kojem se nastavlja uspon. Sa ovog dijela uspona otvara se lijep pogled na gotovo sve vrhove Veleža, pa tako i na cilj ovog planinarskog izleta, vrh Botin. Ovaj orjentacijski jednostavan dio uspona po makadamskoj cesti traje oko sat vremena, kada se dolazi do područja devastirane šume i tu se pojavljuje problem pronalaska pravog smjera za nastavak uspona. Ako se ima navigacijski uređaj, ovaj problem je lako rješiv. Ako se ne raspolaže sa spomenutom pomoći pri orjentaciji, za vrijeme ovog planinarskog izleta, planinari su na par stabala vezali plastične trakice koje označavaju mjesto ulaska u devastiranu šumu i nastavka uspona.

Nakon prolaska spomenute devastirane ulazi se u visoku listopadnu šumu i tu se počinju uočavati obnovljene planinarske markacije i tu prestaju problemi sa orjentacijom. Nakon sat vremena hoda napušta se visoka listopadna šuma a uspon se nastavlja po kamenom labirintu Veleža. Planinarska staza je potpuna suprotnost njenom prvom nezanimljivom dijelu. Na ovom dijelu uspona je i križanja na kojem se lijevo odvaja planinarska staza za vrh Brasina a desno za vrh Botin (sat vremena hoda). Tu treba skrenuti desno.

Nakon skretanja prolaze se mnogobrojne kamene vrtače, dok cilj ovog planinarskog izleta postaje sve bliži. Nakon izlaska na sedlo ispod Botina, označen je povremeni izvor vode (koji nije pronđen). Od izlaska na sedlo, nakon desetak minuta hoda dolazi se na vrh Botin (1963 m). Tako je napisano na kamenu iako se po literaturi nalazi visina ovog vrha 1965 i1969 m.

Sa vrha se otvaraju jako lijepi vidici na sjevernu stijenovitu barijeru Veleža, koja je duga oko trinaest kilometara. Otvaraju se i vidici na okolne planine: Prenj, Crvanj, Čabulju, Čvrsnicu, Bjelašnicu, Treskavicu, Maglić....  Planinarsko društvo koje je zaduženo za održavanje markacija na ovoj stazi, ne radi dobro svoj posao i dovodi planinare u probleme. Ovaj vrh, ne samo zbog toga što se uzdiže iznad velikog grada Mostara, svojom ljepotom i laganom pristupačnosti sa ove istočne strane, zaslužuje bolji tretman. Nadamo se da će uskoro netko u komentaru ispod ovog opisa, napisati da je ova planinarska staza svježe i dobro markirana. Najviši vrh Veleža, svojom ljepotom to i zaslužuje.

Pridonio: Marino Vidović