GP Ljubelj » Srednji Vrh » Begunjščica_Veliki Vrh (2060 m) » PD Zelenica

Begunjščica je izduženi planinski greben koji pripada Karavankama. Proteže se od Smokuških planina na zapadu do Svete Ane na Ljubelju na istoku. Smještena je sjeverno od Begunja, naselja po kojemu je i dobila ime. Čine je tri vrha, od kojih je srednji „Veliki vrh“ (2060 m) najviši. Istočni vrh - „Begunjska Vrtača“ (1997 m), te zapadni, „Srednji vrh“ nešto su niži od 2000 m. Zbog lakog prilaza i lijepih panoramskih putova spada u najposjećenije slovenske planine. Južna strana planine omogućava lak pristup vrhovima što je tipično za Karavanke, dok je pristup sa sjeverne strane  prilično strm. Na njenim padinama, nalaze se dvije planinarske kuće. Jedna je na istočnoj strani „koča na planini Preval“, a na zapadnoj strani je Roblekov dom.

Početna točka ovog planinarskog izleta je parkiralište na graničnom prijelazu Ljubelj. Na kraju velikog parkirališta na stablu bukve stoji ploča s natpisom Planina Preval. Tu započinje pješačka staza preko Bornovog tunela na planinu Preval. Staza se nakratko uspinje po oblutcima i dovodi do raskrižja sa postavljenim smjerokazom i napisom -  „Preval in Roblekov dom“, skreće lijevo i nastavlja građenom stazom zvana – „Bornova pot“, koja dalje vodi kroz šumu gotovo polegnuto. Potom staza izlazi iz šume na dobro zaštićenu strmu bočnu strana padine. Nakon prijeđenih 1 km stiže se do samog ulaza u Bornov tunel. Tunel je dao izgraditi  Born Julius 1891. god. - vlasnik Šentanskog rudnika. Bio je zaljubljenik u prirodu i divlje životinje pa je ovdje naselio veći broj jelena i košuta. Tunel mu je dopuštao lakši pristup lovištima na južnoj strani Begunjščice. Tunel je dug svega 200 m. Na sredini  je prekinut otvorom koji služi za svjetlo i ventilaciju.

Izlaskom iz tunela na drugu stranu nastavlja se lijepo građenom stazom koja dalje vodi zapadnom stranom Begunjščice, dovodi na sipar (melišče), kojeg treba prečiti. Zatim treba slijediti široku uređenu stazu koja se umjereno uspinje kroz šumu sve do sedla – prijevoja Preval i istoimene planine.

Prijevoj Preval leži na jugozapadnoj strani Begunjščice, po kome je planina i koča dobila svoje ime. To je raskrižje i stjecište višebrojnih putova i staza. Preko toga sedla prolaze planinarski putovi: prema Roblekovu domu, vrhu Begunjščice, Dobrči, Podljubelju, Ljubelju, Dragi, planini Planinca i Poljškoj planini. Južno od sedla 100 m dalje stoji koča na planini Preval, nad njom se diže vrh Begunjska Vrtača (1997 m).  Koča je obnovljena, što je doprinijelo povratku planinsko-stočarskog života. To je jedna od rijetkih planšarija, koja ima kroz cijelu sezonu mlijeko i mliječne proizvode za posjetitelje. Od svih vrsti mliječnih prerađevina (kiselo mlijeko, skuta, sir), spremaju se različita jela, kao što su štrukli od sira, palaćinke od sira i drugo…..  . Koča  je odlično opskrbljena i sa pićem od raznih sokova, piva, vina i raznih čajeva od ljekovitog bilja.

S Prevala se nastavlja makadamskom cestom prema Roblekovu domu i Poljškoj planini. Nakon 15 minuta laganog hoda šumskom cestom dolazi se do raskrižja putova. S lijeve strane priključuje se markirani planinarski put koji vodi od Podljubelja. Od tu smjerokaz upućuje na desnu stranu na markiranu šumsku stazu za Roblekov dom „Čez Rožu“ (1 h i 30 min.). Put nakratko vodi kroz visoku borovu šumu, zatim izlazi na otvoreni i strmi travnati dio padine i započinje strmiji uspon, na mjestima osiguran klinovima.

Staza uspona nastavlja prečenje kroz šumski pojas i još nekoliko travnatih pobočja, te uskoro dovodi do izvora „Roža“ (cvijet) iznad kojeg su postavljene klupice za odmor. Od izvora Roža nastavlja se prečenje travnatih strmih pobočja Begunjščice, te nakon 20 minuta hoda dolazi se do rudnika mangana obilježen informativnom pločom sa slikama rudnika. Od ovog rudnika nekoliko minuta dalje je raskrižje putova na kojem treba nastaviti ravno prema Roblekovu domu do kojeg se stiže za 10-tak minuta.

Roblekov dom je smješten na lijepom vidikovcu na zapadnom dijelu Begunjščice. Prvobitni dom zapaljen je od stane partizana 1943.  Nakon oslobođenja, 1946. planinari Radovljice izgradili su novi dom, da bi 1975. godine bio u potpunosti obnovljen i moderniziran. Dom raspolaže s 18 ležaja u 5 soba i jednim skupnim smještajem  od 15 ležaja, te zimskom sobom s 8 ležaja. U gostinskom prostoru raspolaže s 50 sjedećih mjesta, kuhinjom i šankom. Voda u kupaonici, peć za grijanje, solarni paneli i agregat za struju, mobitel i radijska veza. Dom je dobro opskrbljen s hranom i pićem.

Od doma treba nastaviti desno dobro markiranom i ugaženom stazom koja vijuga po serpentinama kako bi se ublažio strmi uspon i nakon 20 minuta hoda stiže se do raskrižja „Begunjščica“: lijevo odvaja se staza za dom na Zelenici, desno za vrh Begunjščice.

Od raskrižja nastavlja se u pravcu sjevera planinarskom stazom koja u prvom dijelu vodi kroz klekovinu, kamenjar prošaran busenjima trave, umjereno se uspinje, dok na mjestima malo gubi pa malo dobiva na visini, ali u kontinuitetu se neprekidno diže. Sve što se više dobiva na visini otvaraju se širi i ljepši pogledi na okolne vrhove, a posebice prema zapadu na Vrtaču i Stol, a prema istoku na greben Košute i njen Veliki vrh, ta na vrh Košutice (Babe). Staza cijelo vrijeme vodi podno samog vršnog grebena uz umjereni uspon do Srednjeg vrha. Nakon toga započinje oštriji uspon sve do samog vrha Begunjščice – Veliki vrh (2060 m).

S vrha Begunjščice otvara se široki pogled na sve strane. Vidi se dolina Save, mnoga naselja: Kranj, Lesce, Bled, Jesenice, i mnoga manja sela uz ove gradove. Lijepo se vide Kamniško - Savinjske i Julijske Alpe s Triglavom. U neposrednoj blizini lijepo se vidi Stol i Vrtača, granični greben Ljubeljščice iznad Zelenice, te greben Košute sa svim njenim vrhovima.

S vrha se treba vratiti do raskrižja „Begunjščica“, od kuda staza skreće desno u smjeru zapada prolazeći kroz klekovinu. Nakon kraćeg umjerenog hoda staza započinje strmi spust kroz kamenjar i klekovinu, te nas ubrzo dovodi do strmog spusta po kamenjaru osiguran sajlama. Nakon toga uslijedilo je prečenje po siparu strmim obroncima zapadne strane Begunjščice.  Prelaskom preko sipara staza započinje strmiji uspon kroz kamenjar prolazeći nekoliko kamina, te zavija prema istoku i nastavlja spust sjevernom stranom Begunjčćice. Na tom dijelu staza nastavlja po serpentinama, kako bi se ublažio strmi spust sve do izlaska na sipar pomiješan s oblutcima. Dalje slijedi prečenje sipara sve do dolaska u PD Zelenica.

Autor: Mirko Bjelan