Gupčeva Lipa-34-Slani potok-Tepčina Špica-33-Izvor Rumlec-1M-Lipa

Do Gornje Stubice dobre su veze vlakom, autobusom, a samo naselje koje je sada općinsko središte, cestom je povezano sa: Marijom Bistricom, Zagrebom i Zabokom. U ovom planinarskom izletu, izabrana je polazna točka Gupčeva Lipa, iako planinarske markacija za planinarske staze 34 i 35, započinju već kod dvorca Oršić.

Od početne točke uspona, pa do križanja planinarskih staza 34 i 35, u naselju Brezje, na kojem se planinarska staza 35 odvaja desno i napušta uspon po asfaltnoj cesti, dok planinarska staza 34 nastavlja dalje po asfaltnoj cesti, prema naselju Slani Potok.

Naselje Slani Potok, nalazi se iznad Gornje Stubice, na samim obroncima Medvednice. Sat vremena hoda od kapele svetih Fabijana i Sebastijana, prema Medvednici, nalazi se izvor slane vode. Tu svoj tok započinje Slani potok po kojemu je naselje dobilo ime.

Kapela svetih  Fabijana i Sebastijana smještena je u naselju, na povišenom platou (325 m), teško je uočljiva, jer se ne nalazi na glavnim prometnim pravacima. Kod spomenute kapele treba nastaviti dalje do kapelice koja se nalazi na križanju cesta. Ova dionica uspona dosta je atraktivna, kao nagrada dobiva se bezbroj prekrasnih vidika na stubičke zaselke, prema Lazu na istoku ili sve do slovenske granice na zapadu. Ako se želi skratiti uspon, za ovu dionicu koja vodi po asfaltnoj cesti, ovo je dobro mjesto za parkirati automobil, jer dalje u naselju, uz usku asfaltnu cestu, gotovo da i nema povoljnog parkirališta.

Do kraja asfaltne ceste ima još 400 m, i tu započinje uspon po strmom šumarskom putu uz padinu brda Cerovo Bilo. Planinarska staza po kojoj se nastavlja uspon, u kišnom je periodu jako je blatnjava. Uspon po njoj donosi jedinstvene vidike na: tipični zagorski kraj s bregima i kletima, poljima i vinogradima, šumarcima i naseljima. Posebno su upečatljivi vidici prema Lazu, Svetom Mateju, Mariji Bistrici, Gornjoj Stubici i Donjoj Stubici, Stubičkim Toplicama, Oroslavju, Zaboku … 

U nastavku uspona, dolazi se na prvo veće križanje planinarskih staza, koje se nalazi na mjestu zvanom „Prekrižje“, na kojem se uz smjerokaze, nalazi i veliko raspelo. Na ovom mjestu moguće je nastaviti uspon prema izvoru slane vode, rudniku soli, Tepčinoj špici, Gornjoj Stubici, kao i prema vidikovcu „Malićuve“, sa kojeg se otvara jako lijepi vidik na naselja Sveti Matej i Laz, a nalazi se 5 min. desno od spomenutog križanja.

Isplati se skrenuti 5 min. do spomenutog vidikovca i vratiti se nazad na Prekrižje, kod kojeg treba odabrati nastavak uspona u smjeru Tepčine špice. Obzirom da je planinarska staza 34, rijetko i dosta loše markirana, na svim križanjima treba promisliti i odabrati pravi nastavak uspona. Obzirom da se radi o poučnoj stazi, ista bi trebala biti bolje markirana. Neposredno nakon skretanja, odmah se dolazi do dileme jer se nudi mogući nastavak uspona po dva šumarska puta, jedan nastavlja ravno a drugi skreće desno, gledano sa pozicije Prekrižja. Nijedan nije markiran, a uspon treba nastaviti po desnom.

Na ovoj dionici uspona od Prekrižja, planinarska staza najvećim dijelom vodi po napuštenom šumarskom putu, na kojem su Sljemenske bujične vode napravile duboke usjeke. Na ovim dijelovima, posebno nakon obilnih kiša, može biti jako puno blata kojeg je teško zaobići. Nakon prolaska gore spomenutih usijeka, planinarska staza nastavlja dalje po malo položenijem šumarskom putu, na kojem treba slijediti smjerokaz prema izvoru Rumlec.

Od križanja planinarskih staza 34 i 63 podno Tepčine špice, u nastavku uspona, planinarska staza 34 stalno vodi po šumarskom putu, osim jedne kraće i malo oštrije prikrate, po kojoj se stiže do izvora Rumlec, a nakon njega do križanja sa planinarskom stazom 1M, koje se nalazi na Ročićevoj sjenokoši.

Uz klupu za odmor, na ovom križanju planinarskih staza, nalazi se i spomenik Blaženom Alojziju Stepincu ( nekada je tu bilo raspelo), i dva natkrivena odmorišta Marijanskog hodočasničkog puta. Desnim odvojkom počinje uspon po planinarskoj stazi 1M, u koju se utapa planinarska staza 33. Od ove točke, planinarska staza 1M, vodi po položenom šumarskom putu, do križanja sa planinarskom stazom 29 koja se odvaja desno prema kapeli Marija Snježna i još dalje do Čučerje.

Nastavak uspona prema vrhu Lipa od spomenutog križanja, je i dalje položen i vodi po šumarskom putu, da bi 200-tinjak metara dalje, stigao na križanje na kojem se lijevo odvaja planinarska staza 32 koja se uz Veliku peć spušta na Planinu gornju i dalje do Kašine.

S druge strane spomenutog križanja nalazi se vrh Rog. Za uspon do Lipe preostaje još oko 800 m puta, koji prolazi preko proplanka na kojem se nalazi „Kapela Hrvatskih mučenika“ od koje se za 5 min. stiže na vrh Lipa.

Uz lijepo uređen planinarski doma, na vrhu brežuljka nalazi se metalna piramida s koje je predivan vidik na hrbat Medvednice, ali i na mnoga mjesta koja okružuju njezin istočni dio.