Gupčeva Lipa-35-Hižakovec-Volarnica-35-1M-Hunjka-Sljeme

Do Gornje Stubice dobre su veze vlakom, autobusom, a samo naselje koje je sada općinsko središte, cestom je povezano sa: Marijom Bistricom, Zagrebom i Zabokom. U ovom planinarskom izletu, izabrana je polazna točka Gupčeva Lipa, iako planinarske markacija za planinarske staze 34 i 35, započinju već kod dvorca Oršić.

Od početne točke uspona, pa do križanja planinarskih staza 34 i 35, u naselju Brezje, na kojem se planinarska staza 35 odvaja desno i napušta uspon po asfaltnoj cesti. Nakon skretanja, planinarska staza 35 vodi dalje po poljskom putu, spušta se u manju terensku depresiju, i dovodi do Slanog potoka. Ovdje treba napomenuti, da se nakon skretanja sa asfaltne ceste, gube sve markacijske oznake, što za posljedicu ima otežanu orjentaciju. Najprije treba pronaći prikladno mjesto na kojem se može prijeći peko Slanog potoka. Ako se nakon dolaska do spomenutog potoka, skrene lijevo, prijeđe se nekoliko njiva i dolazi se do poljskog puta kojeg mještani koriste za prelazak preko potoka. Na tom mjestu treba prijeći Slani potok.

Nakon prelaska preko Slanog potoka, izlazi se na njive i livade, bez ikakvih markacijskih oznaka ili usmjerenja. Planinarska staza se vjerojatno rijetko koristi, pa nema utabanih tragova. U toj situaciji, dobar je orjentir crkva u Hižakovecu. Treba krenuti uz šumu, preko livade, prema spomenutoj crkvi, i tek kada se dođe u naselje Hižakovec, dolazi se na markiranu planinarsku stazu.

U novijoj se povijesti mjesto Hižakovac spominje kao rodno mjesto najvećeg zagorskog buntovnika Matije Gubeca. Tako je tek 1963. godine prigodom planinarskog sleta, kod Gupčeve lipe, postavljena spomen ploča Matiji Gupcu.

O samom se Matiji Gupcu zna jako malo. Vjerojatno potječe iz Hižakovca jer se u popisu crkvene desetine iz 1560. godine spominju Grgur i Jambrek, a tek 1567. godine uveden je i Ambroz koji je posjedovao samo dva jutra krčevine. Seljački se vođa prvi put pod imenom Matija javlja u dijelu ugarskog vicepalatina Nikole Istvanffyja „Historiarum de rebus hungaricis libri XXXIV“ 1622. godine. No, čini se da pojava tog imena nije slučajna jer je već krajem 15. stoljeća u narodu živjela legenda o „seljačkom kralju Matiji“. Lako je moguće da se ta legenda stopila s događanjima 1573. godine te je tako „seljački kralj“ dobio ime Matija.

Dolaskom u spomenuto naselje, planinarska staza vodi kroz njega po asfaltnom putu, sve do posljednje kuće u smjeru uspona. Kod posljednje kuće u selu Hižakovec, napušta se uspon po asfaltnoj i nastavlja se dalje po lošoj makadamskoj cesti.

Ako se želi izbjeći komplikacija u opisanom načinu prelaska iz naselja Gupčeva lipa u naselje Hižakovec, koja može biti otežana ako se ne posjeduje neki navigacijski uređaj, automobilom sve može doći do prethodno spomenute posljednje kuće u naselju i uspon započeti na početku makadamske ceste. Ova je pozicija dobro markirana i ne može se promašiti.

Kako se napreduje u usponu, tako spomenuta makadamska cesta postaje šumarski i na kraju u pješački put, po kojem nastavlja dalje. Odmah nakon skretanja na spomenuti pješački put, na planinarskoj stazi ima dosta prevrnuti stabala, zakratko se malo oštrije uspinje, da bi na kraju toga kratkog uspona, ponovo izašla na napušteni šumarski put ti nastavila dalje po njemu.

Na ovom dijelu uspona, po napuštenom šumarskom putu, isti se križa više puta sa drugim šumarskim putovima ili makadamskim cestama, na svim tim križanjima markacije su dobro postavljene i jasno označuju smjer kojim treba nastaviti dalje.

Kada se dođe do napuštenog odmorišta s lijeve strane, na kojem se nalazi stol i nekoliko klupa, neposredno nakon prolaska istog, izlazi se na makadamsku cestu na koju treba skrenuti desno i odmah nakon skretanja, uočit će se markacije za nastavak uspona po planinarskoj stazi 35. Za kratko, planinarska staza vodi po makadamskoj cesti, sa koje skreće lijevo i nastavlja dalje po suhom koritu potoka Mrzlak. Ovaj dio uspona po suhom koritu je dosta nezgodan jer ima puno zarušenih stabala a i sam bujični potok je napravio vododerinu.

Kada se savlada uspon po spomenutom suhom koritu potoka Mrzlak, prema smjerokazima treba skrenuti desno, a planinarska staza odmah vodi dosta oštro uzbrdo, u kratkim serpentinama, dovodi do makadamske ceste koju presjeca, i nastavlja dalje po malo položenijem markiranom putu, do nadstrešnice Volarnica.

Odmorište Volarica

Na maloj čistini, u Gmajna šumi, na istoku središnjeg dijela Medvednice, Šumarija Donja Stubica podigla je 1966. godine drveno sklonište. Brigu o uređenju preuzelo je PD „Stubičan“ iz Donje Stubice. Pod nadstrešnicom izgrađenom od hrastovine, postavljeni su stolovi i klupe, a uređen je i vidikovac s pogledom na Stubičku kotlinu. Tu je i izvor vode pa je ovo odmorište nekada bilo jako popularno među planinarima.

U današnje vrijeme sklonište se urušilo, livada je obrasla u nisko raslinje, a vidike je sakrilo naraslo drveće, pa se na ovom mjestu vrlo rijetko susreću planinari.

Nakon petnaestak minuta hoda, po dobrom šumarskom putu, dolazi se na križanje planinarskih staza 35 i 1M, na kojem treba skrenuti desno na planinarsku stazu 1M, u smjeru Hunjke. Ova dionica uspona, koja vodi po planinarskoj stazi 1M, koja cijelo vrijeme slijedi hrbat Medvednice, a prolazi preko nekoliko križanja na kojima se nemože pogriješiti, najprije dovodi do PD Hunjka a nakon nje i do vrha Sljeme.