Hinterbichl-Johannishütte-Defreggerhaus-Rainerhorn-Großvenediger-Hohes Aderl-Defreggerhaus-Johannishütte

Iz hrvatske treba voziti preko Ljubljane, Kranja, kroz tunel Karavanke do Spittala. Tu treba napustiti autoput i skrenuti lijevo na cestu B107 prema Lienzu. Dolaskom u gradić Lienz treba slijediti spomenutu cestu sve do križanja na izlasku iz njega. Na tom križanju treba skrenuti desno na cestu B108 koja vodi preko Kalsa i Hubena za Matrei in Osttirol. Na samom ulasku u spomenuto mjesto treba skrenuti lijevo na cestu 124 koja vodi kroz dolinu Virgental do sela Hinterbichl. Dolaskom u spomenuto selo, završava i lokalna cesta 124 pa vožnju treba nastaviti još oko 500 m i na jednom oštrom zavoju skrenuti desno i voziti do parkirališta. Vožnja se može nastaviti i dalje po dobroj makadamskoj cesti sve do planinarskog doma Johannishütte, ali je prometovanje vozolima bez dozvole zabranjeno. Makadamska cesta je zapriječena s podignutom rampom za koju nije utvrđeno da li se zaključava.

Sa spomenutog parkirališta koje se naplaćuje 9 Eura za dva dana, planinarska staza vodi po makadamskoj cesti do planinarskog doma Johannishütte (2121 m). Ako se želi izbjeći pješačenje do spomenutog planinarskog doma, može se uzeti taksi (+43 4877 5369) koji košta 30 Eura za dvije osobe ili 12 Eura po osobi ako ih ima više. Najjednostavnije je prošetati pješice do doma, po makadamskoj cesti, kroz lijepu dolinu Dorfertal. Za ovaj prvi dio uspona, prema smjerokazu, treba odvojiti 2 sata. U ovom planinarskom izletu korištena je usluga Taxi-ja.

Iz planinarskog doma Johannishütte nastavlja se uspon do sljedećeg planinarskog doma Defreggerhaus, koji je smješten pod grebenom, zaštićen je od lavina i vjetra, na visini od 2964 metra. U vlasništvu je austrijskog Turističkog kluba, i jedan je od najstarijih i najviših u istočnim Alpama. Izgrađen je kao sklonište davne 1887. godine, a ime je dobio po poznatom slikaru Franzu von Defreggeru.

Planinarska staza najprije prelazi preko malog potoka, a nakon toga započinje uspon po lijepim travnatim i stjenovitim padinama. Nakon savladanih oko 680 m nadmorske visine, prvi put se dolazi do točke sa koje se vidi spomenuti planinarski doma. U nastavku, slijedi nešto neugodniji uspon na kojem planinarska staza vodi po kamenitom terenu i oblutcima, dosta je neugodna za hodanje ali obzirom da ova dionica nije tako duga, zaboravi se čim se stigne do planinarskog doma. Za ovaj dio uspona prema smjerokazu treba odvojiti 3 sata.

Planinarski doma Defreggerhaus, u većini slučajeva uspona na vrhove Großvenediger grupe, ovom južnom rutom, uzima se za prenoćište. Obzirom da se u sobama dobiju samo pokrivači (deke), treba razmislit i o nošenju vreće za spavanje. Cijena noćenja u sobi je 23 eura za planinare koji nisu članovi Austrian Alpine Cluba, a za članove je 17 Eura. Što se tiče hrane i pića cijene su uobičajene za planinarske domove u Austriji, pa tako pivo treba platiti 4.50 Eura, 1,5 l vode 5 Eura, „veliki doručak“ 12 ili „mali doručak“ 6 Eura itd. Imaju također i polupansion (večera + doručak) za 28 eura. Kada se dođe do spomenutog planinarskog doma, vrijedi prošetati još malo i doći do ruba ledenjaka Inneres Mullmitzkees, tek toliko da se vidi što vas očekuje sutra u usponu.

Od PD Defreggerhaus penje se oko 100 m do grebena na kojem treba napraviti ledenjački navez, malo se spustiti, i zatim prijeći veliki ledenjak Rainerkees. Tu je tijekom cijele godine lijepa široka prtina po snijegu, koju rade stotine posjetitelja, do prijevoja Rainertörl na 3422 m, između Hoher Aderl, 3506 m, na lijevo i Rainerhorn, 3560 m, na desno. Izlaskom na ovaj prijevoj treba skrenuti desno i nastaviti uspon koji najprije vodi po blago položenoj stazi koja nakon toga započinje uspon po zaleđenoj i zasnježenoj stazi do izlaska na greben preko kojeg vodi uhodana zemljana staza sa djelomičnim kamenjarom koji ne stavra poteškoće kod uspona. Vrha nije posebno označen. Dosta je prostran i sa lijepim vidicima na cijelu Venediger grupu.

S ovog vrha treba se vratiti na prijevoj Rainertörl a kao orjentir može poslužiti visoka štanga na kojoj su smjerokazi. Kada se dođe do spomenutih smjerokaza, uspon se nastavlja po malo većoj strmini, koja se savladava u serpentinama, dok se ne iziđe na vršni hrbat Grossvenedigera. Ovaj hrbat je dovoljno širok da se bez problema i poteškoća mimoilaze skupine posjetitelja, a po njemu se stiže do velikog metalnog križa na njegovom vrhu.

S ovog vrha slijedi povratak istim putom do prijevoja Rainertörl na kojem treba skrenuti desno i nastaviti uspon po blagoj padini ledenjaka, do dolaska na slabo izraženi kameniti greben. Na ovom mjestu je najbolje ostaviti dereze i štapove ili cepin i uspon nastaviti bez spomenutih pomagala jer je potrebna upotreba ruku da se savladaju nabacani veliki granitni blokovi koji se nalaze na stazi uspona do malog drvenog križa na vrhu Hohes Aderla.

Sa ovog vrha se treba vratiti do prijevoja Rainertörl i dalje istim putom uspona do Johannishütte od koje taxijem do parkirališta na kraju sela Hinterbichl.