Idbar » Tisovica » PS Vrutak » Zelena Glava

U mjestu Čelebići u Neretvu se ulijeva rijeka Idbar. Ta rječica je svojim djelovanjem, potpomognuta ledenim dobom i ledenjacima, koji su se spuštali sa Prenja, napravila jednu od najživopisnijih dolina. Dolina Idbra počinje, ili se završava, od doline Neretve i penje se deset kilometara do pod sjeverne padine Prenja.

U toj dolini sa 109 izvora, nekropolom stećaka i ostacima srednjovjekovnog grada, smješteno je nekoliko sela koja zajedno nose naziv Idbar. „Idbar se nekada zvao Dbar a rijeka Bašćica Dbarčica. Dana 8. travnja 1411. godine bosanski kralj Stjepan Ostoja izvještavajući Dubrovčane o nekom poslu navodi kako je pismo pisano u “Dbaru na Neretvi”. Ovdje je na lokalitetu Gradina bio smješten stari grad Dbar o čijem nastanku nema nikakvih podataka.

Asfaltnim putem, nakon nekoliko kilometara, dolazi se pod veliku betonsku branu – spomenik ljudskoj pohlepi i gluposti. Brana je napravljena u sklopu hidrocentrale Jablanica, potopila je sela Idbra, ali je se nakon punjenja tog jezera morala minirati, jer je postojala opasnost od rušenja.

Iznad brane dolina se širi. Čista i bistra planinska rijeka sa vodopadima i slapovima, tarase obrađenih njiva na rubovima sela, vrhovi Prenja, a posebno stijene Cetine, čine dolinu Idbra neponovljivo lijepom. Upravo na tom mjestu, odakle se pruža najljepši vidik na planinu, nalazi se nekropola stećaka, i ostaci starog, srednjovjekovnog grada Dbara.

Mještani su vrijedni, ljubazni i srdačni. Na kraju asfaltnog puta su sela Ćosići i Rajići, na oko 500 m nadmorske visine, u Bukovom Lazu, započinje uspon prema Prenju. Tu treba parkirati automobil.

Uspon preko Bukovog laza vodi serpentinama kroz bukovu i kasnije borovu šumu, oštro se penjući prema početku jedne čudesno lijepe visokogorske alpske doline. Za dva do tri sata hoda, nakon prijeđenih 35 zavoja stiže se u dolinu Tisovica. Ujedno će se na horizontu oko 7 km daleko pojaviti i vrhovi Prenja - Otiš i Zelena glava.

U toj dolini, obrasloj munikama, ukrašenoj sezonskim cvijećem, alpskim livadama, ljeti stadima ovaca i konjima, sa nekoliko izvora, zimi pod dubokim snijegom, u jednom se danu može doživjeti potpuna čarolija Prenja. U vrhu doline, pored vrela Vrutak, koje je u posljednjem ratu minirano, a opasno područje obilježeno, nalazi se novosagrađena, mala planinarska kuća, iz koje se za jedan sat može dosegnuti sedlo i vrh Prenja.

Za uspon kroz Tisovicu do Zelene Glave treba odvojiti oko 3 sata dobrog hoda. Cijelo vrijeme uspona kroz Tisovicu i dalje prema Zelenoj Glavi, pružaju se nezaboravni vidici a prekrasne slike nedirnute i bezobrazno lijepe prirode, pratit će vas cijeli život.

Dalje staza nastavlja do križanja sa stazom koja dolazi od PS Jezerce. Ovo križanje se nalazi neposredno iznad PD Vrutak i na njemu treba skrenuti desno. Nakon toga slijedi uspon djelomično po siparu, do izlaska na greben ispod vrha Otiš. Od ove točke slijedi oštriji uspon, djelomično osiguran sajilama, do izlaska na prijevoj (2000 m) između Otiša i Zelene glave. Sa sedla između Otiša i Zelene glave pruža se lijep pogled na okolne planine.

Uspon na najveći vrh Prenja, Zelenu glavu, sa sedla vodi obilježenim, ali eksponiranim terenom, koji traži maksimalnu koncentraciju. Vrh Prenja, kota Zelena glava, otvara spektakularni pogled na markantne dijelove planine: dolinu Tisovice, greben Vjetrenih brda, na Lupoglav i dalje, na sve strane svijeta. Na Čvrsnicu, Vran planinu, Vranicu, Bjelašnicu, Treskavicu, Maglić, Velež i Čabulju.

Povratkom sa vrha Zelena glava obično se izvodi uspon na susjedni vrh Otiš pa je tako napravljeno i u ovom planinarskom izletu. Uspon na Otiš (2096) je lagan i tehnički nezahtjevan ali se sa njega pruža najljepši pogled na susjednu Zelenu glavu kao i na dolinu Tisovica, pa je vrijedan ovog napora.