Ako se dolazi iz smjera Sinja, u naselju Hrvace treba skrenuti desno prema Biteliću, nakon kojeg se nastavlja voziti sjevernom stranom Perućkog jezera. Kada se prođe naselje Ježević, na jednom oštrijem lijevom zavoju skrenuti desno na makadamsku cestu, odnosno ako se dolazi iz smjera Knina, neposredno prije ulaska u mjesto Vrliku, treba skrenuti lijevo za Ježević.
Ovo skretanje je opskrbljeno i smjerokazom pa ako se pazi ne može se pogiješiti. Kada se prođe tabla koja označava dolazak u mjesto Ježević, na oštrom desnom zavoju, skrenuti lijevo na makadamsku cestu, i tu počinje markacija prema Marinom Bunaru.
Kod jednog velikog i lako uočljivog smjerokaza skrene se na dobar makadamski put pa nakon dvjestotinjak metara ponovo prema smjerokazu treba skrenuti lijevo. Ovdje treba pripaziti: dva su puta – treba se držati desnog i nakon 1200 metara makadam postaje loš i svatko treba procijeniti da li treba nastaviti dalje s automobilom. Ako se odluči da se ide do kraja makadama, u tom slučaju se uspon može još skatiti za 1 km.
Od ove točke vodi staza koja se polako uspinje prema stjenovitoj barijeri Crvenih greda. Planinarska staza vodi kroz visoku makiju, oštro uzbrdo sve do izlaska na prijevoj iznad Crvenih greda. S ove točke se otvaraju vidici na Perućko jezero, mjesto Vrliku, izvor rijeke Cetine i Kijevski Bat.
U ovoj točki prestaje i područje makije a u nastavku do izlaska na prijevoj kod Dražića dolca, paninarska staza vodi po kraškoj goleti. Sa svakom novom dosegnutom visinom, vidici postaju sve širi i ljepši. Ovdje treba napomenuti da je planinarska staza kroz Crvene grede jako dobro izvedena i nije pretjerano težka za savladavanje. Ova kozja staza mora da je u prošlosti služila kao put do pašnjaka i sjenokoša na Dinari.
Nakon dva sata uspona od početne točke, stiže se na prostranu, čini se nepreglednu zaravan. U nastavku staza vodi preko Dražića doca, laganim usponom po bujnim livadama do Modrića Dolca, izbija do udoline u čijem je središtu Marin Bunar. Marin bunar je 10-tak metara široko okruglo, kamenom ogradom obzidano napajalište stoke, koje ni kod najvećih ljetnih suša ne presušuje.
Od Marina bunara do vrha Jankovo Brdo planinarska staza nije markirana, pa nastavak uspona može biti individualan. Uspon je jednostavan jer cijelo vrijeme postoji optička vidljivost a teren nije pretjerano težak. U nastavku se daje jedan dosta logičan smjer uspona na ovaj vrh. Planinarska nemarkirana staza najprije krene na sjever, da bi za kratko skrenula desno prema sjevero-istoku, zaobilazeći Marasovac i Tarlin Dolac, te vrhove Sinjar s južne i Tankeš sa sjeverne strane, da bi nakon 3,5 km od Marina Bunara izišla na područje zvano Privija neposredno ispod Jankova Brda.
Od ove točke počinje nešto oštriji uspon na vrh Jankova Brda. Sam završni uspon je dugačak 1,0 km i savladava visinsku razliku od 230 m.
Albumi sa slikama
Statistika i pregled staze
Vrijeme trajanja:
04 h 45 min
Visina polazišta:
375 m
Visina odredišta:
1791 m
Minimalna visina:
375 m
Maksimalna visina:
1791 m
Uk. vis. raz. uspona:
1710 m
Uk. vis. raz. silaska:
294 m
Ukupna duljina:
12.7 km
Prosječni nagib:
22 %
Utrošak energije:
7949 kJ
Zahtjevnost staze:
Srednje teška
Markacija staze:
Dobra
Tip aktivnosti:
- Planinarenje
Sezone:
- Zima
- Proljeće
- Ljeto
- Jesen
Preuzmi GPS trag
Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.
Dijeli stazu
Natalija Borjan ∙ 27. Studeni 2020
Vrijeme trajanja nije točno. Na tabli, na startu piše da do Marina bunara treba 4 h. Nama je do njega trebalo oko 3h, ali desetak minuta prije Marinog bunara stoji tabla na kojoj piše kako do Jankovog brda ima još dva sata. Na žalost, zbog ovih netočnih podataka o trajanju i kratkog dana (11. mjesec) morali smo odustati prije nego smo uspjeli doći na vrh, kako bismo se spustili do auta prije mraka. Od Marinog bunara do Jankovog brda staza nije markirana i od tog trenutka vrh zaista stalno imate na oku, no ne bih se složila da je uspon toliko jednostavan i smjer logičan. Istina je da se logički nameće pristup Jankovom brdu s desne strane tj. sa sjevero-istoka, no sve ostalo je ipak istraživanje.