Ježević (Sutina) » Romića Lokva » Velika Duvjakuša

Ako se dolazi iz smjera Sinja, u naselju Hrvace treba skrenuti desno prema Biteliću, nakon kojeg treba voziti sjevernom stranom Perućkog jezera. Kada se prođe naselje Garjak, a neposredno prije Ježevića, na Suhopolju, treba skrenuti desno na makadamsku cestu koja vodi u Sutinu i voziti 2,9 km da bi se došlo do zarušenih kuća u zaselku Sutina, gdje se nalazi proširenje na kojem se može parkirati nekoliko automobila, i to je početna točka uspone.

Ako se dolazi iz smjera Knina, neposredno prije ulaska u mjesto Vrliku, treba skrenuti lijevo za Ježević. Ovo skretanje je opskrbljeno i smjerokazom pa ako se pazi ne može se pogiješiti. U nastavku treba voziti kroz selo Ježević i prije skretanja za zaselak Garjak, odmah iza autobusnog stajališta treba skrenuti lijevo i nastaviti makadamskom cestom na način opisan dolaska iz smjera Sinja.

Makadamska cesta do napuštenog zaselka Sutina je dobra u kolovozu ali je mjestimično zarasla u šikaru i treba odlučiti da li se voziti ovih 2,9 km ili odmah nakon skretanja s asfaltne ceste, započeti s usponom. Markacije počinju odmah nakon skretanja s asfaltne ceste a smjer uspona je naznačen na nadstrešnici autobusnog stajališta.

Od skretanja s asfaltne ceste planinarska staza slijedi makadamsku cestu, prolazi pored ruševina zaselka Sutina,  i nakon prijeđenih gotovo 4 km, dolazi do točke u kojoj započenje uspon po dobroj planinarskoj stazi. U nastavku, uspon vodi kroz visoku makiju po dobro označenoj planinarskoj stazi, koja s desne strane zaobilazi Crvene grede, te nastavlja malo oštrije uzbrdo preko područja Debele Grede, a nakon izlaska iz područja visoke makije, dolazi na križanje planinarskih putova. Ovaj dio uspona je ugodan i unatoč tome što se na njemu savladava značajnija visinska razlika, nije naporan. Uz to, vodi kroz visoku makiju, povremeno izlazeći na proplanke s kojih se otvaraju jako lijepi vidici.

Na spomenutom križanju planinarskih putova treba skrenuti desno jer smijer lijevo vodi prema Corin Lacmenu. Nakon skretanja, uspon se nastavlja po goleti koja je u naravi zatravljeni kamenjar, a staza vodi po sepertinama, dobro je označena i jednostavna za slijediti, sve do izlaska na prijevoj. I ovaj dio uspona nije naporan jer je planinarska staza dosta dobro izvedena. Općenito se može reći da je ovaj uspon jedan od ugodnijih iako se na njemu savladava relativno visoka visinska razlika, nije naporan niti zamoran, pa ostaje planinaru u jako lijepoj uspomeni. Vidici s ovog dijela uspona nisu ometani i jako su lijepi.

Kada se iziđe na prijevoj otvori se nezaboravni vidik na Veliku Duvjakušu obraslu klekovinom koja se izdvaja od ostatka travnate visoravni i okolnih vrhova. Kada se prijeđe prvi veći dolac i na prijevoju prije Romića lokve, dolazi se do križanja planinarskih putova. Ovdje, na ovom križanju treba odlučiti da li će se s uponom nastaviti direktno na Veliku Duvjakušu (Nastaviti ravno) ili preko Planinarske kuće (Pume) (Skrenuti desno).

U ovom usponu izabran je opisan direktni uspon na Veliku Duvjakušu, s koje se spušta do PK „Pume“ a nakon nje se u silasku vraća na ovo križanje i nastavlja silazak stazom uspona sve do početne točke. Sa spomenutog križanja treba nastaviti ravno i nakon što se prođe dolac u kojem se nalazi Romića lokva, izlazi se na ratnu cestu, na kojoj treba skrenuti lijevo i nastaviti po njoj do križanja planinarskih putova, koje se nalazi na prijevoju između Torlakove glave i Velike Duvjakuše. Na ovom križanju treba skrenuti desno i po malo oštrijem usponu, kroz klekovinu stiže se do vrha na kojem je veći mramorni križ i spomenik poginulim borcima gardijske brigade „Pume“ u Domovinskom ratu. Ovaj spomenik nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, skroman je i lijep a izaziva velike emocije. Pored spomenika je i metalna kutija u kojoj se nalazi upisna knjiga. Pored ove kutijre se nalazi i planinarski žig.

Sa vrha se spušta stazom, ponovo kroz klekovinu, do PK „Pume“. Planinarska kuća ima lijepu verandu, dnevni boravak s kuhinjom i u potkrovlju prostor za 20-tak planinara. Radi se o jako lijepom objektu koji doslovno mami u ove visine jer se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u Republici Hrvatskoj. Od planinarske kuće se pružaju nezaboravni neometani vidici gotovo u svim smjerovima. Od ove PK, po južnoj padini Velike duvjakuše, vraća se na već opisano križanje planinarskih putova.