Ako se dolazi iz smjera Sinja, u naselju Hrvace treba skrenuti desno prema Biteliću, nakon kojeg se nastavlja voziti sjevernom stranom Perućkog jezera. Kada se prođe naselje Ježević, na jednom oštrijem lijevom zavoju skrenuti desno na makadamsku cestu, odnosno ako se dolazi iz smjera Knina, neposredno prije ulaska u mjesto Vrliku, treba skrenuti lijevo za Ježević.

Ovo skretanje je opskrbljeno i smjerokazom pa ako se pazi ne može se pogiješiti. Kada se prođe tabla koja označava dolazak u mjesto Ježević, na oštrom desnom zavoju, skrenuti lijevo na makadamsku cestu, i tu počinje markacija prema Marinom Bunaru.

Kod jednog velikog i lako uočljivog smjerokaza skrene se na dobar makadamski put pa nakon dvjestotinjak metara ponovo prema smjerokazu treba skrenuti lijevo. Ovdje treba pripaziti: dva su puta – treba se držati desnog i nakon 1200 metara makadam postaje loš i svatko treba procijeniti da li treba nastaviti dalje s automobilom. Ako se odluči da se ide do kraja makadama, u tom slučaju se uspon može još skatiti za 1 km.

Od ove točke vodi staza koja se polako uspinje prema stjenovitoj barijeri Crvenih greda. Planinarska staza vodi kroz visoku makiju, oštro uzbrdo sve do izlaska na prijevoj iznad Crvenih greda. S ove točke se otvaraju vidici na Perućko jezero, mjesto Vrliku, izvor  rijeke Cetine i Kijevski Bat.

U ovoj točki prestaje i područje makije a u nastavku do izlaska na prijevoj kod Dražića dolca, paninarska staza vodi po kraškoj goleti. Sa svakom novom dosegnutom visinom, vidici postaju sve širi i ljepši. Ovdje treba napomenuti da je planinarska staza kroz Crvene grede  jako dobro izvedena i nije pretjerano težka za savladavanje. Ova kozja staza mora da je u prošlosti služila kao put do pašnjaka i sjenokoša na Dinari.

Nakon dva sata uspona od početne točke, stiže se na prostranu, čini se nepreglednu zaravan. U nastavku staza vodi preko Dražića doca, laganim usponom po bujnim livadama do Modrića Dolca, do križanja planinarskih putova na kojem treba skrenuti desno za PS Josip Goreta. Nakon skretanja planinarska staza vodi preko Ćirića Lacmena prema skloništu Josip Goreta do kojeg treba savladati visinsku razliku od cca 160 m na dužini puta 1,2 km.

Od PS Josip Goreta treba odabrati planinarsku stazu koja vodi prema istoku, preko brda na kome se nalazi kameni križ, neposredno iznad planinarskog skloništa.

Planinarska staza je označena zimskim markacijama i nastavlja prema Gubelju preko valovitih travnatih platoa koji se pružaju u nedogled u nizu povezanih brežuljaka. Nakon 1 h laganog hoda od planinarskog skloništa dolazi se na prijevoj između Janjičarske glavice i Snježnice. Na ovom prijevoju je križanje na kojem treba skrenuti lijevo za Jankovo brdo. Od ovog prijevoja prema sjeveroistoku 200 m dalje je vrh Snježnica (1664 m).

Od vrha Snježnice uspon se nastavlja ratnom cestom probijenom za potrebe obrane u Domovinskom ratu sve do prijevoja „Privija“ (1623 m), sa kojeg se po grebenu za tridesetak minuta laganog hoda stiže na vrh Jankovo brdo (1780 m).

Jankovo brdo najviši je vrh Splitsko-dalmatinske županije. Nalazi se u Troglavskoj skupini. Sam vrh je na granici,tako da ga Hrvatska dijeli sa BiH. Na vrhu se nalazi sklonište napravljeno po uzoru na slična skloništa, kao što je npr. na Lišanjskom vrhu ili Vickov stup na Mosoru. Može poslužiti kao sklonište od vjetra, kiše i ostalih vremenskih nepogoda. Isto tako, u nuždi ima mjesta za 3 ležaja. U skloništu se nalazi upisna knjiga i planinarski žig.

 S ovog vrha jednako su lijepi vidici. Golemi valoviti plato pruže se u nedogled u nizu povezanih brežuljaka i livada, između viših dinarskih vrhova koji dominiraju u nepreglednoj visoravni, a prostor se doima nestvarnim i nesvakidašnjim, kao na nekom drugom planetu. U planinarskom smislu ovaj predjel Dinare za svakog planinara je zanimljiv i poželjan da se na njega dođe. Bilo gdje da se okrene vide se neslućeni kontrasti krša, kamena, travnatih livada, beskrajnih pašnjaka i vrtača omeđenim suhozidima, u kojima će svaki planinar doći na svoje i istinski uživati. Izgradnjom skloništa i markiranjem novih putova nama planinarima omogućen je ulazak u svijet izvorne prirode ove dalmatinske ljepotice i ne možemo ostat ravnodušni jer njena prostranstva a posebno vidici su jedinstven i nezaboravan doživljaj.

Pogled sa vrha je fenomenalan i veličanstven jer omogućuje da Dinaru vidimo iz jedne druge perspektive u svoj njezinoj ljepoti i veličini. Prema sjeveru su Klečarski vrhovi sa svojom visinom od 1779 metara smješteni između Jankova brda i Lišanjskog vrha, na koje se dolazi sa Slimena (Šljeme). U daljini je Lišanjski vrh, Đilitan (1708 m), Bunjevačko brdo (1849 m), Veliki Bat (1854 m)… Prema W, SW i SE je ogroman sjeverni dalmatinski plato sa planinama kao što je Promina 1147m) , Kozjak (1205m) , Svilaja (1508m) i Mosor (1339m) . Na jugoistoku je masiv Biokova.

Sa ovog vrha se treba vratiti do sedla Privija, sa kojeg prema Troglavu vodi dobro markirana grebenska staza. U prvom dijelu staza vodi preko travnatih brežuljaka prošaranih kamenjem, dok u drugom dijeli staza se oštrije uspinje i prolazi kroz gustu klekovinu, dobro prosječenu i uklonjena sa staze. Nakon 2 h  i 40 minuta uspona grebenskom planinarskom stazom, laganim hodom, stiže se do raskrižja podno samog vrha Troglava. Na raskrižju, gledano iz pravca dolaska: lijevo se odvaja staza Mary na Bosansku stranu prema Sajkovićima, desno za Troglav.Od ovog križanja preostaje 5 minuta do vrha.

Zbog svoje visine sa vrha se neometano pružaju nezaboravni i prekrasni vidici u svim smjerovima. Jasno se vidi Dinara, Promina, Kijevski bat, Cetinsko i Livanjsko polje, Jezero Peruča, Kamešnica, Biokovo i južni Velebit. Posebno upečatljivu sliku ostavlja pogled na obronke sipara i travnate zaravni.

Sa ovog vrha nastavlja se spust istim putom do odvojka za Jankovo brdo. Od tu treba slijediti planinarsku stazu nešto strmijim spustom do izlaska na makadamsku cestu, po kojoj se nastavlj još 1,2 km sve do PS Pume (1630 m).

Od ovog planinarskog skloništa slijedi uspon na Veliku Duvjakušu. Neposredno iza kuće sa sjeverne strane nalazi se smjerokaz koji upućuje na Veliku Duvjakušu. Markirana planinarska staza kreće  kolnim putom prema zapadu i nakon stotinjak metara skreće sa kolne ceste lijevo na planinarski stazu koja vodi prema sjeveru do raskrižja planinarskih putova na kojem treba skrenuti lijevo i za desetak minuta doći na vrh Velika Duvjakuša (1708 m).

Velika Duvjakuša je KT HPO, u limenoj kutiji nalazi se upisna knjiga i planinarski žig.

Vidici s vrha su prelijepi i nezaboravni u svim smjerovima. Prema sjeveru dominira greben Troglava sa svojim najvišim vrhom, prema istoku  i jugoistoku lijepo se vidi Kamešnica i Biokovo, prema jugu Mosor i Svilaja, te prema jugozapadu i zapadu Veliki Kozjak, Promina i Dinara. U neposrednoj blizini upečatljiv je pogled na Peručko jezero i Vrliku.

Autor: Mirko Bjelan

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

11 h 57 min

Visina polazišta:

397 m

Visina odredišta:

1619 m

Minimalna visina:

397 m

Maksimalna visina:

1913 m

Uk. vis. raz. uspona:

2374 m

Uk. vis. raz. silaska:

1152 m

Ukupna duljina:

23.6 km

Prosječni nagib:

16 %

Utrošak energije:

25248 kcal

Zahtjevnost staze:

Jako teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Planinarenje

Sezone:

  • Zima
  • Proljeće
  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila