Kamniška Bistrica » Kamniško Sedlo » Turska Gora

Turska je dosta udaljen alpski vrh, na kojeg se možemo penjati iz Logarske doline preko Okrešelj ili iz doline Kamniške Bistrice preko Kamniškog sedla. U oba ova slučaja, staza je vrlo zahtjevna, ali postoji još jedan jednostavan pristup sa zapada iz smjera Skute. Tursku Goru obilaze planinari koji su skloni višednevnim turama kroz Kamniške Alpe. U ovom slučaju se opisuje uspon na Tursku Goru iz smjera Kamniške Bistrice preko Kamniškog sedla do kojeg treba savladati 1300 m visinske razlike. Sa Kamniškog sedla treba nastaviti po sjevernoj padini Brane sve dok se ne spustimo u Škrbinu Kotliči od kuda počinje jako zahtjevan uspon na vrh Turska Gora.

Početna točka uspona je kod planinarskog doma u Kamniškoj Bistrici. Tu je veliko parkiralište, spomenik planinaru i izvor Kamniške Bistrice po kojoj je mjesto i dobilo ime.

Staza za kratko ide asfaltnom a iza toga i makadamskom cestom. Dolaskom do smjerokaza za Kamniško sedlo, skreće desno, ide vrlo oštro uzbrdo građenim planinarskim putem do početne stanice teretne žičare.

Tu presjeca makadamsku cestu, ide građenom planinarskom stazom kroz šumu sve do nadstrešnice s klupama koju su izgradili pastiri a nalazi se na koti 1415 m nadmorske visine.

Nakon nadstrešnice staza ide još za kratko kroz šumu, po siparu, nešto se oštrije uspinje, izlazi na livadu pa po njoj do završnog uspona na Kamniško Sedlo.

Uspon na njega vodi vrlo oštro uzbrdo, u zavojima, građenom planinarskom stazom, najprije po siparu kroz klekovinu a zatim po livadi do izlaska na njega. Završni uspon je oštar ali nije opasan niti složen. Zahtjeva dosta kondicije a za vrijeme vrućih dana i dosta vode jer vodi po otvorenom terenu direktno izloženom suncu.

Na Kamnišrkom sedlu je planinarski dom i stijeg sa slovenskom zastavom.

Od planinarskog doma na Kamniškom sedlu treba ići u smjeru Brane i kada se dođe na prvo križanje planinarskih putova na kojem treba skrenuti lijevo, dok smjer desno nastavlja prema Okrešlju (Logarskoj dolini).

Nakon ovog križanja treba se malo spustiti do velikog sipara kojeg se poprečno prelazi. Odmah nakon sipara je novo križanje planinarskih putova na kojem treba skrenuti desno jer smjer lijevo vodi na vrh Brane. Nakon ovog križanja planinarska staza nastavlja za kratko preko travnjaka, dok ne stigne u alpski kamenjar. U ovoj točki treba obvezno staviti šljem i prema potrebi komplet za samoosiguranje.

U nastavku planinarska staza vodi prilično strmom putu, po padni ispod sjeverne strane Brane i uz pomoć kompleta za samoosiguranje stiže se do područja Kotliči na kojem staza uspona skreće oštro desno i uzdiže se strmo po klinovima i sajlama. Potom slijedi najstrmiji dio uspona, gdje treba i puzati, dok se ne stigne do prirodnog otvora (okna), koji zovu "Sod brez dna". Nakon okna malo se treba spustiti ulijevo, pa se popeti po skalama dok se ne iziđe na vršni plato Turske gore. Od ove točke do vrha se stiže za par minuta.

Pogled s vrha neće vas razočarati: od zapada prema istoku dobro se vidi Kalški greben i Kalška gora, Grintovec, Skuta, Rinke i na sjeveru Mrzla gora, na istoku cjela Logarska dolina.