Kijevo-Lovačka kuća-Kijevski Bat

Početna točka ovo planinarskog izleta nalazi se u selu Kijevo s istočne strane parka, pored autobusne stanice, na cesti koja skreće desno prema Kijevskom Batu. Prve markacije sa smjerokazom su na kamenom zidiću uz istočnu stranu spomenutog parka s njegove desne strane gledano u smjeru uspona.

Planinarska staza u početku vodi po asfaltnom putu do kontejnera za smeće, kod kojeg skreće desno na poljski put i nastavlja po njemu do izlaska na asfaltom cestu koja vodi u smjeru ograđenog lovište. Asfalta cesta se napušta malo prije velike čatrnje. Markacijska oznaka za skretanje, nalazi se na suhozidu, s lijeve strane asfaltne ceste, prema kojem treba skrenuti desno u smjeru ograđenog lovišta. Do ograde lovišta se može doći i osobnim automobilima pa se može na takav način skraiti vrijeme uspona.

Neposredno prije ljestava za prelazak preko ograde lovišta, križanje je planinarskih staza, na kojem se može odabrati smjer uspona lijevo preko spomenutog ograđenog lovišta ili desno preko lovačke kuće. U ovom planinarskom izletu odabran je smjer desno, po planinarskoj stazi koja ne prolazi kroz lovište nego vodi preko lovačke kuće.

Odmah nakon skretanja uspon se nastavlja po planinarskoj stazi, koja vodi preko livada zaraslih u rijetku šumu, gotovo potpuno položeno i cijelo vrijeme uz sjevernu ogradu lovišta. Kada se ista prođe započinje lagani uspon kroz šumu visoke makije. Na ovom dijelu uspona, planinarska staza vodi malo kroz prorijeđenu visoku makiju, pa malo po krškoj goleti, do izlaska na makadamsku cestu.

Na križanju s makadamskom cestom treba skrenuti lijevo i nastaviti po njoj do lovačke kuće kod koje se nalazi i smjerokaz za oštro skretanje lijevo za vrh Bat.

Odmah nakon skretanja, planinarska staza započinje malo oštriji uspon uzbrdo i na 740 m nadmorske visine dolazi do izvora vode. Nakon izvora ponovo nastavlja dalje, opet oštro uzbrdo, kroz šumu visoke makije a sa planinarske staze nema nikakvih vidika.

Takva je situacija na stazi uspona do visine od 920 m na kojoj planinarska staza skreće desno izlazi na daleko vidljivi kijevski kameniti greben. Kao osiguranje za sigurno savladavanje ovog kratkog uspona po kamenim pločama, postavljena je sajila za koju se može pridržati, koja je korisna planinarima koje imaju problem sa visinom.

Izlaskom na kameniti greben, sa planinarske staze sve otvaraju prekrasni vidici od kojih je najupečatljiviji onaj na cijelo bilo Dinare. Planinarska staza nastavlja uspon jako oštro uzbrdo ali sada po kamenjaru na kojem je povremeno potrebno upotrijebiti i ruke za savladavanje.

Malo prije izlaska na vršeni greben, planinarska staza izlazi vodi po krškoj goleti. Završni dio uspona na spomenuti greben ima sajilu za pridržavanje, koja vodi i dalje po grebenu gotovo do velikog križa na njemu. Ovu sajilu treba koristiti samo za održavanje ravnoteže jer nije sigurno da bi vas zadržala u slučaju proklizavanja, klati se i nisu dobro ućvršćeni nosači u kamen. Od kraja sajile pa do vrha je samo još nekoliko desetaka koraka.

Bat je najviši vrh planine Kozjaka. S vrha u dubinu sjeverno i istočno spušta se stijena visoka oko 150 metara. Nekoliko desetaka metara sjevernije od glavnoga vrha nalazi se velik 9 metarski metalni križ okrenut prema selu Kijevo.

Na vrhu je osim natpisa vrha i metalna kutija s upisnom knjigom pored koje je u stijenu ugrađen planinarski žig. S vrha se pruža prekrasan vidik - sjeverno na selo Kijevo i na cijeli greben Dinare, na istoku se vide Troglav sve do Kamešnice, jugoistočno Peručko jezero i Svilaja, na jugu se vidi Moseć između Drniša i Muća i dalje jugozapadno Promina, Petrovo polje i Drniš, prema sjeverozapadu vidi se Knin i vrhovi Velebita.