Klenovica-PK Vinište-Vrh Kolevrat-Črni vrh

Klenovica je nekad bila malo, ljupko, turističko-ribarsko mjesto. Danas je izgrađeno puno novih kuća, pretežno za odmor. Udaljena je 6 km od Novog Vinodolskog i 23 km od Senja. Klenovica ima i manji hotel “Vila Lostura”, a moguće je prespavati i u privatnom smještaju. U neposrednoj blizini hotela, uz obalu, ima autokamp i konoba. U gostionici “Pod voltom” nalazi se i žig KT-10 KPP-a (Kapelskog Planinarskog Puta), pa je parkiralište ispred nje ujedno i početna točka ovog planinarskog izleta.

Uspon započinje na Ribarskoj obali ispred gostionice „Pod Voltom“ i nastavlja se po Klenovarskoj stazi do križanja sa ulicom Braće Miletić na kojem skreće desno u nju i nastavlja dalje po njoj do propusta ispod Jadranske magistrale. Nakon prolaska kroz spomenuti propust, uspon se nastavlja po planinarskoj stazi koja vodi sa desne strane vododerine sve do izlaska na makadamsku cestu Ledenice-Drinak. Ovaj dio uspona je dosta naporan jer vodi dosta oštro uzbrdo, po kamenitom terenu i po planinarskoj dosta zarasloj stazi koja treba hitno dotjerivanje. Planinarska staza prolazi kroz dosta gustu i bodljikavu makiju koja čini uspon dosta neugodnim a koji ne dozvoljava opuštanje i uživanje u ovom inače zaniljivom krajoliku.

Kada planinarska staza dovede do makadamske ceste Ledenice-Drinak, tu treba krenuti u smjeru sjevera oko 50 m i dolazi se do kapelice sv. Karmele. Od kapelice treba nastaviti uzbrdo, preko nekadašnjh livada i pašnjaka, preko kojih se za 10-tak minuta stiže do napuštenog sela Vinište u kojem je obnovljena PK Vinište. Do spomenute kapelice može se doći i automobilom, po makadamskom putu Drinak-Ledenice.

Vinište je pusto selo s dvije sačuvane kuće. U rujnu 1981. g. umrla je 76-godišnja Anka Komadina, posljednji stanovnik Viništa. Razumijevanjem tadašnjeg SIZ-a socijalne zaštite Novi Vinodolski, kuća u kojoj je živjela Anka Komadina dana je na korištenje društvima HPD “Vihor” i HPD “Kapela”. Do 1989. g. kuća je bila otvoreno sklonište. Te godine, u više radnih akcija, dograđen je dio kuće, obnovljen krov te uređena prizemna prostorija, ranije drvarnica. Danas je u gornjem dijelu dom s dvije prostorije. U prvoj je prostoriji kuhinja, koja služi i kao dnevni boravak, dok su u odvojenoj, manjoj prostoriji smješteni skupni ležajevi za 16 osoba.

U domu se nalazi peć i sav nužan pribor. Rasvjeta je izvedena pomoću fotonaponskog modula i akumulatora. Ispred kuće je lijepo dvorište popločano kamenom, s ugrađenim stolom i velikim roštiljem. Pored kuće prema jugu, izgrađeno je sklonište, stalno tvoreno u kojem se prolaznici mogu zaštiti od vremenskih nepogoda a po potrebi prespavati. Zapadno pored kuće, prema moru, lijepe su livade s posađenim smokvama i višnjama. Pogodno je za kampiranje. Ispred ulaza u sklonište smještena je lijepo obzidana cisterna, izgrađena 1856 g., a obnovljena marom članova društava 1990. g. Domom i skloništem upravlja Odbor KPP-a (Kapelskog Planinarskog Puta). Boravak u domu moguć je uz najavu. Od 1997. g.  uvedena su ljetna dežurstva u domu, tako da je moguće provesti nekoliko dana u prelijepom ambijentu primorskog ugođaja. Boravak u domu s malom udaljenosti od mora omogućuje pravo planinarsko ljetovanje. Za sve obavijesti treba se javiti bilo kojem društvu iz Odbora KPP-a.

U nastavku uspona od PK Vinište, planinarska staza vijuga uzbrdo, kroz područje obraslo u makiju, između ograda do izlaska u napušteni zaselak Drsnik. U ovom zaselku ima čatrnja sa vodom koja je veći dio godine zaključana pa na nju ne treba računati. Nakon prolaska kroz spomenuti zaselak, uspon se nastavlja po asfaltnoj cesti do zaselka Bačići, koji se nalazi na uskoj asfaltnoj cesti, koja vodi iz Luke Krmpotske do Zadrinka.

Nakon prolaska smjerokaza ispisanog na asfaltnoj cesti, koji upućuje na uspon po planinarskoj stazi, koji vodi po blažoj kamenito-travnatoj padini, i koja prolazi sa zapadne strane sela Luka Krmpotska. Kada spomenuta planinarska staza presiječe asfaltnu cestu Luka Krmpotska – Omari, uskoro stiže na križanje sa makadamskom cestom koja dolazi iz Luke Krmpotske. Na ovom križanju treba skrenuti lijevo i nakon 200-tinjak metara napustiti makadamsku cestu i skrenuti desno na građenu pješačku stazu, po kojoj se stiže do prijevoja Kolevrat, koji se nalazi sa zapadne strane vrha Kolevrat.

Sa ovog prijevoja treba krenuti desno na planinarsku stazu, koja najprije vodi kroz bukovu šumu do izlaska na travnati proplanak, po kojem se stiže na vrh Kolevrat. Sa ovog vrha se otvaraju nezaboravni vidici neometani u svim smjerovima, pa se isplati odvojiti 10-tak minuta i posjetiti ovaj nezaboravni vidikovac, sa kojega se na kraju treba vratiti na prijevoj Kolovrat stazom uspona.

Nakon povratka na prijevoj Kolovrat, na kojem je križanje planinarskih staza, treba nastaviti ravno po makadamskoj cesti, do smjerkokaza za uspon na Črni vrh. Tu treba skrenuti lijevo i nastaviti dalje markiranom planinarskom stazom, koja u nekoliko širokih serpentina, malo oštrije uzbrdo, dovodi do proplanka na kojem se nalazi označeni Črni vrh. Stvarna, najviša vršna točka se nalazi nekoliko desetaka metara dalje u visokoj šumi bez ikakvih otvorenih vidika. Vrh je označen natpisom na kamenu, u koji je ugrađen i metalni tuljac u kojem se nalazi upisna knjiga i planinarski žig. Sa ovog vrha su otvoreni nesmetani vidici od sjeveroistoka do jugozapada. Najupečatljiviji je onaj na južni dio Gorskog kotara (Viševica, Bijele, Samarske i Kolevratske stijene...) i masiv Velebita.