Koča v Krnice » Vrh Špik

Početna točka uspona ovog planinarskog izleta je dom Krnica. Prilaz osobnim automobilom vodi od Kranjske Gore prema Vršičovom prolazu. Neposredno prije 3. serpentine Ruske ili Vršičke ceste, s desne strane ceste je ruski križ, a s lijeve strane se nalazi malo parkiralište na kojem se treba parkirati automobil. Budući da je parkiralište relativno maleno ako na njemu nema mjesta, malo više i to iza četvrte serpentine se nalazi veliko parkiralište na kojem se može parkirati automobil i sa njega se vratiti do ruskog križa.

Neposredno prije treće serpentine ruske ceste, nalazi se smjerokaz za Kočo u Krnici uz samu cestu. Tu treba skrenuti s ceste koja odmah počinje lagano gubiti na visini. Za kratko se prelazi preko mostića i spušta se dalje do korita Suhe Pišnice, od kojeg za nastavak imaju dvije mogućnosti a najednostavnije je prijeći korito rijeke Suhe Pešnice ako nema puno vode i dalje nastaviti cestom koja vodi do kolibe Krnica. Ova cesta je najprije položena i ubrzo prelazi na šumski put koji vodi do Koče u Krnici.

Špik (2472 m) je svakako, najljepši vrh takozvane Martuljške skupine vrhova Julijskih Alpi. Pogled na njega je zastrašujući gledano iz Gozd Martuljka. Svaki putnik koji je dolazio u Kranjsku Goru nije mogao proći, a da ne zapazi gole stjenovite vrhunce koji se gotovo okomito uzdižu iznad zelene doline Gozd Martuljka, a među njima dominira Špik sa svojim prepoznatljivim špicastim vrhom. Sa ove istočne  strane izgleda divlji, nepristupačan i neosvojiv. No, međutim, on ima i pitomiju stranu, do njegovog vrha može se doći sa zapadne strane iz dva pravca. Preko Kačijeg Grabena i od hiže v Krnici. Svi ostali pristupi su nemarkirani i predviđeni za alpinističke uspone.  Za uspon na Špik ovdje se opisuje smjer koji vodi od hiže v Krnici preko Lipnice do vrha.

Dobro markirana planinarska staza od doma skreće lijevo, gdje odmah ulazi u gustu borovu šumu. Nakon 15 minuta hoda izlazi iz šune i ulazi u široku dolinu i gudure Gruntovnice (1400 m) i njen kanjon (korito Suhe Pišnice)

Lagano se uspinje po oblutcima i kamenju suhog korita Pišnice, te za približno 10 minuta hoda staza skreće lijevo. Na tom mjestu prelazi korito, gdje se staza naglo uzdiže, da bi po tom uspon bio umjereniji. Put prema vrhu nastavlja poprečnom stazom obraslom patuljastim borovima, zatim se izlazi na čistinu, gdje staza presijeca manje melišće, odnosno sipar. Zatim, uspon se nastavlja poprečno po siparu, a kada ga se prijeđe planinarska staza se počinje oštro uspinjati gornjeg ruba Tamanovog grebena, a zatim skreće desno i prelazi na sjevernu stranu Gamasove špice.

Nakon nekoliko minuta hoda izlazi se iz gustog niskog raslinja i dolazi se na čistinu niskog kamenja obraslog u travi. Tako, po ugodnom prirodnom ambijentu dolazi se do prijevoja zvanog sedlo. Sa sedla, po dosta strmijem dijelu staze nastavlja se uspon prema vrhu i nakon pola sata hoda staza nas dovodi do zahtjevnijeg dijela puta, gdje se uz pomoć sajli penje po okomitoj stijeni i izlazi se na vrh Lipnice (1418 m ), od kuda je prekrasan pogled na Kranjsku Goru i na Špik.

Od Lipnice staza dalje vodi po hrptu, sa obje strane hrpta ogromne provalije, pa treba hodati oprezno i polako. Nešto malo dalje spušta se sa sinusoidnog hrpta i dolazi se do još jednog zahtjevnijeg dijela staze, gdje uz pomoć poprečnih sajli započinje pravi uspon na vrh.

Nakon prelaska uz pomoć sajli dolazi se do Kačijeg Grabena i nastavlja se uspon prema vrhu. Ovo je najzahtjevniji dio uspona na Špik. Nije toliko težak, koliko je potrebno biti oprezan, obzirom da se uspinje po vrlo strmom  i rasutom kamenju,  gdje kamen nije čvrst. Postoji opasnost od odrona kamenja, za što je potrebna zaštitna kaciga, kao obvezni dio opreme na ovom dijelu staze, kao i za spust po siparu. Po ovom hrptu se stiže na sam vrh Špika. Nadmorska visina 2472 m. Za sav trud koji je uložen u uspon, za nagradu se dobije prekrasan vidik na ostale vrhove i mjesta što ga okružuju, kao što su: Mangrt, Jalovec, Mojstrovka, Prisank, Razor, Škrlatica, Kranjsku Goru, Gozd Martuljek... 

Autor: Mirko Bjelan