Konjička Bijela (Parkiralište kod pilane) » PS Jezerce » Zelena Glava » Otiš

Prenj ima tri rijeke istog imena – Bijela. Konjička Bijela teče širokom dolinom koja počinje na sjeveroistočnim padinama planine, i nakon desetak kilometara uvire u Neretvu. U dolini je smješteno selo Bijela, na nadmorskoj visini od 600 m sa ostacima arhaično uređenog hercegovačkog sela. Vrtovi su ograđene kamenom, kojeg ima u izobilju, a travnjaci, voćnjaci i okućnice ukazuju na ogroman trud, koji su ljudi u prošlim stoljećima morali uložiti da bi sačuvali komadić obradive zemlje u hercegovačkom kršu.

Iznad doline, u alpskom krajoliku su obronci Borašnice, Zubac, Osobac, Taraš, Velika Motika, Kruna, Velika Kapa i konjička Bjelašnica, sve vrhovi blizu ili preko 2000 metara. Ljeti su to šumovite padine ispresijecane alpskim livadama, točilima, jarugama, a zimi prekrivene debelim sniježnim pokrivačem.

Do sela, iz Konjica vodi asfaltni put, a iz sela, automobilom na zapad odlazi makadamski put, i nakon brojnih serpentina i oko 30 km, preko Ljubine i Rapta ulazi u dolini Tisovice, koja se pruža do samog vrha Zelene glave.

Planinarski put prema vrhu, iz sela Bijela, sa parkirališta kod pilane, vodi u pravcu juga pod strmi dio planine. Slijedi put silaska lednjaka u vrijeme ledenog doba sa sjeveroistočnih padina najvećih vrhova, niz Skok i Rakov laz u dolinu Konjičke Bijele.

Ako se želi skratiti uspon može se još nastaviti vožnja 1,5 km do Rakovog Laza. Tu se lijevo odvaja šumska cesta po kojoj se u početku nastavlja uspon prema PS Jezerce. Ovo križanje je opskrbljeno smjerokazima. Na njemu, ako se skrene desno, može se voziti sve do doline Tisovica ili do područja Rapta na kojem je izgrađen planinarski dom.

Mnogobrojnim serpentinama, od Rakovog laza, prvo kroz bukovu, potom kroz borovu šumu, pješački put se diže visoko, gotovo do 1500 m, ispod Zupca, do pod Osobac, na Skok.

Upravo tako se i zove ovaj pristup na Prenj – put preko Skoka. Karakterističan je dio puta, ispod Zupca, na jednom isturenom, munikama obraslom grebenu, sa kojeg se pruža pogled na gotovo cijeli amfiteatar padina Prenja, pod nazivom Ploča. Na tom mjestu, osim lijepog pogleda, potrebna je pažnja pri prelasku usječenom stazom u stijenu, poput ploče, a zimi je to mjesto poznato po lavinama.

Pripremajući se za himalajsku ekspediciju na Manaslu, hrvatske alpiniste, koje je predvodio poznati splitski alpinista i osvajač Mont Everesta, Stipe Božić, a koji su se ovim putem penjali na Prenj – na tom mjestu, zasula je lavina, tako da je gotovo cijela ekspedicija bila ugrožena.

Srećom, osim gubitka opreme i lakših povreda svi su se članovi sretno izvukli iz nje. Tik prije tog mjesta je izlazak puta na neizraženi greben i odlično mjesto za odmor i pripremu, zimi, za siguran nastavak putovanja. Sa tog mjesta put priječi preko nekoliko jaruga, kroz bukovu šumu i pod Osopca, na Skok u područje munika, hercegovačkog krša i alpskih livada.

Skok je sedlo na oko 1500 m ispod sjeverozapadnog brida Osobca i Taraša. Na jug odlazi put za Crno polje, a desno, na zapad, nakon desetak minuta dolazi do mjesta Jezerce, na kojem je izgrađeno novo PS Jezerce. U blizini je malo jezerce i izvor, tik ispod vrha Taraš.

Dalje staza nastavlja do križanja sa stazom koja dolazi iz doline Tisovica. Ovo križanje se nalazi neposredno iznad PD Vrutak i na njemu treba skrenuti lijevo. Nakon toga slijedi uspon djelomično po siparu, do izlaska na greben ispod vrha Otiš.

Od ove točke slijedi oštriji uspon, djelomično osiguran sajilama, do izlaska na prijevoj (2000 m) između Otiša i Zelene glave. Sa sedla između Otiša i Zelene glave pruža se lijep pogled na okolne planine.

Uspon na najveći vrh Prenja, Zelenu glavu, sa sedla vodi obilježenim, ali eksponiranim terenom, koji traži maksimalnu koncentraciju. Vrh Prenja, kota Zelena glava, otvara spektakularni pogled na markantne dijelove planine: dolinu Tisovice, greben Vjetrenih brda, na Lupoglav i dalje, na sve strane svijeta. Na Čvrsnicu, Vran planinu, Vranicu, Bjelašnicu, Treskavicu, Maglić, Velež i Čabulju.

Povratkom sa vrha Zelena glava obično se izvodi uspon na susjedni vrh Otiš pa je tako napravljeno i u ovom planinarskom izletu. Uspon na Otiš (2096) je lagan i tehnički nezahtjevan ali se sa njega pruža najljepši pogled na susjednu Zelenu glavu kao i na dolinu Tisovica, pa je vrijedan ovog napora.