Kranjska Koča na Ledinah » Mrzla Gora » Kranjska koča » Parkiralište kod Žičare

Od Kranjske koče na Ledinah planinarska staza je lagano polegnuta, što je dobro za zagrijavanje do optimalne radne temperature. Nakon jedan sat laganog hoda dolazi se do Jezerskog sedla. Jezersko sedlo je granično područje između Slovenije i Austrije. Od Jezerskog sedla nastavlja se uspon po Austrijskoj strani ove planine.

Visinska razlika između ova dva sedla je svega 35 m, pa je ovaj dio planinarske staze polegnut, prolazi preko sipara i nakon prijeđenih petstotinjak metara ponovo se vraća na granicu između dviju država na Savinjskom sedlu. Na ovom graničnom sedlu je raskrižje putova sa smjerokazima na dva jezika.

Od Savinjskog sedla se treba spustiti prema Okrešlju, odnosno prema Mrzlom dolu, od kuda započinje uspon na Mrzlu Goru. Početak planinarske staze je prilično strm, a prolazi kroz nisku borovinu u kojoj se nalazi mali bivak ili malo planinarsko sklonište.

Spuštajući se dalje po siparu, gledajući okruženje oko sebe i planinske vrhove koji naizgled izgledaju svi isti: sivi, tmurni i povezani u jednu cjelinu, a opet svaki je na svoj način lijep, različit i drugačiji. Naprosto, traže da dođeš do njegova vrha. On je tu za tebe, ne da ga osvojiš ili pokoriš, već da ti dopusti da se popneš na njega i uživaš u prekrasnim vidicima i osjećajima koje ne možeš opisat, već to moraš vidjeti, osjetit i doživjeti tu ljepotu.

Staza uspona nakon nekog vremena dolazi do križanja putova; desno staza vodi za Češku koču preko Križa i označena je kao vrlo teška (zelo zahtevna pot), dok smjer ravno vodi za Okrešelj i Mrzlu Goru, pa tu treba nastaviti ravno. Nakon ovog raskrižja za 5 minuta stiže se na slijedeće na kojem treba skrenuti lijevo na Mrzlu goru, dok smjer ravno vodi prema Okrešlju. Ovaj dio Okreške doline zove se Mrzla dol. Od ovog raskrižja iz Mrzle doli započinje uspon na Mrzlu goru. Do ovog raskrižja od kuda započinje uspon na Mrzlu goru treba 2 sata laganog hoda od Kranjske koče na Ledinah.

U početku staza uspona vodi po rahlom kamenju i većim busenima trave sve do manje travnate zaravni i do podnožja stijene, od kuda započinje vrlo strmi uspon po južnoj strani sve do samog vrha.

Usamljeni vrh Mrzle gore zbog pograničnog položaja dugo je vremena bio izoliran i bio je onemogućen uspon na njega, što ga je sačuvalo od željezarije (sajli, klanfi i klinova) pa je uspon na njega pravi izazov stoga i privlači mnoge planinare. 

Prije nego se krene na ovaj uspon, treba dobro razmisliti, ocijeniti svoje osobne mogućnosti i sposobnosti, jer uspon nije samo mehaničko hodanje. Potrebno je imati smjelosti i hrabrosti, planinarskog iskustva, znanja i vještine penjanja. Stoga, oprez! -  veliki broj planinarskih nesreća dogodio se na ovoj planini.

Nekoliko klinova i sajli postavljeno se na samom početku uspona, a poslije toga nema nikakvog osiguranja, barem na mjestima gdje bi to trebalo biti. Na mjestima stijena je krhka i lomljiva, potrebna je maksimalna koncentracija, treba paziti gdje se stavlja noga i zašto se treba uhvatiti. Naizmjenično, staza vodi bočno, malo po čvrstoj i monolitnoj stijeni, malo  po rahloj stijeni, pa ponovo bočno na drugu stranu, pa je na ovakvim dijelovima uspona potrebna koncentracija i pažnja i treba paziti gdje nogu staviti, kako ne bi došlo do odronjavanja kamenja koje bi moglo ugroziti sudionike uspona iza nas.

Kako se napreduje prema vrhu, uspinjući se po vertikalama, obilazeći stijene, prelazeći razne i uske vršne grebene i mostiće, penjući se i spuštajući od jednog do drugog vrha, prelazeći kojekakve razne prepreke i još štošta toga. Unatoč pojačanoj koncentraciji i pažljivom penjanju, ima dosta mjesta za divljenje i uživanje u ljepotama koje nas okružuju.

Kada se konačno ugleda vrh Mrzle gore sa vidljivom metalnim križem, da bi se stiglo do njega mora se preći uski izloženi greben. S obje njegove strane obrušavaju se duboke provalije, stijene su oštre i lomljive, pa ga treba pažljivo prijeći ako treba i četveronoške služeći se rukama i nogama.

Što je neka planina i njen vrh nepristupačniji, teži i zahtjevniji tim je veće zadovoljstvo  popeti se i uživati u njemu i u prekrasnim vidicima u gluhoj tišini mira, onda shvatiš što je to što te tjera na vrh neke planine.

Vrh je označen metalnim križem. Na njemu se nalazi žig i metalna kutija sa upisnom knjigom posjetitelja.

Sa vrha se treba vratiti istim putom do Kranjske koče na Ledinah. Od Kranjske koče na Ledinah do parkirališta na početku teretne žičare vode 2 puta. Prvi zvani „Slovenski put“ nešto je kraći i teži. Drugi zvani „Lovačka put“, je duži ali manje naporan. U ovom planinarskom izletu je izabran prvi koji je klasificiran kao nešto teži. Planinarska staza je dobro markirana i osigurana sa sajlama, a neke visinske razlike osigurane su sa drvenim stepenicama izrađenim od oblovine. Bez većih poteškoća se stiže do parkirališta koje je završna točka ovog planinarskog izleta.

Autor: Mirko Bjelan