Iz Rijeke treba voziti preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice do Postojne, od kuda nastaviti autocestom prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do izlaza s autoceste na čvoru za Kranjsku Goru. Nakon napuštanja autoceste treba nastaviti dalje lokalnom cestom do graničnog prijelaza Rateče. To je ubiti stara cesta za Udine po kojoj treba voziti do manjeg naselja Fusine in Valromana, u kojem se skreće lijevo na lokalnu cestu Via Laghi i nastavlja se vožnja još 3 km do parkirališta na gornjem jezeru Laghi di Fusine. Ovo parkiralište je i početna točka ovog planinarskog izleta.
Ukratko, ovaj planinarski izlet počinje na parkiralištu gornjeg jezera Laghi di Fusine, vodi pored malog restorana Ai sette Nani i livada Alpe Vecchia do ulaza u stijenu na Ferratu Via della Vita, po kojoj se stiže do bivka Tarvisio i u nastavku do vrha Vevnice.
Na kraju parkirališta nalaze se smjerokazi za staze uspona koje vode u raznim smjerovima. Na ovom smjerokazu nije označena staza za Vevnicu. Od tu treba pratiti stazu 512 koja vodi za Rif. Zacchi. Put dalje vodi lijepom makadamskom cestom i nakon 100 metara prolazi se rampa. Nešto malo dalje dolazi se do raskrižja planinarskih putova na kojem treba odabrati broj staze 513 koju treba slijediti i skrenuti desno na makadamsku cestu i nakon desetak minuta hoda dolazi se do još jednog križanja: lijevo makadamska cesta vodi za Rif. Zacchi, desno šumskim kolovozom staza 513 nastavlja za Mangart, Alpe Vecchia i ferrata Via della Vita. Na ovom križanju treba odabrati stazu 513 i nakon 5 minuta hoda šumska cesta se odvaja se desno, tu treba skrenuti lijevo na livadu uz vidljivu markaciju koja se nalazi na odsječenom stablu bora. Na kraju manje livade nalazi se još jedno raskrižje od kojeg treba pratiti stazu 513 Alpe Vecchia, Via della Vita i Bivacco Tarvisio „Alberto Busettini“.
Od ovog raskrižja treba nastaviti šumskom stazom, koja se strmije uspinje i nakon 35 minuta hoda izlazi se iz šume i stiže se do livade Alpe Vecchia, od kuda se prostire veličanstven pogled na strmu sjevernu stranu Vevnice. Tu je ujedno i raskrižje putova: lijevo se odvaja staza za Rifugio Zacchi, desno za bivak Nogara i Mangart, ravno za ferratu Via della Vita i bivak Tarvisio. Tu treba nastaviti ravno.
Od ovog križanja nastavlja se nakratko kroz visoku borovu šumu, dobro vidljivom stazom koja izlazi na snježna klizišta, te prolazi preko oblutaka, kamenjara, niskog raslinja, sipara i bujičnih potoka. Tu se povremeno gube markacije (crvene točke i možiči –nakupine kamenja složene u male piramidice). Treba slijediti desnu stranu klizišta. Za orijentaciju može poslužiti nekoliko većih usamljenih kamenih gromada, i kada se dođe do treće kamene grote na kojem se nalazi spomen obilježje, a ispred stijene stoji mala piramidica, tu treba skrenuti oštro ulijevo preko bujičnog potoka na slabo uočljivu stazu i nju slijediti do jednog oštrijeg uspona osiguran konopom. Poslije toga crvene točke se povremeno pojavljuju i nestaju, ali snalaženje je mnogo lakše. Kada se dođe u podnožje snježišta koje se nalazi na desnoj strani širokog kuloara, tu treba preći preko kamenjara bujičnog potoka i dalje serpentinama po siparu pratiti ugaženu stazu, koja će dovesti na lijevu stranu stijene iznad snježišta od kud je ulaz u stijenu i uspon na ferratu Via della Vita. Ovisno o godišnjem dobu i količini snijega koji padne u toku godine, tu se mogu stvoriti poteškoće na ulazu za ferratu, bez zimske opreme prijelaz preko zaleđenog snijega predstavlja opasnost.
Ulaz u ferratu Via della Vita (put života) i pored obnovljenog osiguranja nije jednostavan. Ulaz u kamin dosta je nezgodan- potrebno je ispenjati se nekoliko metara s desne strane ili se izvući uz pomoć postavljenih sajli po glatkim stijenama. Dodatnu poteškoću predstavljaju na pojedinim mjestima mokre stijene po kojima se cijedi voda, ako je koji dan ranije padala kiša.
Izlaskom iz kamina nastupila je druga faza mnogo lakša. Naime, radi se o sustavu uskih kamenih polica koje vode po samom rubu vertikalne stijene, s povremenim penjanjem između njih. Uskoro smo stigli do najzanimljivijeg dijela – ključne točke uspona do visoke, okomite i glatke stijene. Na ovom dijelu u nekim vodičima zastrašuje se planinare teškim usponima po glatkim stijenama i ispostavljenim uskim policama, što se malo preuveličava. Iako je ključna točka ferrate, stijena je dobro osigurana. U podnožju stijene postavljena je željezna ploča 20 x 15 cm, pričvršćena u sredini s dva vijka. Nakon toga stijena je osigurana sajlom, a pri vrhu dodatno i sajlom i lancem (kadenom). U sredini između sajle i lanca postavljeni su klinovi u dosta velikim rasponima.
Nakon prolaska okomitih stijena izlazi se na stjenovitu padinu središnjeg dijela klanca. U ovoj točki najteži dio ferate je iza vas. Na kamenoj stijeni izblijedjela strelica crvene boje upućuje prema vrhu Vevnica, desno crvene točke prema prijevoju Sagherza na kom je smješten bivak Tarvisio. Pratimo markacije (male crvene točke) prema bivaku. Na ovom dijelu ima dosta penjanje uz neprekidnu upotrebu ruku i nogu, sve do izlaska na grebensku stazu i raskrižje putova: lijevo staza vodi na vrh Vevnice, desno na Bivak.
Ovdje se preporučuje skrenuti sesno do bivka, da se provjeri njegova zauzetost i nakon toga nastaviti na vrh Vevnice. Nekoliko minuta dalje od raskrižja dolazi se do stijene na kojoj je ugrađena mramorna ploča koja označava da se ova staza zvala „Via della morte“ sve do listopada 1940 godine, kada je obnovljena i nazvana današnjim nazivom „Via della Vita".
Bivak Tarvisio (2160 m) - stari naziv, sada nosi ime Bivacco Alberto Busettini. Smješten je na lijepom prijevoju Sagherza između Vevnice i Malog Koritniškog Mangarta. Raspolaže sa 8 ležaja. Dostupan je cijele godine. Služi alpinistima koji izvode alpinističke uspone na Mangart i ostalim planinarima koji preče greben Ponci. Od njega se prostire lijep pogled na Laghi di Fusine, Vevnicu Koritniški Mangart, a posebno dominira pogled na Jalovec.
Od bivka se treba vratiti do križanja i za kratko nakon toga po grebenskoj stazi, stiže se na vrh Vevnice.
Albumi sa slikama
Uz ovu stazu trenutno ne postoji priložen album.
Statistika i pregled staze
Vrijeme trajanja:
03 h 42 min
Visina polazišta:
937 m
Visina odredišta:
2340 m
Minimalna visina:
937 m
Maksimalna visina:
2340 m
Uk. vis. raz. uspona:
1731 m
Uk. vis. raz. silaska:
328 m
Ukupna duljina:
7.2 km
Prosječni nagib:
31 %
Utrošak energije:
7841 kJ
Zahtjevnost staze:
Ekstremno teška
Markacija staze:
Dobra
Tip aktivnosti:
- Alpinizam
- Planinarenje
Sezone:
- Zima
- Proljeće
- Ljeto
- Jesen
Preuzmi GPS trag
Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.
Dijeli stazu
Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.