Autocestu Zagreb-Rijeka treba napustiti na izlazu Vrata. Nakon naplatnih kućica treba skrenuti desno i voziti do centra Fužina. Tu, u centru, neposredno prije hotela Bitoraj, treba skrenuti lijevo i slijediti tu cestu do ulaska u selo Lič. Nakon prolaska table s oznakom mjesta dolazi se do smjerokaza koji upućuje na cstu koja prolazi 200-tinjak metara zapadno pored Svetšta. Tu treba skrenuti lijevo i parkirati automobil na prostranoj livadi pored Svetišta. Ako se ne koristi automobil onda slijedi 2,7 km pješačenja iz mjesta Lič do Svetišta gotovo u cjelosti po asfaltiranoj cesti.
Lič-polje, nalazi se na jugozapadnom rubu Gorskog Kotara južno od Fužina, površine je 24 km². Omeđeno je sa sjeveroistočne strane grebenom Bitoraja (1.386 m), sa istočne i jugoistočne strane Viševicom (1.428 m) i Zagradskim vrhom (1.187 m) i s južne strane vrhom Kobiljak (1.107 m), te sa zapadne strane nešto nižim vrhovima ispod 1000 m. Polje je dobilo ime po najvećem naselju Lič i ono je najstarije naselje u općini Fužine. Na mjestu gdje je bila i ranije crkva (razorena u doba 2. svjetskog rata), danas se nalazi Svetište Majka Božja Snježna, koja je i početna točka ovog planinarskog izleta.
Svetište ima povijest koja datira iz 1733. godine kada su prema predaji žitelji sela krenuli u obnovu ruševne crkve svetog Ivana Krstitelja, ali im se crkva stalno rušila da bi 5. kolovoza pao snijeg. Tada su napravili kapelicu od snijega, a u njoj se ukazala Majka Božja. Zato se umjesto prvobitne zamisli izgradila kapela posvećena Gospi Snježnoj. 70 - tih godina prošlog stoljeća uveden je tradicionalni blagoslov vozila koji se, osim u Liču, obavlja još samo na Trškom Vrhu kod Krapine. U blizini se nalazi brdo Sveti Ivan na kojem je trasa križnog puta i kapelica izgrađena u čast papi Ivanu Pavlu II.
Od Svetište Majke Božje Snježne uspon kreće označenom planinarskom stazom po makadamskoj cesti, po kojoj paralelno vodi i Križni put na brdo Sveti Ivan. Nakon prijeđenih 600 m, Križni se put odvaja a markirana planinarska staza nastavlja po šumskoj vlaki. Od Svetišta, nakon pola sata hoda dolazi se do travnatog proplanka od kuda se pruža prekrasan pogled na Lič-polje i okolne vrhove: Risnjak, Snježnik, Guslicu i Tuhobić.
Od ovog travnatog proplanka treba nastaviti nešto oštrijim usponom kroz visoku bukovu šumu. Staza prolazi u kombinaciji šumskih vlaka i planinarskih kratica koje presijecaju te vlake. Nedugo zatim izlazi se na makadamsku cestu koja vodi za Javorje, na raskrižje putova na livadama Golac. Lijevo se odvaja planinarska staza za Bitoraj i Javorje, desno za Viševicu.
Od ovog raskrižja treba preijeći livadu Golac, nakon čega se izlazi na makadamsku cestu. Tu se pružaju dvije varijante uspona na Viševicu. Prva varijanta vodi izravno po izrazito strmom terenu i treba ga izbjegavati ako je podloga vlažna ili prekrivena snijegom, i druga koja vodi zaobilazno – polu kružno makadamskom cestom prema sjevernoj strani livade Golac.
Na postavljenom smjerokazu sa ceste treba skrenuti desno na šumski planinarski put koji oštrijim usponom sa sjeverne strane planine vodi na vrh Viševice. Za sav trud uložen u uspon dobro se naplati izlaskom na vrh prelijepim panoramskim pogledima.
Viševica sa svojom nadmorskom visinom 1428 m predstavlja središnji vrh podjednako udaljen od Velebita, Bjelolasice, Risnjaka, Snježnika, Učke i otočnih vrhova sjevernog Jadrana, s vrha promatrač ima osjećaj da se nalazi u središtu golemog prirodnog amfiteatra. Pogledi su fenomenalni neometani na sve strane. Posebno je lijep pogled na Lič-polje, Fužine, Rijeku, greben Učke i Ćićarije, posebice prema priobalju, moru i otocima sjevernog Jadrana. Po ovakvom lijepom vremenu kao što je danas lijepo se vide Kamničko-Savinjske i Julijske Alpe s prepoznatljivim vrhovima. S pravom se ubraja među najljepše vidikovce u Gorskom Kotaru, kako opsegom tako i ljepotom vidika.
Vrh je označen Metalnom šipkom zataknuta u gomilu kamenja. Tu je i betonski stup na kojem je pričvršćena metalna kutija s upisnom knjigom i metalni tuljac, a tu je i neizostavni metalni žig.
Ovaj uspon u cijeloj svojoj dužini dobro je markiran i jednostavan za snalaženje.
Albumi sa slikama
Statistika i pregled staze
Vrijeme trajanja:
02 h 05 min
Visina polazišta:
738 m
Visina odredišta:
1423 m
Minimalna visina:
738 m
Maksimalna visina:
1423 m
Uk. vis. raz. uspona:
801 m
Uk. vis. raz. silaska:
115 m
Ukupna duljina:
7.1 km
Prosječni nagib:
15 %
Utrošak energije:
4412 kJ
Zahtjevnost staze:
Srednje teška
Markacija staze:
Dobra
Tip aktivnosti:
- Planinarenje
Sezone:
- Zima
- Proljeće
- Ljeto
- Jesen
Preuzmi GPS trag
Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.
Dijeli stazu
Tamara Radic ∙ 9. Kolovoz 2020
Markacije na usponu su mjestimično izbljedile, na nekoliko bitnih mjesta ih nema odnosno moraš prvo ispravno skrenuti (temeljem čega?), onda nađeš markaciju 20 m dalje. Malo smo se gubili, pa nalazili....da nisam imala GPS, nisam sigurna da bismo našli vrh. Na silasku su markacije bolje, a i znali smo gdje smo se gubili na usponu pa je bilo lakše. Vidjeli smo svježe medvjeđe tragove, a staza prolazi kroz polje malina koje su taman sazrele pa smo pjevali do vrha i nazad 🤗 Na vrhu je žig Goranske obilaznice uz betonski stupić, a žig HPO se u prvi mah uopće ne vidi: krenite ravno od stupa u smjeru Bitoraja i pogledajte lijevo, malo ispod staze.
Tin Palčevski ∙ 22. Rujan 2020
Oko sredine uspona markacije skoro pa nevidljive, lako je skrenuti s planinarske staze. I ako se ne pogriješi put, čini mi se da uspon traje dosta duže od 2 sata. Ipak, kad se dođe do vrha nikome ne bude žao.
Renato Gržetić ∙ 8. Studeni 2020
Uspon nam je trajao 3h a ne 2 i markacije su užasne. Bez GPSa teško bi našli put.
Doris Kramaric ∙ 12. Lipanj 2021
Ne preporučujem da se na ovu stazu ide bez gps traga. Markacije su stare i loše vidljive, a na dijelu staze harače Hrvatske sume te se staza gubi na nekoliko mjesta zbog vlaka i trupaca. Staza se prelazi za oko 3 sata.
Danijel Pavić ∙ 6. Listopad 2024
Markacije su svježe obnovljene, dobro uočljive i gusto raspoređene tako da je stazu bez problema moguće pratiti bez upotrebe gps-a. Put do vrha traje cca 3 sata.