Lovćen » Njeguši » Jezerski Vrh

Lovćen nije samo planina, Lovćen je sveto mjesto koje svaki Crnogorac ili njihov gost doživljava kao da je svetinja. Nešto slično kao što je Olimp starim grcima ili gora Ararat Jermenima. Mjesto je obavijeno poviješću, i na njemu se nalazi stara prijestolnica Cetinje, a u kojoj je i danas sjedište predsjednika države. Na vrhu Lovćena nalazi se mauzolej u kojem je sahranjen najveći crnogorski vladar i književnik, Petar II Petrović Njegoš. 

Na Lovćenu se nalazi i živopisno planinsko selo Njeguši u kojem se nalaze kuće u kojima su rođeni Petar II Petrović Njegoš i kralj Nikola I Petrović. Početna točka ovog planinarskog izleta nalazi se u zaseoku Erakovići.  Planinarska staza počinje odmah nadomak Njegoševe rodne kuće i uz blag uspon i markiranu stazu vodi do izvora Šanik na oko 1100 m. U nastavku planinarska staza vodi kroz bukovu šumu sve do vrha. U početnoj fazi uspona od izvora nagib staze je nešto izražajniji, ali se kasnije svodi gotovo na minimum. Pred sami kraj uspona, nagib staze ponovo postaje nešto veći. Na ovoj dionici savladava se visinska razlika od oko 800 m, a dionica je duga oko 5,6 km. Staza je u cjelosti markirana. 

Njegošev mauzolej je najmonumentalniji spomenik na Lovćenu, podignut je na Jezerskom vrhu, mjestu koje je Njegoš još za života izabrao za vječni počinak. Posebna atrakcija je stari put koji vodi od Kotora do sela Njeguši, čuvene lovćenske serpentine, a koje predstavljaju svojevrsni arhitektonski relikt.

Vrh planine je poseban doživljaj kao i penjanje nebrojenim stepenicama ka Njegoševom mauzoleju, terase, vidikovci… Legenda kaže da je crnogorski kralj nadmudrio turskog sultana tražeći slobodu i nezavisnost za Crnu Goru. Tada je sultanu objasnio da je Crna Gora sva teritorija koja se obuhvaća pogledom sa vrha Lovćena… Sultan, misleći da se sa vrha tog brda pogledom ne može obuhvatiti velika teritorija, dao je obećanje crnogorskom kralju, a tek kasnije je shvatio kako ga je ovaj nadmudrio…

O Lovćenskim vidicima najlepše je pisao Kurt Hasert, njemacki geograf: „Cijela Crna Gora ležala je pred nama kao na nekoj reljefnoj karti. Ovdje se sunce igralo lako pokretnim valovima Boke, tamo se svjetlucala površina Skadarskog jezera, a na horizontu se gubio plavi Jadran. U divljoj raskoši uzdizale su se albanske Alpe i obalna planina Rumija. Oko je lutalo po beskrajnim nizovima lanaca i dolina, dok su u pozadini snijegom preliveni šiljci Durmitora i Komova slali posljednje pozdrave. Sa zelene ravnice uzdizala se Podgorica. Teško sam mogao da se rastanem od moćne slike.“  

Lovćen obiluje brojnim etnografskim motivima i elementima narodnog graditeljstva. Autentične su stare kuće i seoska guvna, kao i kolibe u katunima – ljetnjim stočarskim naseobinama. Lovćen predstavlja granicu dvije razlicite klime: mediteranske i kontinentalne što je naročito uticalo na razvoj raznovrsnih bioloških sistema.