Luka Krmpotska-Črni Vrh-Kolevratske stijene- Rušička kuća-Kolevrat-PK Vinište-Klenovica

Ako se dolazi iz smjera Zagreba, autocestu Dalmatinu treba napustiti na čvoru Ogulin i nastaviti vožnju prema mjestu Jasenak (Bjelolasica). Kada se prođe kroz spomenuto mjesto, na prvom križanju asfaltnih cesta, treba skrenuti desno u smjeru Novog Vinodolskog, i vožnju nastaviti do mjesta Breze (29 km). Nakon prolaska ovog mjesta, treba još voziti slijedeća 3 km i skrenuti lijevo na lokalnu cestu, koju treba slijediti 8 km do mjesta Luka Krmpotska.

Ako se dolazi s jadranske magistrale, nakon prolaska mjesta Klenovica u smjeru Senja, treba skrenuti na prvu asfaltnu cestu lijevo i voziti narednih 10 km do Luke Krmpotske, koja je početna točka ovog planinarskog izleta. Automobil treba parkirati na parkiralištu zatvorenog restorana, koji je bio otvoren u sklopu lovačkog doma „Mirko Balen“ a koji se nalazi na početku sela. Tu se susreću i prve markacije za uspon na Kolevratske stijene.

Sa parkirališta treba nastaviti uspon kroz selo, po asfaltnoj cesti, slijedećih 750 m. Nakon toga slijedi 500 m uspona po makadamskoj cesti, sa koje se skreće desno na građenu pješačku stazu, po kojoj se stiže do prijevoja Kolevrat, koji se nalazi sa zapadne strane vrha Kolevrat, sa kojeg staza uspona za kratko ide po makadaskoj cesti.

Na ovom prijevoju, na kojem je križanje planinarskih staza, treba nastaviti ravno po makadamskoj cesti, do smjerkokaza za uspon na Crni vrh. Tu treba skrenuti lijevo i nastaviti dalje markiranom planinarskom stazom, koja u nekoliko širokih serpentina, malo oštrije uzbrdo, dovodi do proplanka na kojem se nalazi označeni Crni vrh. Stvarna, najviša vršna točka se nalazi nekoliko desetaka metara dalje u visokoj šumi bez ikakvih otvorenih vidika. Vrh je označen natpisom na kamenu, u koji je ugrađen i metalni tuljac u kojem se nalazi upisna knjiga i planinarski žig. Sa ovog vrha su otvoreni nesmetani vidici od sjeveroistoka do jugozapada. Najupečatljiviji je onaj na južni dio Gorskog kotara (Viševica, Bijele, Samarske i Kolevratske stijene...) i masiv Velebita.

Sa ovog vrha se treba vratiti na makadamsku cestu smjerom uspona, i nastaviti po njoj do križanja sa asfaltnom cestom na koju treba skrenuti desno. Nakon skretanja na spomenutu cestu, staza uspona vodi po njoj do smjerokaza koji upućije na skretanje lijevo i u malo oštrijem usponu uzbrdo, dovodi do pod kameniti vršni greben Kolevratskih stijena.

Prije završnog uspona na vrh, najbolje je ispod stijene ostaviti planinarske štapove, jer za savladavanje uspona po spomenutoj stijeni, povremeno treba upotreba obadvije ruke.

Sam vrh je izrazita stijena, visoka između 15-20 m, s vrlo lijepim liticama, koje se naročito ističu u vrijeme kada šuma nema lišća. S vrha se pružaju lijepi vidici na cijelu Dulibu, kuću na Stalku, a preko nje na Veliku Javornicu. Veoma se lijepo vidi u pravcu jugoistoka vrh Alija i u daljini Velebit.

S vrha Kolevratskih stijena treba se vratiti do prijevoja, na kojem se nalazi križanje planinarskih staza, na kojem treba nastaviti ravno po šumarijskom putu, niz brijeg, slijedeći markaciju prema jugoistoku, do izlaska na asfaltnu cestu, po kojoj se ubrzo stiže do križanja na kojem se sa spomenute ceste odvaja makadamski put desno, na koji treba skrenuti i nastaviti dalje po njemu. Ovo raskrižje se nalazi pored stare lugarnice, tzv. Rušičke kuće, koja je ustvari bila velika baraka koja je danas potpuno propala. Pored kuće se nalazi velika cisterna puna vode dvojbene ispravnosti.

Skretanjem desno na makadamsku cestu, obilazi se Kolevratsko polje s južne strane, dok se ponovo ne dođe do prijevoja Kolevrat. Sa ovog prijevoja treba nastaviti lijevo najprije kroz bukovu šumu do izlaska na travnati proplanak, po kojem se stiže na vrh Kolevrat. Sa ovog vrha se otvaraju nezaboravni vidici neometani u svim smjerovima, pa se isplati odvojiti 10-tak minuta i posjetiti ovaj nezaboravni vidikovac, sa kojega se na kraju treba vratiti na prijevoj Kolovrat stazom uspona.

U nastavku silaska sa prijevoja Kolevrat, treba slijediti planinarsku stazu po kojoj je napravljen uspon, a koja vodi po građenom pješačkom putu, do izlaska na križanje sa makadamskom cestom, na kojem i završava spomenuti građeni pješački put. Na ovom križanju treba skrenuti lijevo i nastaviti silazak po makadamskom putu do smjerokaza na kojem se planinarska staza koja vodi prema PK Vinište, odvaja desno i na nju treba skrenuti i nastavit dalje po njoj.

Planinarska markirana staza se spušta u zavojima do doline i izbija na novosagrađenu cestu koju treba prijeći i nastaviti dalje po visoravni, u smjeru zapada, do izlaska na asfaltnu cestu Luka Krmpotska - Omari.

Silazak se nastavlja ravno preko ceste Luka Krmpotska – Omari, ostavljajući lijepo uređenu vikendicu s desne strane, slijedeći dobro markiranu planinarsku stazu, koja poludesno, u smjeru jugozapada, vodi prema kamenoj glavici.

S kamene glavice vidi se zaselak Bačići, do kojeg vodi zmijolika asfaltna cesta. Od Luke Krmpotske do Zadrinka dolazi se približno za 30 min. U Zadrinku treba nastaviti asfaltnom cestom udesno, u smjeru sjeverozapada, te se približno za 20-tak minuta stiže u zaselak Drsnik. Ovaj zaselak je napušten, u kojem je jedna uzdržavana kuća, koja je povremeno nastanjena. Pored te je kuće se nalazi čatrnja (gustirna) s pitkom vodom, koja je nažalost, veći dio godine zaključana. Cestom treba nastaviti do zadnje ruševne kuće, kod koje markirana planinarska staza skreće lijevo u smjeru zapada, na vidljivi seoski put, koji u serpentini vodi do velikog proplanka preko kojeg je izgrađen makadamski put. U nastavku valja slijediti put što vijuga između ograda nekadašnjih plantaža borove šume, polagano se spuštajući kroz visoku makiju, do PK Vinište.

­Vinište je pusto selo s dvije sačuvane kuće. U rujnu 1981. g. umrla je 76-godišnja Anka Komadina, posljednji stanovnik Viništa. Razumijevanjem tadašnjeg SIZ-a socijalne zaštite Novi Vinodolski, kuća u kojoj je živjela Anka Komadina dana je na korištenje društvima HPD “Vihor” i HPD “Kapela”. Do 1989. g. kuća je bila otvoreno sklonište. Te godine, u više radnih akcija, dograđen je dio kuće, obnovljen krov te uređena prizemna prostorija, ranije drvarnica. Danas je u gornjem dijelu dom s dvije prostorije. U prvoj je prostoriji kuhinja, koja služi i kao dnevni boravak, dok su u odvojenoj, manjoj prostoriji smješteni skupni ležajevi za 16 osoba.

U domu se nalazi peć i sav nužan pribor. Rasvjeta je izvedena pomoću fotonaponskog modula i akumulatora. Ispred kuće je lijepo dvorište popločano kamenom, s ugrađenim stolom i velikim roštiljem. Pored kuće prema jugu, izgrađeno je sklonište, stalno tvoreno u kojem se prolaznici mogu zaštiti od vremenskih nepogoda a po potrebi prespavati. Zapadno pored kuće, prema moru, lijepe su livade s posađenim smokvama i višnjama. Pogodno je za kampiranje. Ispred ulaza u sklonište smještena je lijepo obzidana cisterna, izgrađena 1856 g., a obnovljena marom članova društava 1990. g. Domom i skloništem upravlja Odbor KPP-a (Kapelskog Planinarskog Puta). Boravak u domu moguć je uz najavu. Od 1997. g.  uvedena su ljetna dežurstva u domu, tako da je moguće provesti nekoliko dana u prelijepom ambijentu primorskog ugođaja. Boravak u domu s malom udaljenosti od mora omogućuje pravo planinarsko ljetovanje. Za sve obavijesti javiti se na adresu bilo kojeg društva iz Odbora KPP-a.

U nastavku se Kapelskim planinarskim putom prolazi pored cisterne te se preko terasa nekadašnjih vrtova spušta u jugozapadnom smjeru do makadamske ceste, koja povezuje uzdužno Ledenice s Drinkom. Ovaj dio planinarske staze je dosta loše markiran i lako se počme lutati do pronalaska pravog smjera silaska. Nasuprot mjestu gdje markirana planinarska staza izlazi na makadamsku cestu nalazi se usamljeni veliki bor, ispod kojeg je kapelica sv. Karmele. Do ove točke se može doći automobilom od kuda se za 10-tak minuta stiže u PK Vinište.

Planinarska staza vodi cestom na jug oko 50 m, zatim skreće desno u smjeru mora, s lijeve strane vododerine, spuštajući se usporedo s njome prema moru, da bi na kraju, prošavši pored suhozida, skrenula desno do dna obrasle vododerine i prošla kroz propust ispod Jadranske magistrle. Nakon prolaska kroz spomenuti propust treba skrenuti desno u ulicu Braće Miletić i nastaviti po njoj do križanja s ulicom Kolevratska staza. U ovu ulicu treba skrenuti desno i nastaviti po njoj do Ribarske obale i gostionice “Pod voltom” u kojoj se nalazi planinarski žig KT-10 KPP-a.

Klenovica je nekad bila malo, ljupko, turističko-ribarsko mjesto. Danas je izgrađeno puno novih kuća, pretežno za odmor. Udaljena je 6 km od Novog Vinodolskog i 23 km od Senja. Klenovica ima i manji hotel “Vila Lostura”, a moguće je prespavati i u privatnom smještaju. U neposrednoj blizini hotela, uz obalu, ima autokamp i konoba.