Lukla-Chutanga-Zatrwa La–Thuli Kharka-Khote-Thaknak-Khare-Visinski kamp-Mera vrh (6476 m)

Prvi dan (Lukla – Chutanga) (oko 5 sati hoda)

Prvi dio dana provedenog u glavnom gradu Nepala, iskorišten je za najam ili kupnju nedostajeće planinarske opreme kao i za razgledavanje nekih od znamenitosti ovoga grada.

Nakon prespavane noći, ako se to tako može kazati, jer je ustajanje bilo u 1 h poslije ponoći, tako da bi se krenulo sa vožnjom kombijem do mjesta Mamthali (Rameachap) i stiglo na prve letove sa malog aerodroma u spomenutom mjestu za Luklu. Ovaj dio vožnje, na našu sreću se odvijao u kasnim noćnim satima, pa nije bilo gustog prometa. Cesta je uska, djelomično pravi makadam a po njoj prometuju i kamioni. Mimoilaženje vozila na ovom dijelu puta, najradije ćete zaboraviti, jer kad se toga sjetite, digne vam se kosa na glavi. Za vrijeme naše ekspedicije, avioni nisu letjeli iz Kakmandua nego iz Rameachapa za Luklu.

Kada je mali dvomotorni avion sletio na najkraću slijetnu stazu u svijetu, u mjestu Lukla (2850 m), uslijedio je lagani doručak poslije kojeg je započela ova naša planinarska avantura.

Prva dionica ovog planinarskog izleta, vodila je do mjesta Chutanga u kojem se nalazi “lodge” na nadmorskoj visini od 3560 m, u kojem smo proveli prvu noć.

Uspon do spomenutog prenoćišta nije jako naporan, ali s obzirom na neprospavanu noć, bio je nešto zahtjevniji i tražio je dodatnu snagu. Na ovom dijelu uspona, u samom početku, planinarska staza prelaze preko dugog karakterističnog visećeg mosta za himalajsko područje, i gotovo cijelim usponom vodi kroz šumu rododendrona, koja sliče našoj visokoj makiji ali samo s drugom vrstom drveta, koje može biti jedino korišteno za ogrjev.

U mjestu Chutanga, spomenuti “lodge” je poludovršen objekt tako da je moja spavaća soba bila pokrivena damo sa najlonskom folijom.

Ujutro, bio sam iznenađen kada sam kroz ovaj najlonski pokrov, vidio sunce koje me je probudilo i iznenadilo. Večer prije odlaska na počinak nisam obraćao pažnju na spomenutu situaciju, a sunce u ovom kraju izlazi relativno rano već prije 5 h ujutro, tako da sam se probudio prije planiranog vremena i pokušaja da se odmorim od prethodno izuzetno napornog dana

Nakon doručka, koji je bio u 7 h ujutro, nastavili smo s daljnjim programom znaše ekspedicije.

Drugi dan (Chuthaga - Zatrwa La – Thuli Kharka) (4220 m) – 7 sati hoda

Nakon doručka nastavili smo uspon, po terenu koji je sličan opisanom u prethodnom danu, do visine od 4000 m. Na toj visini, nalazi se Kharkaten Adventure “Tea shop”. Nakon kraćeg odmora ispred spomenute improvizirane kamene građevine u kojoj se može prespavati te u kojoj se nude jednostavni prehrambene artikle uključujući i pivo, stavili mi smo na planinarske cipele, takozvane male dereze, jer smo došli do snježne zone, i nastavili smo uspon po snježnoj padini, koja je mjestimično bila i jače eksponirana, sve do prijevoja. Nakon prolaska spomenutog prijevoja slijedi spuštanje oko sedamdesetak visinskih metara i prečenje sa polaganim usponom do najviše točke ovoga planinarskog dana, koja se nalazi na 4620 m nadmorske visine. Ovaj prijevoj se zove Zatrwa La.

Neposredno nakon prolaska ovog prijevoja, nalazi se improvizirana građevina, u kojoj se može dobiti krepka juha ili čaj. Ako je ružno vrijeme treba pažljivo ulaziti u ovo nastambu, jer je njena visina za nas europljane jako mala, pa se lako o strop udari glavom. Za vrijeme našeg uspona, ovaj objekat je opsluživala jako simpatična mlada žena, koja nam je nakon dosta napornog uspona, poslužila krepku juhu sa tijestom, koje smo se svi sjećali kao jako dobre i ukusne okrijepe.

Nakon okrijepe u spomenutom objektu uslijedilo je spuštanje do našeg sljedećeg mjesta, koje se zove Thuli Kharka, u kojem se nalazi “lodge”, u kojem smo proveli slijedeću noć!

Ovaj spust vodi jako strmo nizbrdo po grebenu, u kratkim serpentinama, sve do spomenutog prenoćišta koje se nalazi na 4220 m nadmorske visine.

Treći dan (Thuli Kharka – Khote) (3691 m) - oko 5 sati hoda

Prva 2,3 km, planinarska staza meandrira oko nadmorske visine od 4200 m. Za vrijeme maše ekspedicije ovaj dio planinarske staze je bio pod snijegom. Mjestimično, planinarska staza je vodila po dosta izraženim padinama koje je priječila. Za sigurno savladavanje ovog dijela planinarske staze, trebalo je imati dosta planinarskog iskustva.

Nakon prolaska spomenute dionice, slijedio je dosta izražen spust u dolinu tako da u konačnici završi na moreni koja je ostala nakon povlačenja ledenjaka.

U nastavku uspona, planinarska staza vodi djelomično po kamenjaru morene, da bi na teže prohodnim dijelovima skretala lijevo uzdižući se po padini. Nakon prolaska neprohodnih djelova, ponovo se vraćala u kotlinu i nastavila dalje po njoj stalno uz rijeku Hinku Drangka.

U završnom dijelu uspona, prije dolaska u mjesto Khote, planinarska staza se malo oštrije uspinje s lijeve strane spomenute kotline, da bi se na kraju spustila u mjesto Khote.

Četvrti dan (Khote – Thaknak) (4358 m) - oko 5 sati hoda

Nakon napuštanja mjesta Khote, planinarska staza vodi s desne strane rijeke Hinku Drangka, po kamenjaru morene.

S desne strane uspona, otkrivaju se strme padine planine Mera. Mnogi vrhovi Kusum Kanggurua (6367 m), koji veći dio uspona, s lijeve strane, dominiraju pogledima, sve dok se Kyahsar ne pojavi u pogledu na sjevernom kraju doline.

Oko sat vremena prije nego što se stigne do mjestaThaknak, prolazi se  pored 200-tinjak godina starog budističkog svetišta, koje je izgrađeno ispod ogromne stijene, koje vrijedi posjetiti. Svetište obično ima samo jednog redovnika.

Thaknak je malo naselje oko kojeg još uvijek ima obrađenih vrtova. Po dolasku u Thaknak budite vani za vrijeme zalaska sunca - način na koji se svjetlost polako penje po okolnim vrhovima, koji se uzdižu iznad vas, je zaista spektakularan.

Peti dan ( aklimatizacija u mjestu Thaknak)

U našoj ekspediciji, u ovom mjestu, uzet je dan za aklimatizaciju. Postoji puno opcija za jednodnevno pješačenje tijekom slobodnog dana, uključujući nekoliko staza zapadno od sela na grebenima i padinama koje se spuštaju s Kusum Kanggurua. Napravljeno je 300-tinjak metara uspona po padini i provedeno je nekoliko sati odmarajući se na visini i uživanju u pogledima na okolno gorje.

Šesti dan (Thaknak - jezera Sabai Tsho - Khare) (5045 m) - oko 4 sati hoda

Nakon napuštanja mjesta Thaknak, planinarska staza vodi s desne strane rijeke Hinku Drangka, po kamenjaru morene. Nakon nekoliko stotina metara, prelazi spomenutu rijeku i oštrije se uzdiže uz padinu. Na kraju ovog malo oštrijeg uspona, dolazi se na zaravan na kojoj treba skrenuti lijevo, napustiti planinarsku stazu, da bi se prišlo do jezera Sabai Tsho.

Ovo ledenjačko jezero je ujedno i izvor rijeke Hinku Drangka. Nakon uživanja u pogledu na spomenuto jezero i neizostavnog slikanja za uspomenu, treba se vratiti na planinarsku stazu i nastaviti uspon po njoj, sve do dolaska u mjesto Thaknak.

Sedmi dan (aklimatizacijski uspon, provjera opreme, odmor…)

Osmi dan (Khare – Visinski kamp) (5780 m) - oko 5 sati hoda

Od mjesta Khare, planinarska staza kreće odmah oštro uzbrdo po serpentinama i nakon oko 1 sat hoda dolazi se do područja pod snijegom i potrebno je staviti dereze. Nakon stavljanja dereza, uspon se i dalje nastavlja po dosta strmoj i povremeno izloženoj planinarskoj stazi.

Nakon prolaska nekadašnjeg Mera Base Camp-a, izlazi se na Mera glečer i po njemu se nastavlja sve do visinskog kampa. Sve što se više  približava visinskom kampu to strmina postaje veća pa je potrebno malo usporiti i polako doći do "Visinskog kampa".

U visinskom kampu su postavljeni šatori koji imaju i podlogu za spavanje pa istu ne treba nositi. U pećini pored šatora je smještena kuhinja i priručno mjesto na kojem se može objedovati.

Nakon smještaja u šatore uslijedio je kraći odmor, nakon kojeg je bila rana večera jer je ustajanje dogovoreno za 1 sat po ponoći a uapon na vrh je započeo u 2 sata po ponoći.

Deveti dan (Visinski kamp – Mera vrh (6476 m) – Visinski kamp – Khare)

U dva sata po ponoći, na zaravni pored visinskog kampa, oformljena su 3 naveza. U svakom navezu je uz planinare bio najmanje jedan vodič. Krenuo je završni uspon. Staza uspona vodi izravno prema grebenu pored vrha, gotovo jednakog je nagiba i traži veliku fizičku i mentalnu snagu. Kada se iziđe na zaravan prije završnog i malo izazovnijeg uspona, napravljena je pauza. Većina planinara je na ovom mjestu ostavila ruksake.

Sam završni uspon je osiguran dodatnim užetom pa ako treba može se koristiti i ručna penjalica (žemar). Ovo penjačko uže vodi sve do vrha. Na vrhu ima malo mjesta i mora se biti vezan za uže ili sidrište. Na vrh je izišlo 8 od 9 planinara. Najsporiji navez je izašao za 6 sati i 15 minuta što je izvrsno vrijeme. O drugima da se i ne govori.

Pogled s vrha ostavlja bez daha. Vide se redom vrhovi iznad 8000 metara; Mount Everest, Lhotse, Cho Oyu, Makalu i Kangchenjunga. Ako vas sreća nagradi s lijepim vremenom, vrijedno je svake kapi prolivenog znoja. S vrha se treba vratiti do visinskog kampa i nakon kraćeg odmora i osvježenja, spustiti se u Khare.

Iz Kharea se do Lukle treba vratiti stazom uspona. Za povratak su potrebna 3 dana.

Osvrt na uspon

Mislimo da imamo toliko vremena u životu, kada postavljamo proizvoljne ciljeve, koje možemo ili ne možemo ostvariti. Popeti se na 6476 m znači da sam dovoljno dobar. Ako uspijem u tome, bolji sam od onih koji nisu. Ako se mogu popeti, vrijedan sam. Te ideje stavljamo u svoje glave kao male sjemenke. Kako vrijeme prolazi, zalijevamo ih i gledamo kako rastu. Govorimo sebi da je neuspjeh ako se ne popnemo na vrh. Uspoređujemo se s drugima. Ponizili smo se. Uzimamo stvari koje bi trebale biti lijepe i iskrivljujemo ih za jačanje ega. Dopuštamo da nas definiraju uspjeh i neuspjeh.

Negdje usput sam naučio da se ne uspoređujem s tuđim postignućima. Naučio sam ne natjecati se s tuđim uspjehom. Naučio sam da odredište nije najvažniji dio putovanja. U nekom sam trenutku prestao govoriti sam sebi da moram postići nešto što bih mogao mjeriti. Biti vrijedan. Ako postoji jedna stvar koju sam naučio na ovom putovanju, onda je to: ja sam vrijedan sebi i svaki ishod uspona mi je jednako prihvatljiv!

Videouradak s ovog uspona pogledajte ovdje: