Mangartsko Sedlo–Via Ferata Italijana al Mangart » Slovenska Pot » Veliki Mangart » Talijanska Pot

Ako se dolazi iz smjera Ljubljane, autocestu treba napustiti u Jesenicama i nastaviti vožnju regionalnom cestom prema Kranjskoj Gori, a poslije nje istom cestom preko graničnog prijelaza Rateče u Italiju. U nastavku treba voziti prema talijanskom gradiću Tarvisio, i na početku tog gradića skrenuti lijevo u smjeru Bovca. Nakon skretanja vožnju treba nastaviti po regionalnoj cesti do graničnog prijelaza Predel. Neposredno nakon prelaska ovog graničnog prijelaza i ponovnog povratka u Sloveniju, treba skrenuti lijevo prije većeg mosta i voziti u smjeru Magartskog sedla, kada se dođe na samo sedlo (2050 m) na parkiralištu treba parkirati automobil. Vožnja po ovoj cesti se naplaćuje 5 Eura.

Druga varijanta je da nakon Bovca nastavimo prema graničnom prijelazu Predel i 100-tinjak metara prije istog, poslije većeg lokalnog mosta, treba skrenuti desno u smjeru Margatskog sedla, i kada se stgne na isto, na parkiralištu treba parkirati automobil. I ova cesta se naplaćuje.

Početna točka ovog planinarskog izleta je parkiralište iznad koče  na Mangartskom sedlu (2044 m). Uspon najprije ide do vrha sedla (2167 m), zatim slijedi spust do bivka Nogara, te uspon po talijanskoj  ferrati ( via ferrata Italiana al Mangart  2010 m), zatim uspon po Slovenskoj ferrati do vrha Velikog Mangarta (2679 m ), a nakon toga silazak po talijanskoj stazi ( via normale ) do parkirališta na Mangartskom sedlu (2044 m).
Planinarska staza sa parkirališta vodi u laganom usponu po travnatom grebenu, po graničnoj crti između Slovenije i Italije. Kada se iziđe do pod sami vrh ovog sedla, dolazi se do smjerokaza koji upućuje na skretanje lijevo prema bivku Nogara kod kojeg počinje uspon po „Via ferrata italiana al Mangart“. Nakon skretanja treba se spustiti po talijanskoj strani do bivka Nogara. Ovaj spust je dosta strm a vodi po stazi na kojoj se izmjenjuju busenovi trave, sipar i sitno kamenje, pa treba pažljivo hodati. Kada se dođe do bivka treba skrenuti lijevo i popeti se do početka stijene i do početka uspona po ferati.

Početak uspona vodi oštro uz stijenu do male špilje a staza je osigurana čeličnom sajlom. To je jedno okno kroz koje se mora proći. Nakon prolaska špilje staza skreće lijevo a uspon se nastavlja po gotovo okomitoj stijeni. Poslije ovog uspona staza skreće lijevo i za kratko vodi po položenijem travnatom dijelu uspona. Nakon prolaska spomenutog travnatog dijela, planinarska staza lagano zavija desno po glatkim i strmim kamenim pločama, a nakon toga ponovo skreće lijevo da bi se zaobišao greben po klanfama i uz pomoć sajli.

Na ovom dijelu poprečnog prelaska po širokim klanfama, treba se osiguravati za sajlu iznad, a ispod je ogromna provalija koju je teško i pogledati. Nakon toga staza skreće lijevo a markacije vode po gotovo okomitoj stijeni koju treba savladati penjući se po klanfama i osiguravajući se hvatanjem za sajlu. Ovo je najteža dionica na ovom dijelu planinarske staze.

Nakon prolaska ovog okomitog i strmog dijela, uspon postaje manje strm i ubrzo se stiže do Mangartovog sedla.

Od Mangartova sedla slijedi lagani spust po glatkim kamenim pločama, nakon njega treba prijeći talijansku stazu „via normale“, i skrenuti lijevo po kamenim oblutcima prema mjestu gdje započinje penjanje po slovenskoj ferrati.

Slovenska ferata nije zahtjevna kao talijanska, a postavljena je na cijelom usponu do pred sam vrh. Ova ferata je opasnija što se tiče odrona kamenja, pa je obavezno nošenje kacige. Ferrata je dobro osigurana i nema jako zahtijevnih dijelova, ako se uspon izvodi u suhim uvjetima.  

Za savladavanje ovog uspona treba odvojiti približno 2 sata.

Uspon po slovenskoj ferati započinje izraženijim usjekom u stijeni. Nakon ovog usjeka uspon se nastavlja po jako strmom procijepu, gotovo izravno uzbrdo dok se ne dođe do manjeg platoa koji može poslužiti kao dobar vidikovac i mjesto za predah. Od vidikovca do vrha treba hodati 15-tak minuta, staza je neosigurana i nema nikakvih teških elemenata. S vrha su otvoreni nezaboravni vidici a posebno se ističu na: Triglav, Dom Kredarica, Ponce, Jalovec, Belopeška jezera, Grossglockner….. Na vrhu ima planinarski žig i metalna kutija sa upisnom knjigom.
Povratak s vrha je izveden po talijanskoj stazi „via normale“, koja nije zahtjevna i ostavlja dosta mogućnosti da se uživa u lijepim vidicima. Samo na nekoliko dijelova staze postavljene su sajle kao osiguranje. Nakon što se spusti do graničnog grebena, treba nastaviti po njemu do parkirališta, odnosno do završne točke ovog planinarskog izleta.