Matsch/Mals (Parkiralište Glieshof)-Oberetteshütte-Weißkugel (Palla Bianca) (3738 m)

Weisskugel (tal: Palla Bianca) je druga najviša planina Ötztalskih Alpa i treća najviša planina u Austriji. I to je najviša točka današnje granice između Austrije i Italije.

Weisskugel je vrlo impresivna stijena piramidalnog oblika oko koje 4 grebena i 4 ledenjaka dominiraju u zapadnom središtu Ötztalskih alpa.

Prvi penjač bio je Joseph Anton Specht iz Beča 30. rujna 1861. zajedno s dva ili tri lokalna vodiča, među kojima je bio i Leander Klotz koji je prvi penjač Wildspitzea (izvor: „Die Erschließung der Ostalpen“, Berlin 1894). ). Bilo je ranijih pokušaja austrijskih vojnika da rade na triangulaciji za vojne karte, ali nisu uspjeli. Drugi uspon su napravili britanski penjači Freshfild, Fox i Tuckett 24. lipnja1865. Freshfield je napisao da je najljepši pogled na cijeli Tirol upravo sa Weisskugela.

Kako na Ausrijskoj tako i na Talijanskoj strani, mještani govore njemačkim jezikom. Talijanski naziv „Palla Blanca“ je samo prijevod. „Weiss-Kugel“ (Kugel = Palla) nije izvorno značenje. Ovo je „Kogel“, kako se nazivaju mnoge planine u austrijskim Alpama (Brochkogel, Fluchtkogel itd.). Sigurno je bila pogreška kartografa kod kartiranja ovog područja. „Kogel“ znači nešto zaokruženo, tako da ime i prijevod nisu toliko pogrešni.

Uspon na Weißkugel (3.739 m) smatra se jednim od najljepših visinskih tura u istočnim Alpama. Kao što je već napisano, godine 1861. izveden je prvi uspon na ovaj alpski dragulj. Između prvog uspona i danas je gotovo 160 godina, a ipak Weißkugel nije izgubio svoju magičnu privlačnost. Iako su se ledenjaci koji ga okružuju smanjili, stajanje na najvišem vrhu Ötztalskih Alpa, s južne tirolske strane, je nešto posebno.

Ako se krene iz Zagreba, treba voziti preko Ljubljane i Gorice autoputom do mjesta Portogruaro u kojem treba skrenuti na autoput A 28 i slijediti ga do mjesta Ponte nelle Alpi u kojem se napušta autoput i nastavlja se dalje preko mjesta Belluno, Suldena (Solda) do Gomagoja u kojem treba skrenuti desno i voziti do mjesta Prato Allo Stelvio u kojem treba skrenuti lijevo Glorenza u kojem treba skrenuti desno na usku asfaltnu cestu po kojoj treba nastaviti do malog mjesta Glieshof. Neposredno prije ulaska u mjesto Glieshof, prelazi se preko mosta koji premošćuje riječicu Saldurbach i odmah iza mosta je prostrano parkiralište s obje strane ceste. Pored parkikališta je i informativna tabla sa pojedinostima potencijalnih izleta od ove točke. U ovom slučaju to je početna točka ovog planinarsko/alpinističkog izleta. Ako se želi može se prijeći još 200-tinjak metara i parkirati na parkiralištu pored male crkvice koja se nalazi nasuprot hotela Glieshof.

Na smjerokazu pored parkirališta stoji da do planinarskog doma Oberetteshütte treba 2h i 55 minuta. S parkirališta treba nastaviti asfaltnom cestom oko 200 m, do hotela Glieshof. Kada se prođe preko parkirališta spomenutog hotela, izlazi se na planinarsku stazu br.1 koja vodi prema domu Oberetteshütte. Planinarska staza vodi kroz visoku četinjačku šumu, blago se podižući da bi nakon prolaska preko prostrane livade izašla na makadamski put po kojem vodi dalje do donje stanice teretne žičare, koja se koristi za opskrbu planinarskog doma Oberetteshütte. Planinarska staza je dobro markirana i ne ostavlja mogućnost pogreške, a vodi kroz borovu šumu, pored nabujalih potoka i prekrasnih zelenih padina punih roznog alpskog cvijeća i slapova koji ostavljaju bez daha.

Nakon prolaska donje stanice teretne žičare, treba nastaviti dalje po planinarskoj stazi br.1 do izraženo složene gomile stijena na kojima je smjerokaz za skretanje desno prema domu Oberetteshütte. Tu započinje malo oštriji uspon koji u serpentinama vodi do spomenutog planinarskog doma. Planinarska staza vodi točno ispod velikog vodopada koji ovom dijelu uspona daje posebnu draž.

Od Oberetteshütte treba ići oko 100 m do prvog smjerokaza, kod kojeg treba skrenuti lijevo u smjeru Klamma. Kada se prijeđe preko malog mosta i nakon daljnjih 100 m treba skreniti desno na planinarsku stazu 5b, po kojoj se u malo izraženijem usponu, po stjenovitom terenu, dolazi do prijevoja na oko 3022 m nadmorske visine. Nakon ovog prijevoja, staza uspona gubo oko 80 m na nadmorskoj visini i prelazi pored jezerca Spaiktsee i manjeg snježišća. Uskoro iza njega stiže se do ledenjaka Matscherferner gdje se treba opremiti sa svom ledenjačkom opremom i formirati navez. Za savladavanje ledenjaka Matscherfernera treba posebnu pažnju obratiti na pukotine i po mogućnosti slijediti tragove od prethodnika, ako se uspon izvodi u kasnijim ljetnim danima. U ovom slučaju na ledenjaku je bilo oko 20 cm tjedan dana starog snijega i pukotine nisu bile vidljive.

Kada se prođe ledenjak, slijedi završna dionica uspon na stjenoviti vrh. Nekada su na stijeni bile sajle no izgleda da su ih gromovi uništili. Za savladavanje ovog dijela treba imati umijeća, hrabrosti i odvažnosti jer se radi o alpinističkom usponu 3+ (tal. PD+) i svakako treba napraviti adekvatno osiguranje da bi se uspon uspješno izveo. Ova planina ima dva vrha i to Klein Weisskogel (Picola Palla Bianca ) 3720 m i Weisskogel (Palla Bianca) s 3739 m nadmorske visine.