Medveja » Mala Učka » Vrh Vojak

Početna točka uspona je u Medveji, stepenište koje vodi prema naselju Kali a nalazi se preko puta južnog kraja gradske plaže. Uspon vodi po asfaltnoj cesti do kraja naselja Kali. U nastavku staza vodi po dosta neugodnom kamenom stepeništu, koja se dosta oštro uspinje i vijuga između suhozida, zapuštenih ograda i vrtova koji su se nekada obrađivali, a danas su nažalost, zapušteni, obrasli u korov i nisko raslinje. Ovaj put je nekada služio kao poveznica od sela Visoče do naselja Kali i mora. Na kraju ove mješavine stepenica i popločane staze stiže se u napušteno selo Visoče (416 m).

Ovaj dio uspona je dosta naporan a budući da vodi gotovo izravno u brdo i dosta oštar. Do ovog sela staza je održavana i nije zarasla. Nakon ovog napuštenog sela uspon se nastavlja po planinarskoj stazi koja vijuga kroz rijetku bukovu šumu, kontinuirano dobivajući na visini. Ovaj dio staze dosta je zarastao i dobro bi bilo da planinarsko društvo koje je zaduženo za održavanje ove staze, malo pročisti stazu od šipražja i niskog raslinja. Staza je prohodna ali se stalno treba provlačiti kroz gustiš što stvara malu nelagodu u usponu.

Nakon izlaska iz bukove šume dolazi se na otvoreni dio s kojeg se pružaju lijepi vidici prema moru a dobro se vidi Mošćenička Draga, selo Potoki i vrh Perun. Nakon prolaska ove zatravljene kamenite goleti, planinarska staza ponovo ulazi u visoku bukovu i borovu šumu koju napušta izlaskom na makadamsku šumsku cestu. Ova cesta je i biciklistička staza koja vodi od sela Mala Učka do Tunela Učka.

Dolaskom na ovu cestu treba skrenuti desno i slijediti je do sela Mala Učka. Mala Učka najviše je ruralno naselje u Istri, smješteno na 995 metara nadmorske visine. Nekad je u Maloj Učki živjelo 130 stanovnika koji su se zvali Učkari, bavili se stočarstvom i bili poznati po dobrom siru. Danas jedno poljoprivredno gospodarstvo nudi svježi ovčji sir. Na prvi pogled čini se da je to možda jedino domaćinstvo koje je stalno nastanjeno u ovom selu. Prema svim informacijama i ova obitelj boravi ovdje samo u ljetnim mjesecima, čuvajući svoje ovce koje imaju dovoljno kvalitetne ispaše i nudeći sir skutu. U selu ima dosta obnovljenih kuća ali čini se da se koriste samo za odmor kao vikendice.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 30. travnja 1944. godine, Talijani i Nijemci do temelja su spalili selo, te su se Učkari poslije rata iselili zbog teških gospodarskih prilika. Selo je i u takvom stanju ostalo dovoljno slikovito da ga se 1976. godine upiše u Registar nepokretnih spomenika kulture kao zaštićenu ruralnu cjelinu. Šarolikost flore i pejzažna ljepota reljefa i krajolika s ruralnim kvalitetama naselja okruženog stijenama i pašnjacima predstavljaju izuzetnu prirodnu vrijednost. Do Male Učke vodi makadamska cesta od sela Vela Učka.

Za dosta planinara ovo je početna točka uspona na vrh ili na druge dijelove ove prekrasne planine. U ovom selu ima česma s pitkom vodom. Od ovog sela slijedi dosta oštar uspon a staza vodi kroz visoku bukovu šumu, sve do izlaska na sedlo podno vrha Vojak. Na ovom sedlu je veliko križanje planinarskih puteva a uspon u ovom slučaju treba nastaviti vrlo oštrim usponom po zatravljenom kamenitom grebenu sve do vrha Vojak. Na Vojaku je smještena stara kula-vidikovac, s koje se može uživati u punih 360˚ izuzetno atraktivne panorame. Za vedra vremena moguće je golim okom vidjeti Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, čitav Velebitski masiv, Istarski poluotok, Alpe i Veneciju.