Milići » Očesci » Sveti Jure

Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote.

Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina.

Ishodišna točka ovog planinarskog izleta nalazi se u zaselku Milići na nadmorskoj visini 400 m. Ako se dolazi iz centra Zagvozda treba odabrati lokalnu cestu D62 koja vodi od Zagvozda do Vrgorca. Nakon prijeđenih oko 3 km sa spomenute ceste treba skrenuti desno. Samo skretanje je označeno manjom tablom s natpisom Sv. Jure.  Nakon skretanja treba voziti prema centru sela i nakon 100-tinjak metara dolazi se do križanja na kojem treba skrenuti lijevo i kada se dođe do garaže na kojoj se nalazi prva markacija sa smjerokazom, tu treba parkirati automobil i to je početna točka ovog planinarskog izleta.

Planinarska staza najprije ide u smjeru istoka, zatim skreće oštro desno te na 550 metara nadmorske visine prelazi preko novog makadamskog požarnog puta izgrađenog od strane Hrvatskih šuma. U nastavku uspona planinarska staza ide blagim usponom kroz makiju i sitno raslinje, oko mnogobrojnih suhozida i dolaca da bi na 830 metara nadmorske visine prošla pored ruševne pastirske staje. Nešto više od spomenute staje na nekih 900 metara nadmorske visine staza kreće oštro uzbrdo kroz gustu bukovu prašumu koja daje zaštitu od sunca sve do proplanka koji se nalazi iznad Očesaka.

Očesci se nalaze na 1135 metara nadmorske visine. Na ovoj lokaciji se nalaze tri nepresušna bunara na manjoj travnatoj zaravni.

Od Očijeskih bunara markirana planinarska staza vodi i dalje oštro uzbrdo prema vrhu Sveti Jure nakon prijeđenih 200-tinjak metara izlazi na strmu golu padinu podno koje se nalazi odvojak koji ide desno prema Mucića ledenici. Na ovom križanju treba nastaviti ravno. Planinarska staza nakon prelaska iznimno strme i zahtjevne padine staza opet nakratko prolazi kroz nešto rjeđu bukovu šum iz koje izlazi na Razvalu sa koje se po prvi put od početka uspona vidi krajnje odredište odnosno vrh Sveti Jure sa dominantnim televizijskim tornjem. Sa razvale se može skrenut istočno prema vrhu Seveljev Brig koji sa svoji 1548 metara nudi zanimljiv pogled na najviši vrh Biokova i njegovu okolicu.

Planinarska staza nastavlja dalje preko kraške goleti, vodi do vrha pored Crne ledenice, skreće desno prema takozvanoj „Zagoškoj krivini“ gdje izlazi na biokovsku cestu, nastavlja za kratko po spomenutoj cesti do parkirališta i dalje stazicom koja vodi pored televizijskog tornja prema crkvici Svetog Jure.

Biokovska cesta vodi od ulaza u park-prirode na području Gornje Podgore sve do vrha Sveti Jure u dužini od 23 kilometra i najviša je prometnica u Republici Hrvatskoj. Početak njene gradnje seže u 19. stoljeće kada su vojnici austro-ugarskog cara Franje Josipa 1878. godine probili makadamski put do prijevoja Staza koji se nalazi na visini od 897 m, pa dalje prema Zabiokovlju. Radovi se nastavljaju 1964. godine na inicijativu tadašnje Televizija Zagreb zbog izgradnje televizijskog odašiljača a završena je i asfaltirana 1978. godine.

Metalni žig je ugrađen na kamen desetak metara jugozapadno od kapelice a sama vršna točka, označena geodetskim stupom, nalazi se u ograđenom prostoru i nije dostupna planinarima.

Misno slavlje u crkvici svetog Jure održava se zadnje subote u srpnju. Iako je 23. travnja svečev dan dugo vremena misa se slavila 31. kolovoza da bi se i taj datum sada pomakao na zadnju subotu srpnja, a sve radi vremenskih uvjeta planine. Vjernici je posjećuju cijele godine a posebno na svečev dan, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješke opisanim stazama.

S vrha se pruža lijepi pogled neometan niti u jednom smjeru. Ovaj uspon je naporan, zahtjevan i ne smije se podcijeniti.