Grossglockner je sa svojom visinom od 3798 m najviši planinski vrh Austrije, a ujedno i cjelokupnog masiva Glockner grupe u središnjem djelu Hohe Tauern i istoimenog nacionalnog Parka.

Leži na granici provincija ("Bundeslaender") između istočnog Tirola (Južni Tirol pripada Italiji od 1919.) i Koruške (Kaernten) na sjeveroistoku.

Planina ima oblik piramide (zvona) s dva vrha: veći Grossglockner (3798 m) i manji Kleinglockner (3770 m), međusobno su odvojeni uskim i ispostavljenim sedlom po imenu Glocknerscharte s 3766 m najviši usjek Austrije, a ujedno vrlo izložen dio uspona i prelaska preko njega. Na tom masivu Glockner grupe nalazi se najveći i najstariji Nacionalni park Hohe Tauern, koji se proteže preko saveznih pokrajina Tirola, Koruške i Salzburga i predstavlja doista raznovrsno čudo prirode. Sliku njegovog alpskoga krajolika čini preko 300 vrhova iznad tri tisuće metara, veliki alpski travnjaci, potoci, ledenjaci i slapovi.

U podnožju Glossglocknera na sjeveroistočnim obroncima nalazi se Pasterze, najduži ledenjak u istočnim Alpama dužine devet kilometara. Ledenjaci na jugozapadnoj strani su Ködnitzkees i Teischnitzkeess, koji na žalost polako nestaju, kao i svi drugi ledenjaci u Alpama.

Pogled s Grossglocknera je fenomenalan - smatra se najdužim i najljepšim vidikom od svih planina u istočnim Alpama, širina vidika po lijepom vremenu doseže do 220 km.

U nastavku se daje naputak kako do polazne točke uspona doći iz Lovrana (Rijeka - Hrvatska)

Od Lovrana preko graničnog prijelaza Rupa ulazi se u Sloveniju i nastavlja se starom cestom do Postojne u kojoj se ulazi na autocestu. Autocestu treba slijediti preko Ljubljane, Kranja i Jesenica, zatim proći kroz tunel Karavanke a nakon toga nastaviti autoputom preko Villacha do Spittala. U Spittalu se napušta autocesta s koje treba skrenuti lijevo prema Lienzu, voziti kroz naselje glavnom cestom do križanja i putokaza koji upućuje desno u smjeru Kalsa i Matreiema. Od spomenutog križanja za dvadesetak kilometara stiže se do mjesta Huben nešto prije Matreiema. Od Hubena treba nastaviti desno i nakon 14 km stiže se u Kals am Grossglockner. Od Kalsa am Grossglockner do parkirališta kod Neues Lucknerhausa (n/v 1918 m) vozi se  po panoramskoj cesti Kals Glockner na kojoj  se  plaća cestarina of 10 €.  Automobil treba parkirati na jednom od tri velika šljunčana parkirališta iznad Neues Lucknerhausa, uz obalu potoka Kodnitzbach.  

S parkirališta iznad doma Neues Lucknerhausa otvara se jako lijep vidik na masiv i sam vrh Grossglocknera. Planinarska staza ima oznaku 702B, koja u početku vodi desnom stranom potoka Kodnitzbach koji se hrani vodom iz ledenjaka, nakon prelaska preko pješačkog mostića nastavlja se lijevom stranom potoka (gledano uzvodno) po makadamskoj cesti. Nakon kraćeg pješačenja na blago polegnutoj cesti, dolazi se do rampe, gdje je daljnje prometovanje vozilima zabranjeno, osim vozila s posebnom dozvolom. Neprekidno, staza  slijedi potok Kodnitzbach sve do planinarskog doma Lucknerhütte (2241 m). Ovaj dio uspona  nije težak a posebno je lijep i zanimljiv. Vodi prekrasnom Alpskom dolinom Kodnitztal. S obje strane staze su pašnjaci na kojima je puno blaga na ispaši. Dodatnu ljepotu dolini daju potoci koji se strmo obrušavaju stvarajući mnogobrojne atraktivne slapove i manje vodopade. Kod doma Neues Lucknerhausa završava i makadamska cesta.

U nastavku uspona do doma Stüdlhütte 2801 m, planinari se po ugaženoj planinarskoj stazi. Između ova dva planinarska doma izgrađena je teretna žičara, kojom se mogu prebaciti ruksaci uz plaćanje naknade od 5 Eura.

Od ovog doma, slijedi nešto oštriji uspon po dobro ugaženom i vidljivom  Alpskom planinarskom putu. Sve što se više uspinje okolina  postaje manje pitoma, ali se zbog toga dolazi u sve ljepše panoramsko okruženje visokih planina i njihovih vrhova.

Ako se ima vremena, vrijedno je se uspeti na obližnji vrh Blaue Wand (2912m), podno kojega je smješten i ovaj dom. Ispred doma postavljen je smjerokaz s oznakom vremena hoda 0,30 minuta. Uspon se odvija po razlomljenim i razbacanim kamenim stijenama  plavo-sivo-zeleno boje, a samo je malo oštriji pri samom vrhu. S ovog vrha najveličanstveniji  je pogled na Grossglockner i na oba ledenjaka Teischnitzkees i Kodnitzkees s južne i jugozapadne strane i na obe doline.

Kod doma Stüdlhütte  je raskrižje putova: desno via normale vodi preko doma Erzherzog-Johann-Hütte a  ravno za Stüdlgrat. Staza je u početku označena čuljcima (male naslagane gomile kamenja) koje određuju pravac kretanja. Nakon savladanih 200 m visinske razlike stiže se do početka ledenjaka Teischnitzkees. Tu treba navući dereze, navezati se i sa cepinom u ruci prijeći glečer na zapadnoj strani blago polegnutog grebena "Luisengrat" koji dijeli Teischnitzkees od Koednitzkeesa. 

Na ledenjaku su brojne pukotine koje treba izbjegavati i obilaziti. Mali cik-cak put vodi s 200 m usponom do početka Teischnitz keesa. Slijedite glečer na zapadnoj strani vodoravnog grebena "Luisengrat" koji dijeli Teischnitzkees i Koednitz Kees. Postoje neke crevasses tako da biste trebali koristiti konop.  Luisenscharte (3175 m) je početak Stuedlgrat, ali je se lakše popeti  lijevo od grebena oko 100 m prije nego što se vijci na vrhu grebena.

Osnovna karakteristika ovog smjera Stüdlgrat, moglo bi se svesti na naizmjenično penjanje po razbacanim kamenim blokovima, pločama, uskim usjecima i kaminima. Na mjestima s poteškoćama smjer je osiguran sidrištima, klinovima i čeličnim sajlama.

Ruta, uglavnom, prati greben i nije teška orijentacija. Nekoliko važnijih sekcija: mjesto za doručak (njemački: Fruhstuck platz); plošni kut - presjek (njemački: Verschneidung); kratki prolaz na zapadnoj strani na hrbatu; propovjedaonica ("Kanzel" - najizloženije odjeljak) i crvena točka (Rote Fleck), koja se često definira s poteškoćom (IV). Prolaz tim dijelom je ublažen manjim visećim užetom po kojemu se treba nekoliko metara dignuti na ruke snagom svojih mišića. Nakon toga postavljena je kratka čelična sajla koja preči okomitu i glatku stijenu. 

Pogled s Glossglocknera je fenomenalan - smatra se najdužim i najljepšim vidikom od svih planina u istočnim Alpama, širina vidika po lijepom vremenu doseže do 220 km.

Silazak s vrha u ovom izletu vodi po normalnoj ruti preko malog Grosglocknera i planinarskog doma Erzherzog-Johann Hütte. Na ovom dijelu spusta nema spitova ni klinova, osiguravati se treba uz pomoć čeličnih stupića veličine do 80 centimetara, raspoređeni na svakih 20 do 30 metara. Gotovo u pravilu treba očekivati veći zastoj na malom sedlu zvanom Glocknerscharte s 3766 m između velikog i malog Grosglocknera. Taj uski prijevoj širok svega pedesetak centimetara, dugačak nekoliko metara strmoglavo se obrušava na obje strane. To je najčešće usko grlo i zastoji su uobičajeni, kada su velike gužve. Skica smjera pokazuje detalje spusta.

Spust od doma odvija se preko dviju odvojenih ferrata sve do izlaska na ledenjaka Kodnitzkees, preko kojeg se treba pažljivo kretati izbjegavajući veliki broj pukotina. Nakon glečera izlazi se na  planinarsku stazu koja vodi sve do početne točke ovog planinarsko-alpinističkog izleta.

                                                                                                                                                          Autor: M. Bjelan

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

14 h 35 min

Visina polazišta:

1921 m

Visina odredišta:

2801 m

Minimalna visina:

1921 m

Maksimalna visina:

3798 m

Uk. vis. raz. uspona:

2275 m

Uk. vis. raz. silaska:

1394 m

Ukupna duljina:

15.2 km

Prosječni nagib:

25 %

Utrošak energije:

30802 kcal

Zahtjevnost staze:

Ekstremno teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Alpinizam
  • Planinarenje

Sezone:

  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila