Omiš (Planovo)-Fortica (planinarska staza)-Borak (zaselak Čečuci)-PS Imber-Omiška Dinara

Omiš je sa stijenama koje ga drže u naručju i utvrdama koje su građene na njima jedno od mjesta koja plijene ljepotom i pogled na koje uvijek iznova čovjeku oduzme dah. Duboki kanjon Cetine koji razdvaja Omišku Dinaru od Mosora i Poljičke planine doprinosi veličanstvenosti prizora i mami da se istražuje. Nadaleko ne postoji tako mali prostor sa tako puno izazova i odredišta koja su svako za sebe jedan čudesni svijet u koji vrijedi zaviriti. Priroda je ovdje bila izdašno kreativna, pa je i povijest ovog kraja izuzetno zanimljiva. Neka ovaj izlet bude prilika da osjetite bar djelić ogromne ljepote će vam se podastrijeti pred očima.

Cijelu bogatu i iscrpnu povijest gusarstva zorno predočuje tvrđava FORTICA, zajedno s tvrđavom Mirabela ili Peovica. Tvrđava Fortica nalazi se na samom vrhu omiške Dinare. Za gusarenje to je bilo jako važno, jer se se s jednog mjesta moglo nadzirati veliko područje i na kopnu i na moru. Naime s kule Fortice pruža se pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine na otoke Brač, Hvar i Šoltu, zatim srednja Poljica.

Sama svrha tvrđave bila je obrana od neprijatelja. Fortica je prvenstveno služila za sklonište i u slučaju da je Omiš bio opkoljen s tvrđave bi se bacile velike gromade kamenja koje bi porušile cijeli grad, a samim time bi se uništio i  neprijatelj. Danas možemo biti ponosni što do toga nije došlo i što možemo uživati u čarima ovog predivnog dalmatinskog gradića.

Kada se prođe most na rijci Cetini, dolazeći iz smjera Splita, treba skrenuti lijevo u smjeru Poljica. Kada se prođe prvi tunel, dolazi se na područje Planovo, na kojem se nalazi i prostrano parkiralište. Tu treba parkirati automobil i to je početna točka uspona.

Na sredini platoa, pored zadnje obiteljske kuće, u smjeru Poljica, nalazi se smjerokaz za uspon na tvrđavu Fortica. Planinarska staza vodi jako oštro uzbrdo, u serpentinama, kroz visoku borovu šumu, skoro do same tvrđave Fortica. Na cijelom pješačkom putu ima dosta sitnog kamenja i treba pažljivo hodati da se ne posklizne. Na samom izlasku iz borove šume, započinje uspon po siparu, sve do tvrđave Fortica.

Sa Fortice se treba spustiti na stazu koja uz strminu ponad mora vodi prema vrhu Kula (864 m) koji je najviši vrh Omiške Dinare i krajnje odredište ovog planinarskog izleta.

Kada se vrati na planinarsku markiranu stazu treba krenuti građenom stazom uz ruševine kuća zaselka Čečuci, potom uz stare kamene suhozide, koji odoljevaju zubu vremena.

U početku staza vodi kroz visoku borovu šumu koja pruža kakvu takvu zaštitu od sunca, a nakon toga prolazi desnim rubom borove šume, koja se oporavlja od požara, sve dok ne dođe do nagnute visoravni na Rašeljki.

Tu se nalazi planinarsko sklonište „Luda kuća“ na 650 metara nadmorske visine a koje održava PD Imber iz Omiša. Ovo sklonište se nalazi u fazi obnove i čini se da će ta faza još dosta potrajati, bar na to upućuju obavljeni radovi. Nekih pedesetak metara dalje, ispod prevjesne stijene, u hladovini, nalazi se zanimljivo lovačko sklonište lovaca iz Borka sa ognjištem u maloj polušpilji. U ovim otvorenim skloništima moguće je noćenje, ali je potrebno sa sobom ponijeti podmetač i vreću za spavanje.

Sa ovog dijela uspona, kako se dobivalo na visini bio je sve ljepši pogled prema zapadu na Omiš, Poljičku planinu, Mosor… Pokraj „Lude kuće“, u malom udubljenju u stijeni je mali izvor Borak u kojem stalnoima vode.

U nastavku uspon vodi kozjom stazom kroz stijenu do prostranog krševitog zaravanka Stražine, a nakon toga s kamena na kamen kroz makiju i nisko raslinje izlazi se na greben planine, pa po njemu se za 10-tak minuta stiže na vrh Omiške Dimnare.

Vidici s vrha su neometani u svim smjerovima, a posebno je zanimljiv pogled na mosorski vrh Kozik, Brač, priobalje, Biokovo, Mosor, Poljičku planinu, dio kanjona Cetine...

Vrh je označen gomilom kamenja s natpisom imena vrha i nadmorskom visinom. U gomilu je zapiknut drveni križ i komad suhog drveta. Neposredno uz vrh, ozidan je temelj za upisnu kutiju, a u njega je ugrađen i planinarski žig.