Paklenica (Ramići)–Stražbenica–Veliko Rujno–Malo Rujno » Kamena Galerija » Stap » Debeli Kuk » Jelova Ruja

U NP Paklenica moguće je naći prenoćište u PD Paklenica i u zaselku Ramići ili Parići. Na sva tri mjesta koja su jako blizu jedno drugoga, moguća je opskrba  jelom i pićem, što ih čini jako dobrom početnom točkom za obilazak Južnog Velebita. U ovom izletu spavanje i prehranu su pružili „Ramića Dvori“ u zaselku Ramići, koji su u posjedu Marija Ramića.

Planinarska staza od „Ramića Dvora“ najprije vodi po južnom obronku Čavlinova briga sve dok ne dođe na raspuće na kojem treba skrenuti lijevo i nastaviti uspon jugozapadnom padinom Bezimenjače sve dok se ne iziđe na prijevoj Stražbenica na kojem je novo raspuće na kojem ponovo treba skrenuti lijevo.

U neposrednoj blizini ovog raspuća je i izvor vode pa se mogu nadopuniti zalihe. Nakon skretanja planinarska staza vodi niz zapadni obronak Torova, sve dok se ne spusti na visoravan Veliko Rujno. Nakon silaska na visoravan, planinarska staza nastavlja po poljskim putovima sve dok ne dođe do zaselaka Marasovići, u kojem je crkvica posvećena Majci Božjoj, pored koje se nalazi čatrnja pa se mogu nadopuniti zalihe vode. Na čatrnji ima kanta s lancem s kojim se jednostavno može zahvatiti voda.

Nakon ovog zaselka planinarska staza najprije nastavlja, poljskim putem, povremeno kroz borovu šumu ali u principu po kraškoj travnatoj goleti, nekoliko puta radeći prikratu, sve do Rujanske kose. Na tom putu prolazi pored zaselaka Krapići i Jovići.

Nakon prelaska preko Rujanske kose spušta se na područje Malog Rujna, stiže na prvo a nakon 300 m i na drugo raspuće, i na oba treba skrenuti lijevo za PS Zavrata, odnosno nastaviti ravno prema stapu. Od potonjeg križanja do Markovića stanova, staza vodi preko livada a u napuštenim stanovima uz nekoliko ruševina ima i dvije čatrnje u kojima ima vode ali je njena pitkost upitna. Do ovog zaselka staza stalno lagano gubi na visini a nakon njega počinje se uspinjati po južnom obronku Grabara i izlazi na Sedlo, nakon kojeg nastavlja po sjevernom obronku ponikve Duboka dol i stiže u podnožje Bobički kuka, odakle se počinje spuštati u stočarske stanove Račabuša. Kod ovih stanova moguća je opskrba vodom iz otvorene čatrnje ispod velikog kamena u vrtu.

Nakon ovih stanova staza se spušta u dolinu Javorje gdje se križa sa stazom koja dolazi iz smjera Zavrata i Ljubotića. Na tom križanju staza skreće desno, ulazi u visoku bukovu šumu, vodi oko vrtača Dulibine i Biljevine a na području potonje stiže do Kamene Galerije. Za nju treba skrenuti desno i odvojiti 2 sata za detaljan ili 1 sat za površniji obilazak. Ova prirodna tvorevina je jako impresivna i ne treba je propustiti pogledati.

Kamena galerija je izuzetno lijepa kraška tvorevina koja oduševljava, prekrasnim kamenim oblicima, klancima i spiljama. Ona je prirodni fenomen našeg krša kao i Stapina. Bogatstvo različitih pojava i oblika čine ovaj prostor veoma zanimljivim, ne smo u estetskom nego i u znanstvenom pogledu. Na našem krškom području česte su pojave usamljenih kamenih stupova, ali ih je malo takvih kao što je Stapina i Kamena galerija koja se nalazi u području Runjave glave. Za nju se može bez pretjerivanja reći da je to kameni labirint u kojem je prisutna ljepota i divljina rijetko viđena na Velebitu. Ovo je zaista primjer prirodnog remek-djela u kojem se nailazi na kukove različitih oblika i veličina. Za obilazak je potrebno dosta planinarske vještine i spretnosti, a na nekoliko mjesta za pomoć pri spuštanju i penjanju postavljeni su klinovi, sajle i ljestve, da se omogući ulazak u taj splet stazica koje vode između stijena bizarnih oblika i izgleda.

Od skretanja za Kamenu Galeriju, nastavlja se uspon prema kuku Stapina. Neposredno ispod kuka je raspuće na kojem se desno skreće za Vodeni Dolac a lijevo uzbrdo do kuka Stapina. Od Stapine, slijedi spuštanje po sipini, pa kroz šumu i konačno po vododerini do planinarskog skloništa Tatekova Koliba.

Stapina je svojevrsni zaštitni znak cijelog ovog područja i bez sumnje izaziva najviše divljenja kod većine posjetitelja Stapa. Stapina (1124 m ) je monolitna stijena najveći i najmarkantniji kuk južnog Velebita. Ta visoka, gotovo 100 metara, glatko stožasta stijena, izdaleka mami pogled svojim oblikom i visinom. Od Stapine se treba spustiti do „Tetekova kolibe“.  U neposrednoj blizini ovog planinarskog skloništa  je i izvor vode, jedan od rijetkih na Južnom Velebitu, pa se obavezno nadopunjavaju zalihe te dragocjene tekućine pred nastavak puta. Po ljeti presuši u tom smislu da vode nema na površini. Postavljena je pumpa koja je spojena sa cijevi za vodu i uvučena duboko u sifon u kojem vode uvijek ima. Dobro je to znati, ali ne smijemo se osloniti sa sigurnošću da se vodu može dobiti u svako doba jer pumpa ne funkcionira. Pored pumpe je upozorenje: Prije upotrebe pumpe obavezno napuniti pumpu sa vodom. Pored pumpe postoje dvije plastične posude napunjene vodom. Ako je netko nesavjestan ispraznio spomenute posude, ne može se pumpa pokrenuti i izvaditi vodu.  

Planinarsko sklonište je dobilo ime po jednom zadarskom planinaru Slavku Tomerlinu Tateku. Taj entuzijast je najzaslužniji što su danas postali dostupni neki od najljepših i do nedavo nepoznati dijelovi Velebita, poput Bojinca, Crnopaca i naravno Stapa. Uz potporu ostalih članova svog matičnog planinarskog društva «Paklenica» iz Zadra, uredio je i markirao brojne staze, te podignuo ovo zlata vrijedno sklonište za sve zaljubljenike u Stap. 

Stap je prekrasan travnati dolac na nadmorskoj visini od 960 m okružen slikovitim kukovima i predstavlja jedno od očaravjućih mjesta na cijelom Velebitu. Stapina, Kamena galerija, Ćućavac, Debeli kuk, Vrtlina itd. sve su to lokaliteti uokolo Stapa koji svakom ljubitelju prirode izazivaju zazubice od same pomisli na njih.

Od „Tatekove kolibe“ najprije slijedi uspon po kamenjaru do livade u podnožju na kojoj je raspuće na kojem smjer ravno vodi prema Panosu i Šugarskoj Dulibi a smjer desno ka Debelom kuku i Jelovoj Ruji. Ovdje treba skrenuti desno. Staza se oštrije uspinje kroz visoku bukovu šumu, dolazi do raspuća podno kuka, na kojem smjer ravno vodi za Jelovu Ruju i Visočicu a smjer lijevo na Debeli kuk. U nastavku slijedi vrlo oštar uspon, najprije kroz bukovu šumu, zatim po travnatoj goleti sve do kamene gromade, a nakon toga relativno jednostavan uspon na vrh Debeli Kuk.

Debeli kuk je, unatoč za Velebit skromnoj visini, iznimno lijep razgledni vrh sa širokim vidikom orijentiranim prema moru. Nalazi se malo sjeverozapadno od prostrane visoravni Stap na kojoj je planinarsko sklonište »Tatekova koliba«, a sjeverno od kamena Čučavca.

Područje između Visočice i vrhova iznad Paklenice ne odlikuje se visokim vrhovima, a glavni planinarski ciljevi orijentirani su na primorsku stranu. To je krški teren u kojem je najzanimljiviji niz od nekoliko prostranih šumovitih duliba te velika krška polja koja su sve do druge polovice 20. stoljeća služila za ispašu stoke.

Sa Debelog kuka se treba vratiti do raspuća podno njegove vršne glave i na tom raspuću skrenuti lijevo. Od ovog skretanja vodi dobro označena staza sve do Jelove ruje. Markacijske oznake na stazi su svježe a sama staza je dobro očišćena od granja tako pa je jednostavna za snalaženje i sigurna za pješačenje. Jelova ruja je krajnja točka ovog lijepog ali jako zahtijevnog planinarskog izleta.